Na današnji dan

Oni koji imaju dobro pamćenje sigurno se siječaju mog obećanja, da ću prema raspoloživom vremenu/ kojeg mi stalno nedostaje, a trebao bi ga , kao ono, imati u izobilju/, pisati u rubrici "Na današnji dan" i u kasnim večernjim satima, kada su mnogi od vas već duboko u carstvu snova. Moram priznati da je lakše pisati i da misli bolje naviru u gluhim noćnim satima, kada tišina ne čuje ni samu sebe. Čovjek se zamisli i za mislima krene u bližu ili dalju prošlost. Može i budućnost, osim mene kao autora ove rubrike. Ustvari mogao bih i ja kada bih imao bar mali dio sposobnosti Nostradamusa, pa da znam bar, što će biti sutra. A to nitko ne može znati,osim da će biti 17. prosinca. I četvrak. Uostalom sutrašnje događaje možemo svi pratiti, današnji nam već pomalo blijede, a oni od jučer već su postali prošlost. Zato se i vračamo , kako neke od njih ne bi zaboravili.Kuda će nas danas odvesti put , tek smišljam. Najprije ću skoknuti na Britansko otočje. nadam se da neće potonuti uslijed globalnog zatopljenja, što eto kako čitam to prijeti Dioklecijanovu gradu. Sve više vjerujem u postojanje Atlantide. Bez obzira što otočje nije preveliko, mora se priznati da je dalo dosta dobrih glazbenika, a u šezdesetim godinama to je bila glazbena Meka. Može i Medina. I tako lutajući kroz londonsku maglu sretnem u londonskom predgrađu Bermendsay , plavokosoh, bljedunjavog mladića, koji mi onako usput ispriča da je upravo on tu rođen 17 prosinca 1936 godine, u vrijeme kada je pukla prva puška u Španjolskom građanskom ratu, u kojem su najviše stradali seljaci ali i mnogi "turisti" iz tako zvanog "demokratskog " svijeta, pa tako recimo iz Sovjetskog saveza u kojem je vladoa "demokrata" Staljin ili recimo iz bivše Jugoslavije u kojoj je cvjetala "demokratska" diktatura, Njegove Kraljevske Preuzvišenosti. Mnogi se sa tog putovanja nisu nikada vratili, a za grobove im se zna kao i za onaj/ više puta citiranog/ Mozarta. Te 1936 godine zbio se jedan veliki događaj u Njemačkoj, koji je malog kaplara iz Prvog svjetskog rata skoro stajao srčanog udara. naime, oni , koji prate sport / naravno i najmještaljke rezultata, pa se na sigurno klade/ znaju da je ta 1936 godina bila Olimpijska, a grad domačin Berlin, u to vrijeme najveći deponij oružanih snaga u Evropi i šire/ što bi rekao onaj moj poznanik, diveči se svojim uskim pogledima/. Dakle na tom velebnom /nešto mi riječ poznata/ stadionu,hramu sportske elite Arijevaca, zamislite , neki potomak Kunta Kinte , u licu malo crniji od Adolfa , ali jednako crnih kosa, izbezobrazio se pa , molim vas, uzeo četiri olimpijske medalje. I ne bilo kakve. O čistog zlata, što je osiromašilo zlatne rezerve Njemačke, koje će oni kasnije nadoknaditi. No, ostavimo taj dio ljudske nečovječnosti. Problem je nastao u trenutku kada se Hitler trebao rukovati sa pobjednikom Jesse Owensom. No, crna boja je za njega bila kao crvena za Rudonju. naravno Jessi nije zbog toga plakao, dapače, izbjegao je dodir budućeg zločinca.
Te godine svi čitaju jedan roman, koji opisuje Američki građanski rat . Knjiga se zove , što bi rekli Dalmoš "Zameja ji vitar", a autorica Margaret Mitchell po kojem će se tri godine kasnije snimiti, najbolji film Dvadesetog stoljeća. Dakle te burne godine rođen je i britanski pjevač , skladatelj i glumac, koji je imao tu čast da je u dvadesetoj godini stekao reputaciju , prve "rock & roll " zvijezde , ne samo u Britaniji , već u cijeloj Evropi. Dakle taj mladić kršten kao THOMAS HICKS, 1956 godine počeo se čudno ponašati. Lamatao je glavom lijevo -desno, uvijao, tresao i proizvoditi čudne zvukove koristeći svo posuđe u kuhinji. Nije se dugo čekalo na dijagnozu; radilo se o "roktajučom groznicom", koja nema nikakove veze sa današnjom "pandemijskom" bolešću , koju neki manje "učeni" zovu narodski "svinjska gripa", što pak upučuje na to da svinje i ljudi imaju nešto zajedničko. Neki će konstatirati i mnogo toga. Epidemiološka služba Londona je odmah reagirala i dokazala da se mladić, koji je već u napadu groznice promijenio i ime sada zvao TOMMY STEEL, zarazio negdje na putovanju, budući je radio na brodu kao mornar. Dakle , iskrcavši se sa broda, na kojem je naučio svirati i gitaru, počeo je nastupati po barovima Londona. najprije su ga ljubitelji dobre kaplice čudno promatral a onda su se počeli tresti u ritmu njegove gitare. bilo je jasno da je zdravstvena služba zatajila. Glas o novoj glazbenoj pošasti se brzo prenosio tom otočnom državom i svaki dan ubirao sve više glazbenih ovisnika. Oformio je mali sastav kojeg su nazvali "Caveman" koji najprije nastupa u "21 caffe baru" , a potom u londonskom "Condor Clubu". Iz noćnog kluba put ga je odveo u diskografsku kuću Decca, gdje u listopadu snima skladbu "Rock with the Caveman" sa kojom se 26 listopada 1956 godine popeo na 13-tu poziciji britanske popularne ljestvice. Mjesec i pol dana kasnije, 14 prosinca 1956 godine Tommy Steel se popeo na sam vrh popularne britanske glazbene ljestvice sa pjesmom koju je u Americi popularizirao Guy Mitchell. Pjesma se zvala "Singing teh blues". šest mjeseci kasnije ista se pjesma našla na britanskoj pop ljestvici, sada na osmoj poziciji. Već tada se njegovo ime spominje a njegovi nastupi izazivaju pravu histeriju, viđenu već i ranije od vremena Glenn Millera i braće Dorsey pa do Johnnia Raya. O Frank Sinatri ne smijem ni govorit, no ono što slijedi nadvisiti će sve do tada. Biti će to pojava Elvis presleya a onda grupe The Beatles. No, o tome drugom prilikom. Svoju popularnost Tommy Steel je potvrdio i na filmskom platnu, među inim snimajući i svoju životnu priču" The Tommy Steel story"/Molim da zapamtite riječ story/. Sve što je napravio u glazbi Tommy je uradio do 1961 godine , kada mu se pjesma "Writing On the wall" kao 24-ta po redu ,našla na 30-toj poziciji u Britaniji. Bila je to njegova posljednja pjesma na pop ljestvici. U šezdesetim godinama Tommy Steel, mijenja stil i skače po kazališnim daskama koje život znače. Postao je glumac, nastupao u mjuziklima, a kada nije bio zauzet snimanjem ili glumatanjem onda je prijepodne slikao a poslije podne kipario. Po noći je navodno -obrađivao. Bio je redatelj, skladatelj, pisac/ triller pod naslovom " The Final Run". naravno, kako sam to mogao zaboraviti bio je viđan i na TV ekranima. Dobitnik je nekoliko nagrada. Tommy Steel prvi roker starog kontinenta danas slavi rođendan, sjećajući se dana kada su ga nosili na rukama, trgali mu odjeću i nudili postelju. Ali to je bivše vrijeme za vremešnog mister Steela.
Kada sam malo prije zamolio da zapamtite riječ "story" pretpostavili ste da sam imao nešto na umu. I pogodili, kao Nostradamus. Kako je poznato u našem hrvatskom jeziku riječ "story" znači priču, što je svima poznato, jer je to naša domaća riječ. Eto neki dan hodam/ bez namjere da ih uhodim/ iza jednog heteroseksualnog mladog para i slušam na ovo slabije uko .On kaže dođi kod mene da ti ispričam jednu "story". Ona ga pogleda, malo zastane , odmjeri ga i vjerojatno prokuži o kakvoj se "story" radi i odlučno kaže "sorry", a ta naša riječ u engleskom znači "žao mi je" .
Dakle i ja se spremam da vam ispričam jednu"story" ispred koje ću staviti riječ "Love"/što nema veze s novcem a niti lovom". Sa ljubavlju, e to je nešto treće. namjerno kažem treće jer je bilo za očekivati da kažem -drugo. Znači ovo je kratka priča o velikoj ljubavi između "pepeljuge" Jenny i bogatog kraljevića -Olivera Barretta IV. Pogađate da sigurno u priči postoji i Oliver Barrett III. A njegova je riječ i zakon i pravda/ i nema veze sa TV sapunicom/. Znači par riječi ću napisati/ možda nekoliko pari, još neznam/ o filmu "Ljubavna Prića", filmu, za koji mnogi tvrde , da je izazvao toliko suza, da još pred nekim kino dvoranama/koje recimo nisu pretvorene u salone namještaja/ stoje vatrogasna kola i ispumpavaju tu bistru i slanu izlučevinu naših očiju. možda "malo" pretjeruju ali da je bilo suza , bilo je. / U nelim kinima su posjetitelji uz kino kartu gratis dobivali i papirnale maramice, a nekima su dobro poslužili i rukavi sakoa. No to su samo priče, jer film koji je izazvao najviše suzne poplave bez konkurencije je onaj pod naslovom "Unas dias da vida"/ vidite već se u naslovu spominje organ koji proizvodi suze". Dakle zašto "Ljubavna priča.? Zato, jer je na današnji dan 17 prosinca 1970 godine održana svjetska premijera/vidite tu riječ premjerka ne paše/ tog filma, točnije -plačifilma.Film je bio snimljen prema priči Ericha Segala, a scenarij je napisao sam autor. Redatelj se zvao Arthur Hiller, a gospođicu Jenny je igrala Ali MacGraw dok je Olivera Mlađeg glumio Ryan O'Neal. Film je bio nominirana za sedam Oscara, ali je ugrabio samo jednog i to u kategoriji originalne glazbe koji je skladao Francis Lai. Kompanija PARAMOUNT je od prodanih kino ulaznica te godine zaradila 50 milijuna dolara. kako me je strah da mi se nedogodi ono, što se desilo prije dva dana sada ću ovaj dio sendirati i ponovo nastaviti pisati u novom prozoru/Bez roleta. Znači , nastavlja se....

nastavak ...
Nemate pojma, kako sam se razveselio, kada je napisani tekst uspješno krenuo eterom /koji će uspavati neke od čitatelja/. Dakle stao sam kod zarade. Treba reći da se knjiga prodavala kao ocjene u aferi "Index". Tiskano je 418 tisuća kopija tvrdog/ riječi tiskati i tvrdo, molim nemojte krivo protumačiti/, publicirano je još "samo" 4, 350.000 knjiga mekog uveza/ znači lakše se savija/. Bilo je to do tada najveće izdanje jedne knjige u prvoj ediciji, kasnije su premašeme brojke višestruko. Dakle tako je tekla ta "Ljubavna priča na ekranu".Nesretno. Jenny umire , Oliver ostaje sam i plače, a gledatelji samo plaču. Ta priča je proslavila glavnu glumici no postavlja se jedno Sokratovsko pitanje, da li ju je taj uspjeh usrećio ili unesrećio. Naime nastavak te "Ljubavne priče" u živo ide ovako. Ali se udaje za producenta Roberta Evansa; bili su toliko zaljubljeni da su zlobnici govorili da zajedno odlaze i u taolet. A onda dolazi do primjene Pitagorina poučka. A on se odnosi na trokut. Naime pojavila se hipotenuza koja se zvala Steve McQueen. I planula je ljubav izmešu Mac-e i Mc-a. Gospodin Evans je ostao praznih šaka a Ali uskoro praznih džepova jer je izgubila močnog zaštitnika/ doduše dobila je močnog muškarca/ i karijera joj je krenula Gausovom krivuljom, ali onom iz drugog dijela. Ta životna "trokutasta" Ljubavna priča završila se tako da se Ali odala -alkoholu, bivši suprug Robert - drogama a "Ukleti Holandez" Steve-prošao je najgore, završio je na nebu. Kasnije su se navodno Ali i Robert sprijateljili, napisali savko po jednu svoju životnu priču i nestali iz svijeta popularnih. Iako je "Ljubavna priča" ostavila duboki utisak na one koji su je gkledali, iopak je radnja filma i kod onih koji su ga gledali nekolioko puta izbljedila. No , ono najvrjednije što će ostati za sva vremena je sjana glazbena tema, koja je i danas 38 godina nakon prve izvedbe podjednako popularna i rado slušana. Kada se želi reći nešto nježno, romantično i pomalo sjetno onda se ispod gramofonske igke stavi originalna tema i sluša. Postoji bezbroj različitih izvedbi i obrada , gotovo u svim glazbenim žanrovima , a pjesma se našla i na američkoj popularnoj ljestvici i to u pet navrata, četiri izvedbe 1971 godine i jedna 1972: 1971- Andy Williams,9-ta pozicij; Henrry Mancini-13-ta; Francis Lai-31; Tony Bennett-114 i Nino Tempo & April Stevens-113/ 1972 godine/. Na kraju evo još jedne konstatacije koja je stara kao ljudsko društvo a govori o različitosti ukusa. Naprijed sam iznio podatak da je film od sedam nominavija : za najbolji film;najbolji redatelj; njabolji glavni glumac; najbolja glavna glumica; najbolji sporedni glumac; najbolja originalna priča i scenarij;Originalna glazba; dobio Oscara samo u ovoj posljednjoj kategoriji. Time se još jednom pokazalo da se ukusi publike i "stručnog" žirija ne poklapaju a često razilaze do razmjera nevjerojatnosti.
Na današnji dan 1902 godine, napravljen prvi automobil marke "Cadillac u Detroitu i prodan u Baffalo, savezna američka država New York.
Godine 1903 na današnji dan, američki pilot ORVILLE WRIGHT , napravio prvi zabilježeni let avionom težim od zraka. Let je trajao 12 sekundi. Istoga dana njegov brat WILBUR leti čitavu jednu minutu u mašini zvanoj "Flayer". Dva propelera su se počela okretati u 10:30 minuta. A u točno 02:00, 17 studenog 2009 godine, spremam se da sendiram ovah tekst, nešto žvaknem i nastavim pisati. Možda i zaspim za laptopom. Što ne bi bilo ni prvi put a volio bih da ne bude ni posljednji. Dobro vam utro, ugodan dan i pazite se poledice i inih zimskih nepredvidivoti. Ipak i laka noć onima kojima je Hypnos već odavno zatvorio očne kapke.
Napomena: kako prvi dio teksta nisam pregledao sigurno ima "pojedenih "slova ili možda dodanih. O malim slovima iza točke ili poneko ime, ispravite,a što se tiče vlastitih imena i malih slova tu ne trebate ispravljati. Jedan poznati američki skladatelj koji se potpisivao uvijek sa malim slovom je upozoravao , da se s velikim slovom piše samo ime Boga. Možda je u pravu, pogotovo za nas koji smo stalno na ratnim stazama sa gramatikom. Toliko , da se zna.

Stara narodna mudrosnica kaže:Nikada nemoj reći nikada. Jer čovjek ne zna ,kada će ovo nkada, ipak. povremeno prijeći u ponekada. Već sam objavio da nisam lud za "sapunicama",koje nas briju na suho i šišaju bez škara, a ni za trakavicama koje vam pojedu svo raspoloživo vrijeme i umjesto da ste sretni kada jednu izlječite vi naprosto tražite neku novu. Ustvari zašto vam to pišem. Zbog moga prošlog uradka, kojeg sam kako vam je poznato/ naravno onima koji su čitali/ napisao u nastavcima. Doduše u samo dva. I to iz praktičkih razloga, da mi se ne bi ponovio slučaj od prije dva dana. Ako nešto otiđe u dim, bar da sačuvam toplo ognjište. I neću pretjerivati sa tekstom. Opet iz praktičkih razloga, recimo straha da se ne umorite na pola puta i umjesto nastavka vi prevučete miša preko onog malog iksa u desnom čošku gore. Stalno sam se pitao zašto recimo nisu umjesto iksa stavili znak ipsilon. Konačno mi je jasno/ ne bi bilo zgodno da mišom pritisnete na ipsilon, pogotovo ako je crveno obojen/. Na kraju moram priznati da su neki čitatelji otkrili da se pod znakom "Doc" krije moja malaksalost, što upučuje da bi me lako otkrili u pretvorbenim makinacijama i pritvorili prije nego bih uspio recimo od provizije kupiti jedan sat. Novine bi uz moju sliku u prvi plan stavili lijevu ruku na kojoj obićno nosim sat, po mogućnosti povečeli kazaljke i zlobno napisali:Odzvonilo mu", iako moj vremenski pokazivač/koji naravno ima i svoje krsno ime/ recimo ne zvoni. Još bi, zlobnici jedni, napisali da mi on nije jedinac, već jedno od četrdesetak moje dječice koje sve podjednako volim. Zato svaki dan na ruci nosim drugog, da svima bude pravo. Naravno među njima , zlonamjerno bi napisali, da imam i svoje tik-tak ljubimce, koje nosim nedjeljom , a posebno i nekoliko najdražih, koje navlačim za velikih Blagdana. Čak bi napisali da ih stavljan oko desnog ručnog zgloba kako bi se bolje istakli recimo kada desni dlan čvrsto prislonim na srce. A znamo, da je taj neparni organ sa ljeve strane našeg prsišta. Bože, kuda sam ja to zalutao. Sva sreća da sam iza sebe ostavljao zareze i točke pa ću se znati vratiti na početak. A on vam je, molim vas, u davnoj / mlađi obićno kažu "fosilnoj "1943 godini. Ratnoj. Na konferenciji u Casablanci /osim što je odzvonili Hemphry Bogartu, opet ja o zvonjavi/, loše se piše i Njemačkoj. U Staljingradu zarobljeno 90 tisuća vojnika/ onih sretnika koji tamo nisu ostavili kosti/ a u Africi u ruke saveznicima predalo se 250 tisuća vojnika. U največoj tenkovskoj bitci kod Kurska, sovjeti sašili nove šinjele Nijemcima. Saveznici na Siciliji, a na Japan padaju američke bombe. Konferencija u Teheranu. Otkriven antibiotik Streptomicin, dok je u bitci na Neretvi za Nijemce i kvislinge Tito bio pravi Penicillin. Britanska misija među partizanima. Drugo zasjedanje AVNOJA u Jajcu. dakle u takvim neprilikama se na današnji dan 18 prosinca , spomenute 1943 godine rodio budući poznati britanski pjevač, gitarista, basista i klavijaturista, pjevač koji je svirao sve: od Rhythma i bluesa i rock & rolla, preko bluesa i roka do reggaea i countrya, sve osim turbo-folka i koji je upisan u knjige rođenih pod imenom KEITH RICHARDS, jedan od rijetkih glazbenika koji nije mijenjao svoje ime. Doduše , neki su ga malo skratili / iako to može samo plastična kirurgija/ pa su mu oduzeli slovo "s". Rođen je u mjestu Dartford, koji se nalazi u pokrajini Kent/ i nema veze sa poznatim cigaretama, iako je Keith pušio i žvakao "travu" kao da je vegeterijanac. Oni, koji se nadaju da ću napisati "sagu" o ovom glazbeniku u zabludi su. Budući da je još uvijek aktivan član grupe, koju je oformio zajedno sa svojim pajdašem Mick Jaggerom/ koji nema veze sa poznatim slavonskim specijalitetom/ The Rolling Stones ili Kotrljajuće Kamenje, to se o njemu dosta zna i puno piše. Mnogi ga nazivaju "prva gitara" spomenutog sastava, drugi tvrde da je on"lice rock & rolla/ koji bogme ima i naličje/. Osim što je snimao sa svojom grupom, okušao se i u samostalnim projektima, pa je objavio tri samostalna albuma a sudjelovao je u brojnim glazbenim projektima posebice onima gdje se moglo piti , pušiti i šmrcati. Paradoksalno je to da je taj raskalašeni glazbenik snimao za čednu Virgin kompaniju. Uz sve zasluge koje ga prate, čak neki tvrde da je to ikona rock glazbe, ipak ima i onih koji mu stavljeju crne recke na osobni život, i tvrde , bez obzira na njegovu dobru stranu da Keith ipak ne bi trebao biti idol mladima. U tvrdnji idu čak i korak dalje govoreći da Keith nije osoba koju bi bilo koja majka poželjela za svoju kći. No bez obzira na to ipak se tri puta ženio, dva razvodio. Žene su/ zar je to čudno/ odigrale veliku ulogu u njegovom životu. Osobita prva Linda koja se kasnije zaljubila u prvu gitaru rock glazbe Jimi Hendrixa i za njim jurila / kao Boby za taxijem/. A onda je došla na red svojedobna muza grupe i djevojka njegovog pajdaša iz grupe Briana Jonesa, njemačka filmska zvijezda Anita Pallenberg. Njih dvoje su deset godina punili stupce crne kronike i policijske dosijee, kojekakvim događajima iz svoga života. Opisivanje bi nas odvelo , da bi umjesto malog osvrta završili kao "Rat i Mir", moguće i na djelu Dostojevskog. Evo kratke kronologije njegove "živahnosti": Godine 1973 u Francuskoj kažnjen zbog posjedovanja droge. Naravno i uživanja. Deset dana kasnije uhapšen je u svojoj kući u Londonu radi posjedovanja droge i oružja. Tek što su pušteni iz "bajbuka"tako su se "napušili" da je čitava kuća pretvorana u dim, a bogme i pepeo, do temelja izgorivši. nekoliko dana Richard je omamljen zaspao u hotelskoj sobi sa cigaretom u ustima - sada je gorjela hotelska soba. Da jedno zlo ne ide bez drugoga došla mu je obavijest iz Francuske da je kažnjen s godinu dana zatvora/ imao je sreću što nije bilo Bastilje/ a u Francusku ne smije uči ni u mislima. Godina 1974 prošla je nešto mirnije uz poneki bračni meč iza zatvorenih vrata, ali otvorenih prozora , da susjedi bolje čuju. No 1975 poćela je hapšenjem u Arizoni zbog prebrze vožnje u pijanom stanju i posjedovanje ilegalnog oružja . I tako bi mogao nabrajati bar još nekoliko kartica/sitno i gisto tiskanim slovima/ .Kada su bili pri sebi i zakopanih ratnih sjekira onda su radili na populacionoj politici i bili dosta uspješni. Iz tih trenutaka strasti na ovaj svijet je došlo troje dječice koja nisu ama baš ništa kriva što su im roditelji imali dosijee da bi se mogla snimiti serija dulja od Gradića Paytona. Na kraju u tu nemirnu bračnu luku je uplovio mlađahan, i neiskusan sedamnaestogodišnji izvjesni Scott Chentra, Anitin ljubavnik, koji se jednoga dana u njenoj spavačoj sobi presaugao i više nije mogao upaliti pumpu. Svašta se nagađalo, na kraju su tom iscrpljenom mladcu prišili zaključak da je napravio samoubojstvo. Mnogi i danas tvrde da je to bilo ubojstvo iz nehata, jer ga je iskusna Anita, toliko iscrpila da je ovaj naprosto lipsao. A stvarno možda se zbog toga i ubio, nevideći izlaz iz njene spavaće sobe. Smirio se sa trećom ženom koja ga trenutačno trpi, sretnicom ili nesretnicom, glumicom i manekenkom Patti/ ovo pati skoro doslovno treba shvatiti/Hansen i s njom je ušao u brak upravo na današnji dan 18 prosinca 1983 godine na svoj četrdeseti rođendan. Ne smijemo zaboraviti da je u svojoj karijeri dobio i mnoge, zaslužene nagrade, a sa Mickom napisao gotovo sve što su Stonesi snimili i što ih je učinilo popularnim i dugovječnim; kao ni jedan drugi sastav održali su se do današnjih dana. Nastupaju, snimaju, održavaju velike koncerte na malim stadionima. Bili su gosti i u našoj metropoli i izazvali pravi saobračajni i ini haos. Iako su danas više za gledanje nego slušanje, još vijek pobuđuju pažnju nostalgičara koji su odrastali uz njihovu glazbu. Njihovom Gitaristi i današnjem dvostrukom slavljeniku zaželimo dobro zdravlje, puno trave, više pažnje i manje kazne. Gospođi Patti poželimo da što manje pati, više se smije i manje pije, i da sa njima bude kao i prije, u početku. Svi počeci su jednaki osim onih koji su isti. Misao za razmisliti. A sada ću se malo odmoriti i vidjeti što ću dalje, no ovo ću poslati u svijet....dakle nastavak današnjeg dana slijedi, uostalom tek je 01:45 sati...

nastavak...Tko je rekao da se neću ponovo javiti. Doduše ovaj predah sam uzeo da udahnem malo svježeg zraka ugrijanog na -10 stupnjeva, gotovo su mi se zubi ukočili . Svež zrak mi je donio i novu ideju. Zaključio sam da sam sasvim dovoljno napisao i da bi tri točke trebalo prikupiti u jednu veliku točka. No , kada sam ušao u kuću i kada mi se otopila siva supstanca promijenio sam odluku i odlučio se ponašati poput zastupnika, koji najprije odobre Božićnicu, pa je onda ukinu , pa je onda ponovo vrate s time da i dobitnici dio vrate i to me sve podsjeća na poznatu igru ping-ponga. Ne birinem ja o njima, mnogi će spavanje za časnim klupama nastaviti i u mirovini, i neće brinuti kako mirno dočekivati kraj mjeseca. Neki kažu kraj sa krajem. A kada je već spomenuto spavanje padne mi na um/ sva sreća da nije preteška/ ideja, da vas obavijesdtim da se na današnji dan 18 prosinca 1961 godine na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našla grupa The TOKENS/ koja je ustvari više pjevala nego govorila/ i to sa pjesmom "The Lion Sleep Tonight", što u prijevodu za one kojima je materinji jezik anglosaksonski znači "Lavovi noćas spavaju", a dobro je poznata uzrečica: "ne diraj lava dok spava", što prevedeno na riječnik urara znači" ne pitaj vuka koliko je sati", jer bi ti moglo omračati. Taj zimski san velikih mačaka trajao je tri tjedna, za razliku nekih medvjeda koji produže i do dvije godine , ili četiri, ovisno o tome je su li nakupili dovoljno sala, što moj poznanik Lovro kaže je su li se dobro potkožili a "buntovnik bez razloga" Špiro koji nema dlake na jeziku /ali ima velika mu..ka mi je to reći", je su li dovoljno "jamili". Lavovi su ušli na popularnu ljestvicu 13 studenog 1961 godine i u kavezu ,to jest na prvoj poziciji proveli su tri tjedna. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 20 dolara, a prvi put se pojavila na pop ljestvici 1952 godine na 14-oj poziciji u izvedbi grupe The Weavers, dok je pjesma originalno snimljena 1939 godine pod naslovom "Mbube" a snimila ju je grupa afričkih domorodaca iz plenema Zulu zvana Solomon Linda & The Evening Birds. Ista se pjesma našla i u filmu, kojeg se vjerujem mnogi sječaju The Lion King, a pjesma se ponovo našla na američkoj popularnoj ljestvici sada na 51-oj poziciji. Grupa The Tokesns je pjesmu snimila iz drugog pokušaja i nakon snimanja nisu bili baš oduševljeni snimkom i Phill Spector kasnije poznati producent pokušao je uvjeriti producente da to ne izdaju. No , nisu poslušali Phila , što je dobra ideja bila i ploča je ugledala svjetlo dana 17 listopada 1961 godine Neki "glavešine" iz tvrtke RCA su pokušali gurnuti u eter B stranu singlice na kojoj je bila pjesma "Tina" no ženomrzac DJ Dick Smith koji je vodio program na WORC radio postaji u Worcesteru, država Massachussets i bio ljubitelj Velikih , punoljetnih mačaka, rađe je slušao urlikanje pospanih lavova. I tako je ova pjesma s prve pozicije aktualne pop ljestvice Zulu plemena dospjela i na prvu poziciju top ljestvice u Americi, u kojoj je živjela već treća generacija berača pamuka iz tog popularnog plemena.
A kada je već riječ o lavovima evo kratke napomene o najpopularnijem lavljem glumcu LEU. Naime na današnji dan 1928 godine u studijima Culver Citya u Los Angelesu snimljen je lav LEO , čiji će šarmantni urlik uokviren arabesknom lentom s natpisom "Ars Gratia Artis" postati zaštitni znak filmske kompanije "Metro- Goldwyn Mayer"
Na današnji dan 1980 godine u Zagrebu umro hrvatski pjesnik DOBRIŠA CESARIĆ:
KAD BUDEM TRAVA

Možda će onda bolje da bude,
Kada se jednoga dana preselim
U crve i u zemne grude

Ljuljat ću se u travama veselim,
Mjesečinom i suncem poliven,
Rasitnjen i dobro skriven

Ništa mi neće ostat od uma,
Nijedna misao mrtvog duha;
Ja neću imat ni uha ni sluha
Da slušam tišinu svojega šuma.

Ako me kada stanu i kosit,
Neće mi bola nanjeti kosa-
Jedini teret koji ću nosit
U novom životu biti će rosa.

A sada mirno i slatko spavajte i radujte se sutrašnjem danu. Petak je i zadnji radni dan u tjednu. Dolazi vikend odmor koji će mnoge zaposlenice provesti u rekreaciji, perući i peglajući, kuhajući i ribajući, šivajući i umarajući. Upravo me strah pomisliti na njihov vikend odmor
I dobro vam jutro, ugodan dan. Dobro se obucite i pazite na sebe.

A lijepo sam govorio sam sebi: Ne izlazi na ovu smrzavicu, nitko Te ne tjera, ideje će ti se "zalediti" poput osobnog dohotka ...doduše tu uvijek postoji kompezacija jer su se/ kako ravnoteža ne bi bila poremećena- ne mislim umna/ odmah odledile cijene. Kada sam čuo tu najnoviju vijest /doduše kod nas su i stare vijesti uvijek nove/ odmah sam na "buvljaku" kupio jednokratnu vestu, doduše ona je dovoljno dugačka samo joj je vijek trajanja kratak i slična je onoj poslovici koja kaže"da su u laži kratke noge". Čime se ja baš u potpunosti i ne bi složio jer vidim da "kratkonogi" žive na visokoj nozi. Ali neću zaroniti u te mutne vode, da me slučajno netko iz onih nepostojećih jahti ne bi upucao harpunom. Zapravo ne znam zašto se obični puk pjeni poput šampanjca kad je sve transparentno kao u tunelu/ ne mislim Sv Rok, već u onima naše željeznice/. I što tu ima loše, ako čovjek umjesto jahte kupi , recimo sat. Vidim, moram ubaciti u rikverc, velika je neizbrdica, neće me spasiti ni "Imunitet", isko sam se cijepio protiv gripe. Naravno one klasične. Za ovu drugu"roktajuću" ću se odlučiti ako mi jelo bude mirisalo na napoj. To je kažu"stručnjaci" i najvažniji simptom te četveronožne bolesti. Čekajte, gdje sam ja zapravo stao. Sjetio sam se, tamo gdje sam ostao bez ideje/ bolje nego bez imuniteta/, koga da vam danas dovedem u ovu rubriku "Na današnji dan", a recimo to što napišem dogodilo se još u prošlom stoljeću, čak bi se moglo reći i milenijuma. To samo potvrđuje staro poznato pravilo da često naslov ne odgovara tekstu ili rečeno svima dobro poznatom krilaticom / koja nema krila ali nam stalno zuji u ušima"/ i koristimo je često za one koji jedno govore , drugo rade , treće napišu a četvrto misle. I to sve o jednoj te istoj stvari.
Ja sam drugačiji , moje vijuge su plitke i svi bi odmah u tom pličaku vidjeli taj moralni otpad. Zašto ne prelazim na današnju temu nego sam se kao pijan plota uhvatio za neke periferne stvari koje u vijestima imaju centralno mjesto, nije mi jasno, Gotovo da ne prepoznajem samoga sebe, kao da nisam ovo ja. Upravo sam se uštipnuo i odstranio sumnju u svoj indetitet i sada ću mirno prionuti na pisanje. Ono što ću napisati to ću i reći ,tako ću i misliti. I raditi na tekstu da bude stvarno vjerodostojan.
Prije nego napišem velikim slovima ime te malene rastom i krhke pjevačice, malo ću vas upoznati i sa godinom u kojoj se ona rodila. A baš vam i nije bila neka Bog zna kakva godina, što više bila je nikakova, puna krvi,suza, dima i smrti. Godina je 1915. Druga godina Prvog svjetskog rata. A u njemu znamo tko je sudjelovao, kao i u drugom, mali kaplar sa karakterističnim brčićima-Adolf. Nijemci napreduju, američka demokracija- nazaduje/ odbili zakon o ženskom pravu glasa, britanci štrajkaju, osim onih na Galipolju- njih pokapaju. Alexander Graham Bell postavio novi telefonski rekord čavrljajući iz New Yorka sa kolegom u San Franciscu- Slavna Sarah Bernhardt, nakon amputacije noge ponovo na kazališnim daskama. A na velebnom Wembleyu /našoj nogometnoj ljutoj rani/, bez obzira na rat odigrana je finalna utakmica između Wednesdaya i Chelsea koju je Wednesday dobio sa 3:0. Analitičari tvrde zato jer u momčadi Chelsea nije bilo ni jednog crnog igrača/ mislim iz Afrike/.U tome su dobili podršku i od američke udruge za "čistoću lica" Klu-Klux -Klana, koji su s oduševljenjem dočekali premijeru Griffitovog filma"Rađanje Nacije", dok oni amerikanci koji nisu nosili bijelu kapuljaču su ga optuživali da podržavali- rasizma. Najglasniji je bio izvjesni Kunta Kinte /Iako je bio bez kinte poput crkvenog miša/ a i o crkvenim miševima bi se moglo dosta napisati, ali ljudi rađe govore o "bijelim miševima " i onima koji ih vide. To se ne odnosi na laboratorijske bijele miševe, njih zastupa društvo za zaštitu štetočina. Te 1915 glavna filmska "fora" bio je izvjesni skitnica Charlie Chaplin, čiji su se filmovi prikazivali na bojišnicama između dva napada. Od rođenih beba te godine dvije su postale izuzetno popularne - jedan sjajni glumac-Orson Welles i jedna briljantna pjevačica Billie Holiday /koja baš i neće imati previše briljantni život/. Naravno i buduća kraljica francuske šansone rođena upravo na današnji dan 19 prosinca 1915 godine, u nedjelju, o kojoj ću, sada ,već u jutro ovoga dana napisati nekoliko rečenica, iako je njezin život obilovao materijalom za nekoliko tomova pisanog proznog teksta. Vjerojatno su neki od vas već pogodili o kojoj vrsti ptičica se radi, Za one koji o pticama manje znaju a više ih zanima piletina, a neke , manje izbirljive i koke, izbacujem , poput Etne, njezino krsno ime sastavljeno od tri riječi EDITH GIOVANNA GASSION . Nakon ovog su neki i od onih koji su mislili da znaju u dilemi i nesigurnosti. No njeno umjetničko ime EDITH PIAFF, ovog trenutka rastjeruje svu maglu sa njenog lika. Rođena je u siromašnoj četvrti Pariza, Belvilleu. Mala Edith je bila dijete ljubavi jedne talijanke, ulične pjevačice , zabavljačice i skitnice i oca cirkusnog akrobata. Već na startu joj se nije dobro pisalo. Kada je imala dva mjeseca majka je poput rijeke bez povratka nestala, i za malecku se brinula njena baka. Priča se da je Edith u trećoj godini osljepila a sa sedam ponovo progledala, a onda ju je otac naprosto izbacio na ulicu da zarađuje. Imala je tek deset godina. Najprije je zarađivala pjevajući a kasnije su došle i one druge stvari ,gdje se trgovina odvija u mračnim ulićicama prodavajući mladost. I tako do svoje šesnaeste godine, kada ju je zapazio vlasnik jednog kabarea, odveo u svoj bar, umio dotjerao i isprobao / da gosti ne kažu da im je prodao mačku u vreći/, promijenio joj ime u Piaff, što znači vrapčić ili rebac što bi rekli dalmoši, i angažirao da pjeva do ponoći a nakon toga zabavlja goste uz pristojni honorar. Sa dvadeset godina već se pročulo njeno ime po Parizu , a njen zaštitni znak je bio grleni promukao glas, koji je u potpunosti odgovarao tužnim i tragičnim pjesmama koje je pjevala. Postala je največa zvijezda pariških klubova, kazališta i kabarea ali , kažu i najbolja učiteljica mladim pjevačima, kojima je pomogla da se dignu na vlastite noge. Po danu im je davala teoretske upute a noću su imali praktičnu obuku. Mađu tim talentiranim mladičima našli su se i Gilbert Becaud, Ives Momtand , Charles Aznavour i da ne nabrajam, spisak bi bio podugasčak. Edith je bila u cenrtu pažnje,i o njoj su pisale mnoge novine, čiji su novinari znali provirivati kroz ključanicu vrata njene spavače sobe. Tim mladim talentima ona je bila sve: ljubavnica, životna učiteljica, mamica, savjetnica finansjer i menađer. Mijenjale je često ljubavnike, muževe rijeđe, često mnogo mlađe, uzimajući im mladost i nudeći iskustvo. Težak "ulični" život ostavio je dubokog traga na njeno zdravlje, bolovala je od bolesti koja se obavezno prijavljuje zdravstvenoj službi i umrla u 48 godini. Edit Pjaff, pariški vrapčić prošla je sve: od uličnog blata i pločnika do blještavila hrama francuske šansone Olimpije. Pravu popularnost je doživjela kada je prešla preko velike bare i tako postala internacionalna zvijezda. Edith je imala mnogo velikih pjesama, no izdvojio bih tri :" La vie en rose"-"Život jedne ruža" iz 1950 godine koja se našla na 23 poziciji američke popularne ljestvice 21 listopada i prodana u milijunskoj nakladi. Treba reći da je pjesma pjevana na engleskom; Non je ne regrette rien"-"Ne , ne kajen se ni za što" iz 1960 godine i po mnogima njena najbolja pjesma , te "Milord" iz 1960 godine , njezina najuspješnija pjesma koja se popela na američku pop ljestvicu 6 ožujka 1961 godine i na kraju dogurala do 88 pozicije; pjesmaje inače snimjena 1959 godine u Francuskoj. "Milord" se našao i na popularnoj britanskoj ljestvici i uklopio se dobro među engleske lordove. I to u dva navrata. Prvi puta 12 svibnja 1960 godine na 41-oj poziciji a drugi puta 3 studenog iste godine na 24 poziciji. Završavajući ovu kratku priču treba reći da je Edith ostavila duboki pečat na mnoge kasnije šansonjere i s pravom se smatra "kraljicom " tog glazbenog žanra.
Pored Edith spomenuti ću, ali ovom prilikom ne previše pisati, vidim već zijevate od dosade, i našeg novogradišćanina Vili čakleca, rođenog na današnji dan 1928 godine. Završio je studij glazbe, pisao zabavne melodije, bio urednik "Jugotona", kasnije "Croatia Recordsa". Najpoznatija mu je skladba "Meštrovićev Zdenac" , pobjednik festivala Zagreb 1960 godine.
Na današnji datum 1905 godine u Londonu stavljena u upotrebu prva ambulantna kola za pružanje pomoći nastradalima i prijevoz do bolnice. Da li su morala biti zaključana , da ih netko ne bi ukrao to nije zapisano.
Godine 1863 rođena MILKA TRNINA, glasovita hrvatska operna umjetnica. Slavni Puccini je rekao da se ni jedna Tosca ne može usporediti s njenom interpretacijom.
Na današnji dan 2009 godine u 01:35 sati završeno pisanje za rubriku Na današnji dan...ha ...ha.
Večina od vas da ne kažem svi već ste u dubokom snu- Želim vam mirne sne . Skupite snagu i kondiciju za ovo pročitati.

I dođe tako dan kada se čovjek osjeća prazan kao državna blagajna. Misli mu se rasprše po mračnim nedovidima, a osjećaj da je vrijeme prošlo mimo njega tjera ga u još veću samoću. A u samoći padaju na pamet razne misli, o onome , što je bilo a nije bilo, što se desilo a nije se trebalo dogoditi, sa čime se opio a da nije ni okusio piće...i tako do unedogled. Ti vakuminizirani dani su privilegija onih koji su imali što izgubiti. I gledm tu beskrajnu bijelinu omotanu ledenim laticama sibirskog cvijeća, što raste na ogoljeloj prošlosti jedna izgubljene ljubavi. Pred očima se odvija radnja filma a u pozadini moje nevidljivosti čuje se sjetan jecaj balalajke i zvuci poznate ljubavne balade , koja govori o nedočekanoj ljubavi, o neočekivnim obratima, o svemu onom što ljudsko srce ispunjava tugom a dušu vlaži hladnim dodirima jecaja. I suze same krenu niz brazde vremena naše konačnosti.
Naravno da je teško iz ovog razlomljenog uvoda zaklučiti o čemu ću danas pisati. Uostalom , moram biti iskren/ što se ne ubraja u vrlinu već ludost/ i reći, da bih vas najrađe pozdravio zatvorio stranicu i otišao tamo gdje nisam bio. Ali, znam da ima onih koji vole pročitati nešto što je bilo, a više toga nema, što se desilo a prijeti mu zaborav, i zbog njih duboko sam evo uzdahnuo i odlučio da vam se ipak javim prije nego prvi pijetlovi obznane da nas je snijeg zatrpao do grla a posljednji vampir potraži konačište bježeći od prjeteće zore.
Dobro nam je poznato, bar večini da je filmska glazba obogatila ne samo filmsku radnju, već je često upravo ona "kriva" što smo zapamtili pojedine filmove, koji bi po sadržaju već odavno bili prekriveni naslagama prašine. Već sam naslov pjesme nas asocira na film , a glazbene teme se mogu čuti širom ove naše planete. Dugo je trebalo da se uoći važnost filmske glazbe u dobivanju općeg dojma cjelokupnosti. Posebno je gklazba došla do izražaja kada je rođen zvučni film. Mora se reći da su se zvuk i glazba čuli i u mnogim nijemim filmovima, što više za mnoge te bezriječite filmove su se skladale pjesme koje su za vrijeme projekcije filma , negdje, skriveni iza platna svirali, najčešće na glasoviru glazbenici , pokušavajući zvukom pratiti radnju. No tek pojavom zvučnog filma kada je glazba ne samo pratila filmsku radnju već često i nagovještavala kakva će se scena odigrati, filmska glazba je dobila ono mjesto koje joj i pripada. Mnogi smatraju, što sam u više navrata/ ne danas/ i napominjao da nema idealnijeg braka od veze filmske radnje i filmske glazbe. Filmska glazba ne samo da je bila pamtljiva gledateljima filmova u kojima se ona pojavljivala, već su mnoge filmske teme postale toliko popularne da su se našle i na glazbenim ljestvicama i tako bile dostupne i zaljubljenicima i glazbenim potrošačima koji nisu imali naviku odlaziti na projekcije filmova. Što više , te pjesme su imale i snažan edukativni smisao, jer su mnogi upravo zbog pjesme počeli posječivati veliko kino platno. Sječam se nekoliko filmova koje sam išao gledati upravo zbog pjesama koje su se u njima izvodile. Ali, bilo je to davno, "mladi lavovi" bi rekli u "prepotopno vrijeme". Ono, što, jedino baca sijenu je činjenica da su se / danas je toga manje/ pamtili glumice i glumci, readtelj i scenarist, a oni koji su pisali i komponirali bili su tako reći nevidljivi. Da ne govorim o sjajnim pjevačicama koje su posuđivale svoj glas filmskim divama, koje su samo otvarale usta , a da se njihove dublerke nigdje nisu spomenule. Ni u onim najsitnijim slovima.
Zašto sam napravio ovakov uvod. Naravno nije bez razloga, jer više manje sve se radi s razlogom, ovakovim ili onakovim. Ja to radim ovakovim. Jedan od velikana koji je napisao mnoge popularne filmske teme koje su svoja mjesta našle i na popularnim svjetskim top ljestvicama je i naš današnji gost, američki tekstopisac , PAUL FRANCIS WEBSTER, rođen upravo na današnji dan 20 prosinca 1907 godine. Te 1907 godine Štrausova opera "Salome" zabranjena je prikazivati u U New Yorku kao opscena. Britanski đentlemeni nisu pak dozvolili svojim ženama pravo glasa, dok je zbog glasnog prosvijeda u zatvoru završio Gandhi. Neki se opravdano pitaju je li taj čovječujak u čijim je žilama tekao dinamit opasniji na slobodi ili u zatvoru. Ruska Duma raspuštena/ ni onda nitko nije volio nabrušene/. Čita se "Tajni Agent" Joespha Conrada, dok bačuške po partijskoj direktivi čitaju "Mati" Maksima Gorkog, kojem je Staljin jedno vrijeme zagorčavao život. Hrvatski SABOR privremeno paraliziran / utvrdilo se da ih ministar zdravstva nije na vrijeme cijepio protiv paralize/ i kažu mora ići na fizikalnu terapiju. Danas , imaju besplatan smještaj o državnom trošku. U Zagrebu uvedena električna rasvjeta,/mnogi će vidjeti i u mraku/, osnovana filmska distribucija "Uranija"/ nema veze sa tim raduioaktivnim elementom/. Nobelovu nagradu za književnost dobio britanski pisac Rudyard Kipling. Rođen budući velikan glumišta Laurence Olivier, koji će jednoga dana postati i Sir,/na koji će se u mišolovci uhvatiti i buduća Scarlett O'Hara iz filma "Zamela ji bura". Rođen i najveći američki kauboj John Wayne, te buduća "Afrička Kraljica" Katharine Hepburn. A na današnji dan kako sam već napisao rodio se Paul F.Webster. Rođen je u New Yorku. Nakon srednje škole upisao se na fakultet no njega je više zanimala glazba / recimo neke gitara/. Svoje prve korake kao pisac tekstova počeo je kao učitelj plesa, usputno i pišući tekstove te se ubrzo pročulo da ima jedan čovjek kojemu riječi cure iz rukava, Tako je postao stalni pisac tekstova za čuvenog skladatelja Victora Younga a s njime piše i filmsku glazbu, najprije za film "Jump for Joe", koji se počeo prikazivati znakovite 1941 godine u Los Angelesu. Uglavnom surađuje sa, u ono vrijeme, najpoznatijim skladateljima. Posebno surađuje sa skladateljem western glazbe Dimitrijem Tiomkinom. Usputno je osvojo i tri Oskara u kategoriji najbolji tekstopisac ; prvi za skladbu" Secret Love" ili što bi neki rekli "Tajna Ljubav", koja se često nehotično i otkrije iz filma "Calamity Jane "- 1953 godine, zajedno sa skladateljem Sammy Fainom. Drugog mu je Oscara donjela pjesma " Love Is a Many Splendored Thing"- Ljubav je prekrasna stvar" iz istoimenog filma 1955 godine uz istog skladatelja i konačno mu se u rukama našao pozlačeni golač 1965 godine za pjesmu "The Shadows od your smile " koja dolazi z filma "The Sandpiper" oli ti "Ljubav na pijesku "sa Johnny Mandelom. Ono zbog čega sam napravio onakav uvod je pjesma koja dolazi iz filma "Dr Živago", za koju je glazbu skladao francuz Maurice Jarre, a Webster je naknadno napisao riječi, pa je ta skladba poznata i pod naslovom "Somewhere My Love"- "Bilo gdje Moja ljubavi". Iako se nije pojavljivao na blještavim pozornicama , njegovo djelo je zasjenilo mnoge , koji su se nekada proslavili s njegovim pjesmama. Webster je umro 18 ožujka 1984 godine.
Proglašen je 1950 godine najboljim tekstopiscem u Ujedinjenom Kraljevstvu, uveden je u kuću Skavnih Tekstopisaca 1972 godine. Bilo bi predugo nabrajati sve pjesme koje je napisao a večinu i poznajemo . Nabrojiti ću samo neke koje često čujete u jednoj emisiji , na jednoj radio postaji. To su: Anastazia, koju izvodi Pat Boone; "April Love", opet Pat Boone; "Blowing Wild" u izvedbi nažalost od nedavno pokojnog Frankie Laine;"A Certain Smile" i Johnny Mathis "Friendly Persuasion " i ponovo Pat Boone.Od novijih tu su " Spider Man" iz 1967, i poznata upitna pjesma "Who Are We"? I tu bi se zaustavio, jer često jedan upitnik dozove drugog i na kraju imamo cijelu diviziju upitnika, ali bez odgovora. Puno je lakše pitati nego odgovarati. To najbolje znaju oni , koji na jasna pitanje daju nejasne odgovore. U to ponekad zaboli. Do boli.
Htio sam vam još danas napisati nešto o WALDENU ROBERTU CASSOTTU, američkom pjevaču , pijanisti, skladatelju i zabavljaču, koji se okušao u više glazbenih žanrova od popa i đeza , preko folka do kantrija i koji je svjetsku popularnost postigao pod imanom BOBBY DARIN, ali me je uhvatila neka mala snaga puna žala , pa ću ga ostaviti za rođendan. Jer na današnji dan 20 prosinca 1973 godine uslijed prirođene srčane greške u 37-oj godini Bobby je napustio ovaj svijet pun muljaže i krivih navoda. Na američkoj popularnoj ljestvici ostvario je preko 40 hitova, jedan imao na prvoj poziciji i to devet tjedana, pjesma koja je napisana još davne 1928 godine. Ali to je već jedna druga prića
Na današnji dan 1982 godine umro ARTUR RUBENSTEIN,, poznati kompozitor i dirigent , u 95-oj godini. Bio je ponedjeljak.
Iz svijeta filma vijest da su se na današnji dan 1952 godine , u Parizu, vjenčali tridesetčetverogodišnji Roger Vadim/ stvarno ima nezgodno prezime, moram priznati da mi se baš ne sviđa/ i osamnaestogodišnja Piplica / po jest pile, koja će izrasti u prvoklasnu koku" Brigitte Bardot. Oboje će slavu postiči četiri godine kasnije s filmom "I Bog Stvori žanu"/ po meni najsavršenije živo stvorenej na plavoj planeti- Hvala Ti dragi Bože/. Roger kao redatelj a BB kao glumica. Iače o njima dvojima bi se mogla napisati lijepa zbirka proze. Taj Vadim/ koji se kažu nije striktno držao značenja svoga prezimena / imao je jednu neobičnu naviku. Svoje glumice bi najprije odveo u krevet a onda ih ogolio na filmskom platnu i pokazivao po bijelom svijetu.
A na današnji dan i medicima bilježi povijesni uspjeh. Na gospodinu Louisu Vashkanskyem, prvom čovjeku kojemu je presađeno srce , koji je osamnaest dana nakon operacije završio tamo gdje još ne bi da se nije dao operirati. Doktor Bernard i kirurški tim dali su službeno saopćenje u stilu :Operacija uspjela , Louis neuspješan.Sve je bilo u redu dok nije umro, navodno od komplikacija. A poznato je kada se nešto zapetlja da je teško otpetljati, čak više, dapaće ....
Kazaljke su se već odmakle od ponoći, moje su misli odlutale kroz mrak, tražeći zvijezdu na ovom snježnom nebu, da mi osvjetli put ka raspletenim pogledima Zore.

Opet sam danas uhvatio sebe u mrežu naivnosti. Onako prije nego sam odlučio da prionem starim događajima osvježenim novim svjetlom u rubrici na današnji dan, otvarajući ekran, u oči mi upadne slika / skoro da sam otišao okulusti/dvoje muškaraca koji sjede i prema izrazu lica i osmijehu mogao bi prosječni / mislim prosjećno siromašan/ stanovnik naše lijepe/ rasprodane, na mislim na imovinu, sačuvaj Bože , već turističke kapacitete/ pomisliti da se možda smiju nekom vicu/ onako ugojeni , vjerojatno -masnom/, koji se ne mogu svugdje pričati /pogotovo tamo gdje večina posti/. No, ja, budući sam ispodprosjećan/ mislim u odnosu na imovno stanje onih na slici/, čitajući naslov skoro sam se zagušio sa komadićem piletine / nemojte misliti na one stvari/ kojeg kada sam vidio, odmah pomislio da je uzgajano na tubrkulozmom odjelu. Zalogaj sam progutao i nastavio čitati; u jednom tremutku zažalio što piletina nije negdje zapela. No, kako je već zalogaj bio u želucu, a ja još uvijek ne spadam u preživače pa da ga mogu vtratiti /kao povtanu informaciju/ doznajem da u našoj zemlji ima još uvijek dobrih kumova/ Koji najviše vole darivati- sebe/ A ja pomislio da je kumstvo nestalo smrću Don Corleonea. Doduše Marlon Brando je odavno na nebu, no čini se da su se pipci hobotnice raširili po globusu, bogme i kod nas ; koliko mi je poznato već je otkriveno nekoliko krakova. Neotkrivenih Bog zna koliko još ima. A i ove otkrivene pojesti će mrak ili će biti trakavičarima stavljeno soli na rep. Pomislio sam Hvala Bogu sada smo kao Amerika/ mislim tridesetih godina/ i ja mogu slobodno kao u indijanskom rezervatu pisati o našoj , američkoj glazbi. Eto koliko mi je trebalo da objasnim o čemu ćete danas čitati u rubrici "Na današnji dan". Dobro da za nju ne zna onaj visoki, prosjedi , u plavom odjelu i kravati gospodin jer , ako bi svoju veličinu vidio u mome malom uvodu , bogme ne bi se dobro sproveo pogotovo što on ima imunitet a moj se nije još stvorio/ kasno sam se cijepio/. Kažu da se imunitet brže stvara ako vas cijepi ministar/. Svašta ljudi pričaju. Evo samo slušam neke što svaki dan obečavaju da će siromaštvo zaustaviti na najsiromašnijima, bogatima da neće ništa oduzeti, pravda za sve jednaka osim za nejednake, svi će morati odgovarati /recimo đaci ako ih pita profesor/, za učinjene gubitke će se nagraditi dobrim otpremninama. I mislim si ovako zdravo zbunjem , imamo mi dobru perspektivu /mnogo bolju nego Titanik/, iako neki odavno potonuli na dno još su na vrhu. A sa vrha se najbolje vidi gdje se može još nešto , što je rekao jedan uvaženi građanin/gospoda se ipak rađaju/, Tko je jamio jamio, tko nije neka jede piletinu sa TBC odjela. Eto , vidite , kuda me dovedu ove moje pomalo šašave misli, sva sreća da je Goli otok zatvoren, iako ima prijedloga da se tamo smjeste oni koji imaju duge prste, pa neka tucaju/ zna se što/. A ja sam htio objasniti da mi je "drago" , što se kumstvo iz Amerike /doduše Siciliju nisam spomenuo/, proširilo i kod nas. Moram pogledati , da li sam djecu krstio. Trebat ću možda "kuma".
No, pređimo mi na prave stvari, ono sve ispred je periferno iako im se daje centralno mjesto u medijima. A gdje se upletu mediji tu teće med i mljeko. Samo je pitanje koliki je otkup grijeha. Eto ponovo ja iz početka a skoro sam trebao tekst sendirati.A ja tek na početku. Bolje rečeno ispred početka.
Danas je 21 dan mjeseca prosinca ili 12-og mjeseca u godini. Prvi dan Zime. To je vrlo lako zapamtiti. Obrnete datum i dobijete godinu, a zimu ćete prepoznati kada prestane jesen. A na današnji dan se dogodilo puno toga , što neće sve stati u ovu rubriku. Upravo sam stavio u pogon onaj dio za koji se često kaže da ga mnogi nemaju. Pitanje je koliko i ja. Kako bi ispitao da li mi vijuge još funkcioniraju malo ću se vratiti u prošlost, neću baš predaleku, iako mnogi kažu da u mojim godinama se čovjek bolje sjeća starijih nego novijih događaja. Što me pomalo čudi jer ja se recimo ne mogu sjetiti kada sam se točno rodio . Dakle godina je 1985/ ne nisam te godine rođen, svježih se događaja dobro sjećam/. Da štakori nisu najveće štetočine / osim onih koji su pojeli društvenu imovinu/ dokazao je jedan Gradski štakor/ što znači da ih nema i među onima koji žive na selu, a štetu rade u gradu/, koji se zvao Bob Geldof / i sa bobom nema veze/, koji je gledajući mali prozor u svijet vidio jednu afrikanku koja na leđima nosi umrlo dijete od gladi. I proradila našem Bobu/ koji će kasnije dobiti i titulu Sir, a sir je glavna poslastica za miševe/ savijest. Pokupio čovjek družinu najboljih glazbenika , održali koncert u Philadelphiji i Londonu-istovremeno, skupili oko sedamdeset milijuna dolara. Naravno dok je to birokracija sve sredila još poneka tisuća je umrla od gladi/ bar su kupili hranu, za razliku , recimo, kod nas , poslane neke kune za jahte i ispalo ni kuna ni jahti. Pojeli štakori na svim razinama/ A kunemo se da nam je služba deratizacije najuspješnija u -podrumu/ .Olupina "Titanika " pronađena na skoro četiri kilometra dubine. Da na utakmice treba ići sa aparatom za gašenje pokazalo se neophodnim kada je u požaru na stadionu u Bradfordu poginulo 56 ljudi, a u direktnom prijenosu sa stadiona "Heysel"u Belgiji u međusobnoj tučnjavi talijana i engleza ubijen 41 navijač, a preko 400 ozljeđenih. Radi čuvenog engleskog fer playa Englezi su dozvolili talijanima da im ozlijede jednog navijača. Pravi đentlemeni. I dragi Bog kao da se naljutio na svoju nestašnu djecu; potres u Mexicu razorio glavni grad , poginulo preko 20 tisuća ljudi. Ponovo smo u Africi. Na 58-oj ceremoniji dodjele Oscara; s jedanaest nominacija i sedam osvojenih pozlačenih statuica pobijedio je film "Moja Afrika" redatelja Sidney Pollacka iz kojeg je došla i najbolja glazba. A sada smo došli do cilja. Naime najbolji filmski song te godine zvao se SAY YOU, SAY ME i dolazi iz filma "Bijele Noći"/ neki se odmah sjeta Dr. Živaga " i scena iz tog filma, dok drugi odmah ispred sebe vide Staljina i Sibir/ .Opet sam krenuo za nedogledanim mislima. Glazbu za pjesmu je napisao LIONEL RICHIE. Pjesma je postala vrlo popularna pa se pojavila i na top ljestvicama popularne glazbe, a prodaja je premašila brojku milijun komada po mizernoj cijeni od tri dolara. A na današnji dan 21 prosinca/ ponavljam prvi dan zime i pamtljiv/ 1985 godine , pjesma se popela na prvu poziciju američke popularne ljestvice, dok se prvi put na toj ljestvici našla mjesec i pol dana ranije, točnije 9 studenog iste godine. Pjesmu je pjevao sam autor, i tako svu zaradu stavio u vlastiti džep. Na prvoj poziciji pjesma je ostala mjesec dana, četiri tjedna. Ta pjesma je bila druga singl ploča na prvoj poziciji američke popularne ljestvice koja dolazi iz
Taylor Hackfildovog filma "Bijele Noći" u kojem su glumili Mikhail Barysnikov kao ruski bogalj, kojem se dogodilo da bude najveća svijetska baletna zvijezda i Gregory Hines, kao američki vojnik razočaran u Sovjetski savez. Ta druga pjesma iz tog filma koja se pojavila na prvoj poziciji američke pop ljestvice zvala se "Separate Lives" i pjevao ju je Phil Collins i Marilyn Martin. Pjesma je bila tjedan dana na pop ljestvici a na njoj se pojavila 5 listopada te 1985 godine. Film "White Nights" bio je samo šesti film koji je dao više od jednoga hita. Za one koje zanima napominjem da je na prvom mjestu "Saturday Night feaver" sa četiri pjesme. Sam redatelj filma je zamolio Lionela da napiše tu skladbu, koju Lionel nije mogao staviti na album sa filmskom glazbom kojeg je bila izdala Atlantic kompanija. Naime Lionel je svoj novi solo album namijenio Motown kompaniji koja nije dozvolila da se pjesma uvrsti na album druge kompanije, ali je pristala da pjesma iziđe kao singl ploča u vrijeme promocije filma. Pjesma se još nalazila i na R&B ljestvici, na prvoj poziciji dva tjedna te na AC ljestvici slušatelja pet tjedana-. Kako je Lionel Richie bio popularan i u Briitaniji to se pjesma našla i na britanskoj popualrnoj ljestvici 16 listopada 1985 godine i dogurala do osme pozicije-
A sada, ipak sam odlučio da se vratim malo dublje u prošlost i zaustavio sam se u godini 1940. Bila je hladna zima. Na finsko-sovjetskoj granici živa se spustima na -57 stupnjeva po Celzijusu. O tome mi je hladno i pisati, čak mi i u sobi zubi cvokoću. Britanci kažu, a oni uvijek govore istinu osim kada lažu ,da takve zime ne pamte od 1888 godine. Ako se ne zalediš ili ne pogineš možeš glavu izgubiti i u toploj sobi usred Berlina, samo ako te uhvati Gestapo da slušaš neku stranu radio stanicu. I dok u Evropi bijesni rat u Hollywoodu se lickaju na dodijeli Oscara. Te godine nominirano čak 32 filma. Najbolji filmski song dolazi iz animiranog filma "Pinocchio" i zvala se "When you wish upon a star" i postala prva pjesma dobitnica Oscara koja dolazi iz animiranoga filma. Te godine rođeni su među inim Al Pacino, Raquel Welch i naš današnji pjevač o kojem ću napisati nekoliko redaka/iako mislim da sam već prekardašio sve gabarite/.
U životu ima ljudi koji se cijeli svoj vijek muče da nešto postignu i uvijek ostanu negdje po strani. Doduše ćesto ih se spomene kao muče se ko životinje a za babino zdravlje. Međurim ima baba i sa dobrim zdravljem. A bogme i djedova. S druge strane / ne mislim zakona, njega kod nas rijetko tko i poštuje, a o primjeni neću ni da govorim/, da u pravom trenutku našto napravi i ostane zapisan u neke čitulje za cijeli život. Eto, tko je što čuo o RAY HILDEBRANDU. Priznati ćete vrlo malo, bolje rečeno premalo, tu i tamo, možda...Radi se o američkom pjevaču i tekstopiscu, rođenom na ndanašnji dan 1940 godine, koji je 1962 godine napisao pjesmu pod naslovom "Paul and Paula" i koju je zajedno s Jill Jackson otpjevao u duetu koji su se nazvalo PAUL i PAULA. Pjesma je bila najprije izdana pod njihovim pravim imenom Jill i Ray ali je prošla bez večeg uspjeha. No kada su promijenili svoja imena u Paul i Paula, glazbeni potrošaći kao da su izgubili busolu ili kompas, naprosto su pošašavili za ovom istom pjesmom. Pjesma je ušla na američku popularnu ljestvicu vrućih 100 , 29 prosinca 1962 godine ,da bi se 9 veljače 1963 godine popela na prvu poziciju i na njoj ostala tri tjedna. Ploča se prodala u preko milijun kopija po cijeni od 15 dolara. Nakon ovoga uspjeha još su malo pjevali onda krenuli svatko svojim putem dokazavši da je zemlja okrugla, kada su se 1982 ponovo sastali , ali sada na kantri polju. Pjesma "Hey Paula" i danas se još čuje na radio postajama i podsjeća na vrijeme koje se više neće nikada vratiti osim u sjećanjima.
Razmišljao sam da li da ga spomenem ili ne. Ipak hoću kao asocijaciju zla. Naime na današnji dan , 1879 se rodio , neću mu napisati cijelo ime /bojim se mučnine/, Josip Staljin, ruski diktator koji se za sebe odabrao ime prema svom nadimku iz prerevolucionarnog vremena "čelični čovjek ", zapravo nečovijek..
Na današnji dan 1892 rođena je i Rebbeca Weast, britanska spisateljica koja je pak odabrala ime prema liku iz Ibsenovog djela " Rosmers Holm".
I jedna vijest, zanimliva iz svijeta filma. Zamislite- nezamislivo. Pročitajte pažljivo. Na današnji dan 1939 godine , filmski kritičar Newyorškog "Daily Workera, dobio je otkaz jer nije napisao dovoljno negativnu kritiku spektakla "Zameo ih vjetar". Uredništvo je smatralo da film zagovara ropstvo pa ga je trebalo najoštrije osuditi. Najbolje spaliti na lomači. Ili rolu baciti u završnu scenu požara u Atlanti gdje se film večim dijelom i snimio.
A kada je već riječ o lomači, trebao bih osjećati toplinu, no kako plin regulira termostat koji se automatski uključuje i isključuje , a kako sam se zanio / spadam u zanješenjake/ to nisam ni primjetio dok mi zubi nisu počeli cvokotati. Doduše nisam siguran da mi ne daju signale da bi nešto možda i pregrizli. Onako sočno. Svim čitateljima lijepe pozdrave, vi koji radite budite vrjedni. I napišite vaše mišljenje, primjedbe i sugestije. Uvijek se može bolje osim kada ne može. laka vam noć ili dobro jutro. Sve je relativno , osim apsolutnog , koje također može biti relativno ako je dotični besmrtan, Kuda sam ja to opet krenuo. Uzdravlje.

Otvorim mali prozor, koji ima pogled u široki svijet , i zastanem. Glava mi se čini poput"baluna"/ što prevedeno znači u njoj samo zrak/. Mislim, opet,bolje i to nego "vakum". A ta riječ je danas"cool" u našem "visokom žargonu", reći će jedam oniži prdestavnik donjeg doma, kojem sa lica teku krupne kapi znoja/ kao da je na unakrsnom ispitivanju/, objašnjavajući priprostom puku, kako "Oni" još imaju dovoljno vakuma u zavodima za zapošljavanje, gdje se nakupilo dovoljno nezaposlenih, da bi ih mogli"vakuminizirati", recimo u maslinovom, djevičanskom ulju, i izvoziti, kao višak radne snage / bar bi tako pisalo na deklaraciji, iako se uglavnim radi o slabim, iscrpljenim jedinkama/. Usput sam se sjetio jednog gospodina/naravno uvaženog/, koji ima dobre veze na cestama i željeznici, a bogme i na moru. Skrušeno sagnuo glavu kao da je u ispovjednici, ma zaboli čovjeka kad ga vidi. Navodno mu podmjestili , mali milijun / zapravo radi se o puno milijuna/ problema. Eto , na cestama pregaženo stotine milijuna kuna, a počiniteljima ni traga. Doduše neki su morali puhati u balon/ ne mislim kao moja glava/, pa su zbog viška procenata ili provizije/ modrena riječ- zakonom zaštičena/sada u malim , željeznim kavezima. Onda su mu prišili /zamislite bez igle i konca// da mu ni željeznica ne ide uvijek po tračnicama ili šinama / i da su neki često kompoziciju skretali u vlastito dvorište./. Doduše oni se pravdaju ako je jedan sjedi "mudrac"/ prošli put sam rekao prosjedi, ali sad sam ga malo bolje pogledao, osjedio , što se ono kaže preko noći. A zna se iz kojih razloga se tako brzo postaje bijel kao ovca. Iako ga neki ubrajaju u crne ovce; naravno zlobnici/. Čak se i otac domovine okomio na njega, on se pravda , samo zato što je mnogo višji od njega i lijepši, pa je ovaj ljubomoran/, dakle ako je on mogao promijeniti smjer jedne naše poznate auto-ceste, zašto oni ne bi mogli malo kolosjek premjestiti i olakšati kompoziciju za koju litricu goriva. Bogme i na moru mu se loše piše. Eto , jedna grdosija od trajekta iz čista mira promijenila smijer i završila na malom grebenu, I sada se sprema u rezalište, a tamo bi mogla zateći i one iz "maslinova ulja". I vidim opet "vrag " mi neda mira, igram se vatrom iako ne ložim na diezel. I pitam se kakve veze sve to ima sa događajima na današnji dan, kada se sve događalo već godinama. I onda se ponovo vratim na one koji se hvale "vakumom" .Eto ,prije koji dan "uvaženi" dobio povjerenje, čak i "First Lady" nije dala prst na njega stavit, a danas ga svi odbacuju kao lanjski snijeg, jer koliko vidim na ovogodišnji ni da kapkom bilo tko trepne a kamoli da uzme lopatu/ i pitanje je gdje će čovjek završiti. Možda se čak pridruži" cestarima" ili "željezniarima". I čovjek se opravdano pita što su imali u glavama ti koji u par dana donose ovakve , što bi rekao jedan poznati pokojnik/ djametralno suprtne odluke. I vade se naravno na "vakum"/ A sva ove prometne pričice pletem jer se nisam odlučio kako doputovati do današnje gošće, kada su svi putovi nesigurni. Na kraju sam se odlučio za vlastite misli. Ako ih netko ne skrene s puta/ iako smo se zakleli da sa puta nećemo skrenuti/. Do prve stramputice.
No, pređimo mi na ozbiljne stvari , a ove probleme ostavimo "neovisnom "sudstvu , koje, ovisno o kome se radi , mjeri različitim vagama. Za one kojima žele naći dlaku u jajetu/što je opet tehnički nemoguće/, koriste najćešće apotekarske vage i navodno važu zrncima rogača, koji je kažu najbolji za zaustavljanje proljeva. A danas kod nas rijetko tko da ne treba rogačevo brašno. Za one koji se na briju da im lice izgleda kao dječja ritica , već ostavljaju malo duže dlake/ neki tvrde zato da ne moraju čupati kosu ili da izgledaju muževnije/ njih se važe na stočnu vagu, a težinu im izračunavaju u eurima, naravno višemiljunskim. I oni obićno prođu "los", /jer tko je, molim vas, još vidio da se ljudski zakoni primjenjuju na "papkare"/
Evo, konačno sam došao k sebi, moram priznati i uozbiljio kada sam se pogledao u ogledao a onaj me iznutra upozori da pazim što pišem. Ja se pravdam i kažem slova. Stvarno, gdje sam ono stao. A da u godini 1939. Pazeći da me Vjetar ne zamete / kao Clark Geibla i Vivian Leight/ posjetio sam ožalošćenu porodicu , američke blues pjevačice GERTRUDE MALISSE PRIDGETT, po mnogima "majka ženskog bluesa",koji mnogi poznaju po, ustvari jedinom imenu MA RAINEY, čije su "kćeri"bile /carica bluesa Bessie Smith i kraljica Billie Holiday/, koja je umrla na današnji dan 22 prosinca , ranije spomenute 1939 godine. Ma Reiney je rođena 1886 godine u Columbusu/ neki će se kleti da je taj Columbus/koji nema veze sa Cristopherom/ u Saveznoj državi Georgiji./,a ne savezna država Ohio, i već je za života postala blues legenda, pjevačica na kojoj su učile zanat mnoge blues dame, a među njima svakako na prvom mjestu treba spomenuti Bessie Smith. Prvi puta je Ma Reiny nastupila u 12- oj godini u jednoj varijetetskoj predstavi u vrijeme kada je blues bila ruralna, crnačka glazba. Bila je pristupačna i druželjubljiva i ubrzo je postala popularna među svojom crnom braćom i sestrama. A u osamnaestoj godini na nju je oko bacio izvjesni plesač, pjevač i komičar koji se zvao William "Pa" Rainea. Od tada su dosta puta zajedno nastupaki a najavljivani su kao "ubojice bluesa" Početkom "ludih" dvadesetih godina zamijetili su je bijeli lovci na talente i crne glasove, te "Ma" u ovo vrijeme , u prosincu 1923 godine , u svojoj 37-oj godini snima svoju prvu ploču za kompaniju Paramount. I svi su profitirali: Ma je postala popualrna, slušatelji zadovoljni a kompanija ubirala dolare i povečavala kapital. Da ljepota nije upravo proporcionalna čistoći i snazi pjevanja, najbolji je primjer Ma Reiny, pjevačica, za koju bi zlobnik rekao da je bila na kraju kolone kada je Bog dijelo lijepotu. No kada je Ma došla na red , lijepote u vreći nije bilo pa je otvorio kesu sa glasom i podario joj veličanstvenu energiju glasa. Ma je bila debela, u ustima kolona željeznih i zlatnih zuba, ali njen duboki , bogati glas i njezin dobričinski izgled donjeli su jo veliku popularnost u dvadesetim i tridesetim godinama. Promijenila je i mjesto nastupa, nisu to više bili šatori već dobro ugrijane i bogato ukrašene koncertne dvorane. Mora se reći da nije mogla izbjeći zamku velikih zvijezda, pa se tako oblačila u perje i krzno, nosila zlatni i dijamantni nakit, pa je ponekada izgledala kao putujuća draguljarnica, a bez dijamantnih naušnica nije išla ni u one prostorije gdje i carevi sami, bez tjelesne straže idu, osim onog poznatog mališana iz velike Kine, koji još nije znao sam sebi obrisati "sjedalicu"/ što kažete na domišljatost". Malo se i "posilila" što bi rekli dalmoši, pa bi se odmah naljutila kada bi je netko nazva "Ma". Samo riječ "madam" dolazila je u obzir, pa se sada pitam, kakve veze ona ima sa Francuskom: U vrijeme največe slave putovala je /sigurnijim cestama nego što su naše/ po cijeloj Americi i postala je jedna od najbolje plačenih glazbenika. Naravno crnih. Na njezinim pločama svirala su najpoznatija i najbolja glazbena imena , od louis Armstronga do Fleschera Hendersona. Polovinom tridesetih se povukla iz javnog života a umrla je u pedeset i četvrtoj godini života. I prije nego zaklučimo ovu žalostivu priču o majci bluesa jedna napomena , što se tiče imena. Njoj nije bilo dovoljno što je svoje krsno ime zamijenila sa popularnim , već je dotična gospođa jednom nastupasla pod imenom Mama Can Can, drugi put se opredjelila za ime Lila Petterson , da bi ponekada zavarala svoje obožavatelje najavljujući se kao Anne Smith. Na američkj popularnoj ljestvici imala je samo jedan hit pod naslovom "See See Rider Blues" s kojim se 31 siječnja 1925 godine pojavila na top ljestvici i na kraju završila na 14-oj poziciji. Tu kompoziciju o Morskom Konjiću kasnije izvodili mnogi glazbenici i jahali na popularnim ljestvicama. Među njima je bila i bijela kraljica bluesa Janis Joplin, dok su pjesmu sada pod naslovom "CC Rider" na američku popularnu ljestvicu doveli Chuck Willis, 1957 god. na 12-tu poziciju,LaVern Baker,1963 g.-34, najbolje su joj mjesto osigurale Životinje-The Animals kada su se domogli desete pozicije 1966. godine, dok se iste godine Bobby Powell našao na 76-oj poziciji. I tu je kraj priči.
Mislio sam još nešto napisati o američkom country pjevaču Hawkshaw Hawkinsu, ali pogledao sam na sat, a stvarno mi se ne ostaje do 04..00. Zato ga samo spominjem, on je rođen na današnji dan 1921 godine.
Spomenuti ću i to da se na današnji dan na američkoj popularnoj ljestvici pojavila pjesma "Telstar", koju je izvodila grupa Tornados i na prvoj poziciji ostala tri tjedna. Zanimljivo je da se i "čedna" Madonna na današnji dan 1984 godine popela na prvu poziciju američke popularne ljestvice sa zankovitim/ i njezinom načinu života/, neprimjerenom naslovu "Like a Virgin"/ što ne trebam prevoditi. Kako je zapisano nevinost je na pop ljestvici čuvala punih 6 tjedana. Pjesma je bila četiri tjedna najprodavanija a šest najizvođenija na radio postajama, treba reći da je Madonna prodala svoju nevinost , za ništavnih tri dolara.
Za ljubitelje filma napomena da se na današnji dan 1965 godine održala premijera filma "Dr Živago" redatelja David Leana u New Yorku sa Omarom Sharifom i Julie Christie u glavnim rolama. Film je snimljen, kako vam je poznato po romanu Boris Pasternaka, za kojeg je on dobio i Nobelovu nagradu ali Švedsku nije nikada vidio i javno se nagrade odrekao, pod pritiskom da će biti izgnan iz mile mu majčice Rusiju. A djeca najviše vole biti uz skute svojih roditelja. Film je sniman devet mjeseci u Finskoj i Španjolskoj, a stavljen je u 1917 godinu i događaje u to vrijeme u Rusiji. Film je postigao ogroman uspjeh a u Sovjetskom savezu se premijera održala 25 godina nakon ove svjtsje u New Yorku. Film je nominiran za deset Oscara, osvojio ih je pet a jedan od njih je pripao Maurice Jarreu u kategoriji najbolje glazbe. Pjesma, Larina Thema, poznata i pod imenom "Somewhere my Love", za koju je riječi napisao Paul Francis Webster, o kojem sam neki dan pisao , našla se u dva navrata na američkoj popularnoj ljestvici; Ray Conniff 1966 godine , deveta pozicija i i Roger Williams iste godine 65 mjesto.
Kratko i točka. na današnji dan 1858 godine rođen u gradu Lucca GIACOMO PUCCINI, nakon Verdija najugledniji talijanski skladatelj. A o njemu bih mogao napisati još jednu stranicu. Zato vas napuštam , jer bih se mogao predomisliti. laka vam noć i dobro vam jutro, koje i mene sutra rano očekuje. Moram se rano izmiliti iz postelje a to znači da ću cijeli dan zijevati kao riba na suhom.

Dok ispred sebe gledam , mog malog miša, koji nemirno skakuće po otvorenom prozoru laptopa, marke LENOVO,kome već samo ime kaže da je ljen, ono što se kaže, čovjek bi prije dočekao smrt nego da se isti "digne"/vidim da van se brčići smješkaju, što ne znači da se to odnosi samo na muški rod/, misli mi se sudaraju oko događaja na današnji dan. A recimo, danas se dogodio jedan, koji isti takav od juče-demantira. Radi se o jednoj neimenovanoj osobi /čije se ime več danima rasteže po medijima/poput žvakaće gume/, i koje naravno nema veze sa tim pčelinjim proizvodom/, iako se dotični zalijepio poput sača za fotelju iz koje ga ne mogu odvući ni dizelke, niti nasukani trajekti. O vučnoj službi na cestama da i ne govorim. Ta "nepoznata" osoba došla je na metu /nepočudnih novinara/ koji ga "blate" brate na svakom koraku, iako on nikada ne pješaći. Moglo bi se reći da su ti ubojice s perom u rukama uperili svoj šiljak prema jednoj Kal-Meti, i pucaju po njoj tako da se od gustine dima više i ne vidi ta K-Meta. Njegovi kolege iz klape "Lako ćemo", su ga najprije sakrili pod klupu da ga zakon ne otkrije/uostalom zakon često prikrije, osim one slabije obućene/ , potom su ga predali na milost i nemilost sudbini, da mu opaki Gonzo & Rizzo ne oduzmu imunitet, a bez imuniteta mogao bi ostati bez imoviniteta/, i onda bi dotični mogao završio na čengelama, koje su ionako sada u uporabi/, da bi se potom "First Lady"koju zlobnici zovu "Miss Piggy", toliko založila, da joj je iz očiju vatra frcala, dok je blago i zaštitnički gledala tog Dinarida/ , nisam kriv što Dinaru nisu preimenovali u Kunaru/. I sve završava na onoj narodnoj mislilici: pojelo magare krivični zakon. Što će opet prema Sokratu dovesti do bezakonja/ kojeg već imamo/, ali prema onom, nižerastućem gospodinu od jučer "vakuminiziranom", postoji još dosta vakuma u kući pravde/; Tu se ubrajaju i rupe u zakonu, pa ga mnogi uspoređuju sa švicarskim sirom/ iako je po nekima najviše rupićast francuski sir, no kažu previše smrdi, kao i neki problemi , pa ih pravdaši, ostavljaju u ladicama, da odsmrade i zastare. A sir pak je najslasniji štakorima, koji , ječer sam naglasio, ima na svim razinama i u svim sredinama. Neki navode da čak ni Miss Piggy nije posve čista, u čemu se ja ne bih složio. Vidim da je uvijek dotjerana, obojana u bijelo, da koristi redovito pastu za zube, da miriši pomalo na ozeble godine, stalno se smješka kao da joj Rizzo stalno priča viceve. I tako sve to ide i dalje i traje dok ne dođe do današnjeg dana 1935 godine. A tu počinje ona stvarna životna priča koja nema sa prije navedenom izmišljenom fabulom / u kojoj je stalno jedan lupus/ Moj poznanik rađe kaže lapsus/ prema kojoj bi svi mi bili grješnici/, što uostalom ime neke osnove bez čvrste baze. Evo na primjer, ja, stalno vučem vraga za rep, a svoje grijehe nisam ispovjedio od rođenja. I još se time hvalim. Neviđeno.
No, ono što se zna i što je viđeno to je da je letački heroj iz 1927 godine Charles Lingbergh iz SAD-a preslio u Veliku Britaniju, nako što su mu oteli i ubili sina , a Amerika odmah našla Pedra, koji je i na električnoj stokici dok ga je tresla struja govorio da je nevim poput Madonne. To tvrdi i Adolf za Njemačku u vrijeme pebliscita u Saarskoj oblasti. Usposavljena zračna veza/ čak ni u zraku ne može bito bez nje/ između San Francisca i Manile. A u Los Angelesu Oskara za najbolji film dobio naslov PITKAZIVAČ /odvijek se znada špijuni najbroje prođu, poglavito oni dvosmjerni/, najbolja je glumica Brtty Davis u fikmu "Opasnoj". Neko bi rekao u Opasnim Potkazivačiman. Najbolju filmsku glazbu skladao je Max/ ne Karl/ već/- Steiner. Rođeni te godine su Francoise Quoirez, poznatija kao Sagan- francuska spisateljica, koja je ćek i tuzi govorila"Dobar dan", te jedini američki kralj, Elvis Presley, koji je najrađe pjevao "Je si li sama večeras". A na današnji dan 23 prosinca,te godine rođena je u Galvestonu, Savezna američka država Texas, po mnogima , jedna od najboljih, ako ne i najbolja crna pjevačica popularne glazbe ESTHER MAE JONES, koja će kada poodraste, kao i mnoge promjeniti prezime, i među gladnim potrožačima zabavnih nota postati poznata i popularna pod imenom ESTHER PHILLIPS. Phillipsova je svoje umjetničko ime uzela po uzoru na poznatu reklanu na benzinskim pumpama, zato je , zlobnici kažu, nabrzinu uzimala i ostavljala. Ali to je u djelokrugu prometne policije. U svojoj dugoj karijeri /Gorko sam se nasmijao na ovu konstataciju jednog kroničara, koji je bolovao od kronično lošeg rasuđivanja/, jer je ista umrla u 49-oj godini života u vrijeme kada mnoge blues, R&B, jazz i soul zvijezde tek procvjetaju/ Esther je promjenila sve glazbene žanrove , ali ne samo i njih. Naravno, kao i mnogi mali crnci počela je pjevati u crkvenim zborovima, da bi ubrzo prešla na podije barova i noćnih klubova, koji su često usred dana / kad sav normalan svijet radi- zatvoreni./. Navodno ju je otkrio u 13 godini izvjesni Johnny Otis / mnogi se kunu na očinji vid da su osobno vidjeli kako ju je i pokrio. A poslije Otisa, došli su na popis i ostali članovi njegove grupe. Ali i mnogih izvan nje. Bilo je to / što bi rekao jedan pokojni državnik Bog mu dušu smirio u Kumrovcu/ ogromno iskustvo. Perpuštena sama sebi ili blaže rečeno cijelom orkestru, mala Esther nije imala srca nikog odbiti. Sve su ponude kod nje prolazile bez prethodnog natječaja i biranja. Kako se uglavnom odvijalo u svijetu glazbe i glazbenika , koji osim instrumenata za sviranje često u svojim torbama imaju i one za raspoloženje : igle/ bez konca/, boce i naravno tablete. Njezin glas je odgovarao njezinom stasu, a budući da je bila crne i glas joj je takav bio /a bila je i na crnoj listi bijelih potrošaća , svekolikog što je , kako su je zvali "mala Esther nudila. Njezin glas, mnogi kažu bio je koktel glasova Billie Holiday, Sarah Vaughn i Dinah Washington/ s kojom je po mnogima, u mnogočemu , bila slična, osim u različostima/. Znači i Esther je bila prijateljica alkohola i ljubimica narkotika, čega se "malecka"nije stidjela i pred svima je govorila o svojim prijateljima, iznoseći i one tamne detalje svoje crne sudbine. Naravno da su je oni ometali u razvoju njezina talenta i često dovodili u situaciju da mora prekinuti koncerte i u mjesto na bini završiti u nekoj bolnici /tipa gospođe Ford/ gdje se liječe od ovisnosti. Navodno u "javnim " kućama nije tražila pomoć/ ako se lječilišta ne smatraju javnim objeltima za pomaganje posrnulim subjektima. A kada bi izišla u svijet ponovo je počinjala od početka/ neki će reći iz blata/ ili, što kažu Dalmoši Iz Kala(postajući) Meta, uličnih dilera i životne priće poput trillera. Istina , mnogi koji su u njoj vidjeli sjajnu pjevačicu pokušali su joj pomoći da se izvuće iz tog svijet podzemlja i crne perspektive, čak su je i slavni Beatlesi pozvali na svoj show za močnu BBC kompaniju. Snimila je i neke njihove pjesme i umjesto na top ljestvicama pojavila se na pragu svoje klinike gdje ju je već čekao spremljeni krevet i od prije poznato društvo U klinici; na tako zvanoj rehabilitaciji provela je pune tri i pol godine, ali ni tu nije imala mira od producenata, koji su kroz njezinu bolest vidjeli samo dobit, pa je i u vrijeme liječenja za Atlantik kompaniju. Sve što su je tamo naučili bilo je heklanje, štriksnje, peglanje, rješavanje križaljki, mjednom u napadu gorčine rekla je Esther. Oni koji su redovito čitali popularni i specijalizirani časopis za blues glazbu "Living Blues", koji se tiskao u svega pet tisuća primjeraka, mogli su na jednoj stranici 7. kolovoza 1984 godine pročitati i članak u kojem se obavještavaju gorljivi i tinjajući poklonici blusa , da je u jednoj bolnici / znam i kojoj ali i vi se malo potrudite da doznate/ u Kaliforniji, Esther Phillips , poznata kao mala Esther umrla uslijed zatajenja jetre i bubrega ostavši dužna za bolničke troškove, a svoje račune će platiti pred licem Svevišnjeg.
Esther Phillips, ta sjajna blues pjevačica sa crnom stranom osobnog života, bila je jednako popularna na R&B kao i na ljestvicama popularne američke glazbe. na popularnoj američkoj ljestvivi Vrućih 100 imala je sedam hitova, od kojih je svakako najpoznatiji oni pod naslovom "Release me" s kojim se prvi puta pojavila na ljestvici 27 listopada 1962 godne, da bi se 22 prosinca konačno zaustavila na 8-oj poziciji i na njoj ostala dva tjedna , ukupno 14 na pop ljestvici. Ploča je prodavana po 25 dolara a pjesma je trajala tri minute i 14 sekundi. Ujedno ta je ploča prodana u zlatnoj nakladi. Pet godina kasnije , točnije 3 lipnja 1967 godine , ista se pjesma u njenoj izvedbi ponovo našla na američkojpopularnoj ljestvici da bi se 10 lipnja dokopala 93 pozicije i na njoj ostala tjedan dana. Ova je ploča prodavana po cijeni od 12 dolara i bila je "znatno" duža, čak za dvije sekunde. treba reći da se ista pjesma našla i na R&B ljestvici na prvoj poziciji u trajanju od tri tjedna. Inače ova je pjesma bila veliki hit za Country zvijezdu Jimmy Heapa, s kojom se on na country polju pojavio na petoj poziciji 1954 godine. Na R&B ljestvici Esther je nanizala čak 20 pjesama, od kojih četiri na prvoj poziciji, a među njima najuspješnija je bila skladba "Double Crossing Blues" s kojom se 4 veljače 1950 godine našla na prvoj poziciji i na tom mjestu se zadržala devet tjedana. Usputno bila je i devet tjedana najprodavanija ploča a pet tjedana ploča koja se najviše svirala na Džu Boxovima Bilo bi tu još poneka zanimljivost ali mislim da sam je i previše ogolio pa se ujedno ispričavam za nesmotrenost.
Na današnji dana 1978 pjesma "Le Freak" i grupa Chic našli su se po drugi put na prvoj poziciji američke ljestvice i na njoj ostali dva tjedna.
Evo i jedne vijesti iz sporta, bolje rečeno šaketanja. Naime na današnji dan 1908 godine Texaški bokser Jack Johnson postao je prvi crnac koji je osvojio titulu svjetskog bokserskog prvaka u teškoj kategoriji kada je u carstvo snova nokautom poslao Tommya Burnsa . Meč se održao u Sydney , naravno, zamlja klokana-Australija.
I na kraju jedna "filmska" vijest. Na današnji dan 1922 godine, policija je morala intervenirati u Pariškom kinu" Artistique", kada je za prikazivanja filma "Gospođa Dubarry" Ernsta Lubitcha , izbila tučnjava. Članovi "Francuske akcije" i skupina rojalista upali su u kino i počeli napadati gledatelje. Na sličanje način nekolilo dana ranije prekinuta projekcija filma "Siročad Oluje" D.Griffitha. Filmovi su bile mete desničarski novina i novinara / koji nisu skretali u lijevo i kada su trebali/, koji su pozivali na pobunu i zabranu stranih filmova navodno jer su poznate osobe iz Francuske povijesti nedolično prikazivali. rRecimo Louisa XVI kao debelog pospanca. Čisto mali razlog za veliko nezadovoljstvo
A sada ću i ja / na veliko vaše zadovoljstvo/ odložiti tipkovnicu , skoknuti u smočnicu, vidjet čega ima i prionut snima. Ako puno pišem, sve korektor obriše, ne trebate čitat, po povijesti skitat. Ovo je za one koji znanje vole, neki novi detalj, veći nego pedalj, i koji kroz priču glavnu nit otkriju. Dobro vam jutro, radite sa guštom na putu za kruhom. Sve najbolje želim i snu se veselim.

Čovjek stvarno da poludi, ako već nije na tom putu. I onda napravi ludost,što se opravdava liječničkom svjedodžbom, da nije kriv jer je to napravio dok je ludovao. Skoro se to i meni noćas dogodilo. U glavi imam zaokruženu investiciju i kostur /nemaju samo živa bića kosti/ teme "Na današnji dan", sjednem za računalo , upalim i čekam. Već sam vam pričao o svome računalu, koji se odaziva na ime LENOVO/ što je opet složenica, što bi rekli Srbi od "Leno"ili Lijeno- zna se/ i često uporebljene riječi -Vo. Mali izgleda kao da je na ceremoniji dodijele Oscara. Ljep, čist, ukrašen brojnim ikonicama, ali brate, lijen ko magla, čak neposlušan. Ja recimo pritisnem mišem na Forum a on mi podmjesdti gospođicu Nikolinu. I to besplatno. Što mi je, moram priznati, godilo jer su joj oni za slikicu u Evinu kostimu morali platiti 50 tisuća Eura. Skinem se ja s gospođice / sjetivši se nekih koji su zaglavili na njima/ i hoću ponovo vratiti, a on me pita hoću li odmah ili sad. I ponudi mi bijeli ekran, bijelji od snjega pred našim kučnim vratima kojeg nitko ne čisti. Konačno , kada se smilovao/ ja sam se u međuvremenu išao obrijati, narasla mi brada/ , pokaže mo "poglavara"/ koji se ne brije do kože/, kako zamjerava "Miss Piggy" što je ipak sačuvala Šporku Metu/ dalmatinski prijevod/.Analitičari tvrde da ga priprema za Kemijsku čistionicu. U nemoći možeš se samo nasmijati. Naravno- gorko. Prije barate ako si se htio nasmijati otišao si na Kaptol u kazalište "Komedija" u kojemu su se znale dogoditi i tragedije, recimo kada bi se netko ugušio od smijeha. Danas je to samo ispostava a glavna zgrada je premiještena na Gornji grad, kako i dolikuje, jer su tamo i počele kazališne djelatnosti. Naravno , program možete TV ,uživo gledati iz dvorane u kojima su klupe nisko napravljene da se glumci kada se umore od nepažnje mogu podlaktiti i mirno utonuti u san. Remečen ponekada pljeskom a više puta zvižducima. I sada će se netko pitati što ima veze tema Na današnji dan i kulturna zbivanja,potvrđujući da ne čita pažljivo jer je tema u okviru :Glazbe, filma, knjiga- a to je morate priznati srž ili bit ili pupak/odmah mi se misli povrate na "golu Maju", a apetiti otvori na 50 tisuća Eura. I njoj neće biti teško kupiti kilogram bakalara, proizvoda mora, zbog kojih je jednom izbio pravi rat /doduše ribarski/ između britanskih i isadndskih ribara, poznat u povijesti kao "Bakalarski rat"/, jer im je cijena tolika da su neke skadinavske zemlje umjesto zlatne rezerve uvele j bakalarsku . A čim spomenem bakalar, odmah moram i maslinovo ulje, koje skoro nije jeftinije ništa od bakalara/ od kojeg se pravi također ulje/. No, vratimo se mi bakalaru jer on je uvijek znak posta/ jer ulje po tumačenju zavijeta ne spada u masnoću, pa se riba može jesti/. A ako jedemo posnu hranu , znači da se radi o velikom Blagdanu. Netko će reći pa mogao si početi pisati i od od ovog mjesta, nego nas činiš samo da dangubimo. Oni mlađi, koji se ne briju do kože, pak, odobriti će moj uvod, ako ne ni zbog čega onda one gole "ribe" na početku, koja mi je skoro zapela u grlu i zbog koje bih možda na kraju i zaglavio. Sve zbog Lenog Vola. E pa da vidimo, bolje rečeno pročitamo , što će to danas iznjedriti /opet se moram sjetiti početka ove priče, čim spomenem njedra, a ponekada i Maksimirskig stadiona i to baš onog kruga gdje počinje početni udarac ili šut rečeno riječnikom popularne spisateljice, koja štedi na odjeći kao da je rođena škotkinja.
Prije nego bilo što napišem /neki će reći da nisu znali da sam svaštar/, ponoviti ću staru latinsku izreku , onu koja kaže da sve treba uzimati sa zrnom soli, znači oprezno, da ne kažem kritički pogotovo tamo gdje nismo skloni samokritici. Tako i ovo što će biti napisano. Naime odlučio sam se, da vam ponudim nekoliko verzija kako je nastao najveći Božićni hit"TIHA NOĆ , SVETA NOĆ". Zadržat ću se na tri / netko će promijetiti vidi ti ovo , sada tri a nije se usudio na onoj jednoj prvoj/.
PRVA PRIČA:
Božićna pjesma "TIHA NOĆ- SVETA NOĆ" nastala je uoći Badnjaka, 23 prosinca daleke 1818 godine, u Austrijskom gradu Oberndorfu, nedaleko od Salzburga. Dugo godina je prepisivana poznatom kompozitoru Josefu Haydnu, iako ju je skladao FRANZ XAVER GRUBER, a svećenik Joseph Mohr napisao je tekst i prvi je otpjevao. Naime, uoči polnočke, orgulje crkve Svetog Nikole u Oberndorfu otkazale su poslušnost/ nije bolje ni sa mojim laptopom/ Bojeći se da će ponočka proći bez glazbe, svećenik Mohr je u pomoć pozvao svoga prijatelja orguljaša Grubera / iako bi bilo logično da je pozvao Dragod Boga/ i zamolio ga da sklada glazbu za njegov već dvije godine ranije napisan tekst.
Uz gitaru izveli su prvi puta pjesmu upravo na polnočkoj misi i to na njemačkom jeziku, Obićakj je do tada bio da pjesma uz orgulje bude na latinskom jeziku, no kako se dogodila izvanredna situacija a svećenik je žarko htio/ iako je bilo hladno i metar snijega napadano/ približiti napjev svojim župljanima, uglavnom farmerima/ amerikanci bi rekli kaubojima, a mi jednostavno- seljanima/ i pjesmu je otpjevao na njemačkom. Tek 1831 godine pjesma je krenula dalje na put sa grupom narodnih pjevača. Izveli su je prilikom posjeta Pruskom carstvu, a od tamo je krenula i prema New Yorku. Očito ne Titanikom. Ipak, originalno podrijetlo pjesme ostalo je nepoznato još punih 36 godina, kada su se visoki pruski dužnosnici dosjetili istražiti otkud potjeće/ taj model je preuzelo i revnosno provodi u dijelo i naš sudski sustav/ Pjesma je prevedena na 330 svjetskih jezika...nastavak slijedi....

nastavlja se....Godina je 1818. I priča je o jednij pjesmi. Mnoge od blagdanskih pjesama su nastele spontano a neke su /rečeno ginekološkim rječnikom /provocirane. Naime, najprije se čini, da ih je napisao cijeli narod, a onda istina iziđe na vidjelo/često se kaže gola istina/ i utvrdi da je od cijelog naroda ostao samo jedan čovjek kao autor djela. Takvu je nepravdu doživio ,skoro i autor jedne od najpopualrnijih Bižićnih pjesama pod naslovom "Silent Night" -"Tiha noć". "Stile nacht, Heilge nacht"-"Tiha noć, Sveta noć" rođena je na sam Badnjak 1818 . u selu Oberdorfu na rijeci Salzburg, uz salzburško- austrijski granicu. Leganda kaže da je Oberdorfski svećenik Joseph Mohr, njezine riječi smislio dok je putovao na proslavu Badnjaka učitelju glazbe Franzu Gruberu. Ne znajući, što bi darovao za Božić svome velikom prijatelju, prečasni Mohr je putem smislio tekst pjesme , koju je namijenio Gruberu kako bi ga razveselio. Došavši nakon dugih sati putovanja pred vrata svoga prijatelja, brzo mu je izrecitirao pjesmu, koju je smislio, i umoran od puta brzo je zaspao. Budeći se iz sna čuo je kako učitelj-orguljaš , zajedno sa svojom sestrom, pjeva njegovu pjesmu za koju je u međuvremenu smislio i glazbu. Pjesma je bila pamtljiva i lako se pjevala/ pa je i oni koji su bili u smrtnoj svađi sa- sluhom, mogli su pjevati/, na večernjoj misi, prihvatio ju je i puk i pjevali uz pratnju gitare , jer su u predvečerje Badnjaka ubačeni protucrkveni elementi/ miševi/ izvršili diverziju na orgulje i probušili ih na par mjesta poput sira. No ta neprilika nije omela puk da ju je pjevao iz punog glasa i postala zaštitni znak badnje večeri i Božića, U spomen na dan kada su Gruber i Mohr smislili "Tihu Noć" / koja se dana čuje uz pucnjavi kao da smo na bojištu/ , u Oberdorfskoj crkvi postavljen je brončani spomenik, koji prikazuje svećenika kako zanesen sluša anđeosko pjevanje, dok iza njega s gitarom u ruci stoji učitelj glazbe Gruber. Tako da znate kome treba platiti autorska prava....
Treća verzija....
Na Badnju večer 1818 godine u malom selu Oberdorfu na rijeci Salzburg, u austrijskim Alpama, lokalni župnik, otac Joseph Mohr, ostavši sam u svojoj kapelici, nakon , što su se seljani vjernici i po koji nevjernik/koji se u ono vrijeme pritajio kako ne bi izgorio, mislim na lomači/ povukli u svoje kuće da se pripreme za doček velikog dana, sjeo je za stol i napiso jednu pjesmu , koju je nazvao "Pjesma s Neba" ili "Nebeska pjesma". Odmah je pozvao seoskog orguljaša, izvjesnog Franza Grubera, kojega je zamolio / dok je ovaj bunovan krmelje skidao s očiju/ da pjesmu uglazbi i sutra dan na Božić svi su seljani u crkvi učili pjevati tu nebesku pjesmu.
Od tada je prošlo nekoliko godina i pjesma je postala popularna i rado pjevana u tom cijelom planinskom kraju. Ipak, pravu popularnost "Nebeska pjesma" je doživjela zahvaljujući sestrama Straser :Karolini, Andreji i Amaliji i njihovom bratu Josefu. Svake godine oni su odlazili na onda značajni trgovački sajam u Laipcigu, na kojem je njihov otac prodavao rukavice, a sestre i brat, kako bi privukli kupce pjevali stare tirolske pjesme. A među njima je bila i "Nebeska pjesma". Jednom su zgodom bili pozvani da pjevaju i u Gradsku vječnicu geje su ih čuli Saski kralj i kraljica i ovom plemenitom "plavokrvnom" paru, pjesma se svidjela i pozvali ih u svoj dvorac da dođu zabavljati njihovu djecu i dvorjane. A onda se ona od tuda proširila na cijelo kraljevstvo , kasnije i cijeli svijet i danas nema kutka na ovoj kugli zemaljsoj na kojoj se ona ne pjeva. Pjesma se našla na nekoliko stotina različitih albuma. Na popularnoj američkoj ljestvici singlica pojavila se u petnaest navrata; prvi puta 1902 godine , na drugoj poziciji u izvedbi Haydn Quarteta, a najveći uspjeh joj je osigurao Bing Crosby 1936 godine kada se s njome našao na sedmoj poziciji a ploča je prodana u preko milijun kopija. Danas je naravno ona postala i platinasta ploča. Na albumima najpopularnijih Božićnih pjesama našla se je na preko 350 različitih albuma a ta se brojka iz godine u godinu povećava s obzirom da mnogi kao Božićna poklone kupuju upravo nosače zvuka s Božićnim pjesmama.
Četvrta verzija....o ne, rakao sam samo tri verzije priče o ovoj populsrnoj pjesmi. Inače bi s pisanjem mogao dočekati i polnočku.
Ima još zanimljivih događaja koji su se desili upravo na današnji dan ,kratko samo napomena da se na današnji dan 24 prosinca 1977 godine na prvoj poziciji američke popularne ljestvice našla pjesma "How Deep Is Your Love"- "Kako je duboka Tvoja ljubav" i na prvoj poziciji zadržala tri tjedna u izvedbi obiteljske grupe Bee Gees. Pjesma je inače prvi put ušla na popularnu ljestvicu 24 rujna 1977 godine.Prodana je u milijunskoj nakladi po 4 dolara a našla se je i na AC ljestvici slušatelja šest tjedana.
Na današnji dan,24 prosinca, a bio je petak, te 1954 godine,igrajući ruski rulet u City Auditoriumu U Houstonu, Savezna država kauboja-Texas, JOHNNY ACE se upucao i umro sljedećeg dana u 25-oj godini života, postavši prva žrtva u eri Rock& Rolla. Njegova pjesma "Pledging My Love" postala je jedna od najvećih hitova početkom 1955 godine. Ali to Aceu i tako nije bilo važno.
U Los Angelesu, na današnji dan 1937 godine održana premijera Disneyeve "Snjeguljice i Sedam patuljaka", prvog dugometražnog crtanog filma. Film je postigao veliki uspjeh a Walt Disneyu uručen je Oscar i još sedam malih Oscarića za značajan doprinos filmskoj umjetnosti.
I na kraju se vračemo u 562 godinu poslije rođenja Isusa. Nalazimo se u crkci sveta Sofije u Carigrada , koja je na današnji dan, te godine po drugi puta posvećena , nakon što se 558 godine urušila kupola koja je nanadno rekonstruirana.
Ipak , sada će biti za danas kraj , kada vas obavjestim / naravno one koji ne znaju/ da je na današnji dan 1922 godine rođena LOUISI JONSTON, jedna od najljepših, ako ne i najljepša glumica koju je ikada Hollywood stvorio. Ona je bila pravi mamac za sve muškarce svijeta koji su uzdisali i po zraku mirisali, nebi li je negdje otkrili/poput onih leptirića. Vjerojatno su neki zbunjeni jer za takvo čudesnu ljepoticu nisu nikada čuli, no kada obznanim da se ista zvala AVA GARDNER, svima će pasti kamen sa srca i podići / recimo tlak/. Ava ,što i nije čudo, udavala se u više navrata, a isto tako i rastajala. Počela je sa Mickeyen Rounyem /odmah su zlosutnici rekli da od tog braka neće ništa biti jer je razlika u lijepoti bila kao noć od dana/, zatim se u njen krevet ugurao slavni glazbenik sa svojim klarinetom- Artie Shaw, nastavila je sa Sinatrom i tako bi se nabrajanje moglo nastaviti do prvih pijetlova. Usputno se zaljubila i u jednoga matadora, preselila u Španiju, prestala glumiti, ali ne ipiti . I da vas više ne patim samo dvije napomene. Poznata je po filmovima "Snjegovi Klimandžara","Mogambo" itd Umrla je u 67 -oj godini u Londonu, zamislite od upale pluća. Mnoge stvari o njoj nisam htio iznijeti na svjetlo dana, jer je i ona svojedobno bila moj favorit, iako sam s obzirom na mog prijatelja Fabjana, u pogledu fantszije bio mnogo realniji. Poslije je i on prestao ludovati. I evo sasvim slučajno sam počeo pisati s riječima ludovanje i tako završavam. Naravno da mislim kako vi mislite da nisam normalan ,u ovo vrijeme, dok sav pošteno svijet spava ja se s tekstom zafrkavam /moglo bi i drugačije/ , ali ta riječ kod mene vode ne pije. Sada ću tamo gdje ćete vi za par sati, na kruh nešto namazati, popit čašu čaja da bi "lakše" zaspa. Želim vam dobro jutro.

Svima je poznato, osim onima , koji znaju , a neće da znaju, da je danas veliki kršćanski blagdan-Božić, što je po dosta nepouzdanim saznajima to i rođenje Isusa. No nije to ni prvi a ni posljednji slučaj da je datum rođenja dosta nepouzdan. Večina se ipak slaže da bi to bila četvrta godina Starog Doba. Uostalom to i nije bitno, važno je što se iza toga imena krije dobrota i pravednost . I tako ja odlučim jučer da se ispovjedim / zbog učinjenog grijeha, bez greške/ i naruičim se kao da idem kod liječnika, na ispovijest. I to u samu metropolu, jer , navodno za velike grijehe dobiješ malu pokoru. Sestra me sasluša i kaže: Gospodine grješniče možete doći na red za sljedeći Božić, i skrušeno se opravdava: znate svi su termini zauzeti, gotovo se cijeli Gornji grad prijavio , a prioritete imaju oni koji narodu najviše muljaju/ bila je časna fina pa nije upotrijebila onu riječ koja kada se čita odostraga glasi "Žal". Uostalom i na žalu se često prave grijesi, osobito lijeti. Čak je napomenula da i tu najveći prioritet imaju oni što se svakoga dana utrkuju u novinama to će prosuti veći biser. Časte se brate , domaćim riječnikom. Za kojeg tvrde da je poprilično sočan. I sjetim se Pinokia. Ovi, od noseva ne bi znali kuda idu, a kamoli da vode cijeli narod. No slušajući lažna obečanja, moglo bih se od njih možda napraviti jedna solidna iluzija. Bilo kako bilo, nisam se juče ispovijedio , pa evo ulazim u ovaj sveti dan nečist poput savijesti onog gospodina što je raspolagao državnim novcima za svoje potrebe. Najviše mu se zamijera što je uzeo i sat za prestupnu godinu. Okomio se John na sve oko sebe, poglavar ga mrzi, kolege iz društva "jamija" ne žele ga u svojim redovima, domaće novine mu nude pelin, a strane otrov. Što sve čovjek ne mora prtrpijeti za nekoliko miljunčiča eura , koji ustvari i nisu naš novac. Da se radi o kunama , to je već druga stvar. Dobio bi apartman u Remetincu, dres Juventusa, besplatnu hranu, jutarnju gimnastiku i noćnu moru. Bitno je da ne ostane bez imuniteta/ u tom slučaju će promijeniti državlanstvo izgraditi kuću uz Branimirovu, uzeti udicu i ponovo pecati u mutnom,s onu stranu Save. Ipreko rijeke nama slati "šipke". Vidim da sam zagazio u mutne vode naše jasne svakodnevice, i bolje da što prije iziđem da ne nagazim, Bože sačuvaj na minu, o bombi da i negovorim. One vam ispiju i krv i bankovni račun. Dakle moja namjera da uradak" Na današnji dan" napišen čist od svih grijeha, kako bi mogao početi iz početka, nije uspjela , pa sam prisiljen da to uradim u nečistom stanju. Uostalom i oni o kojima ću pisati nisu bili Božje ovčice, ali ću ih ipak malo poštedjeti , jer stara mudrosnica kaće "o mrtvima sve najbolje", po čemu možete zaključiti da će riječ biti o pokojnicima. Ipak sječam se i jedne stare kineske izreke koja je ostala i nakon što je dinastija izumrla i nadopunjava prethodnu objašnjavajući "da to ne znači da o pokojniku ne treba govoriti istinu". Ako ne možemo s Istinom na svjetlo za živuće, bar možemo njome udariti po mrtvima.
Dakle na današnji dan su ovaj svijet pun poroka , kojima ni sami nisu mogli odoljeti , napustila dva velikana, što se ono kaže iz svijeta umjetnosti/ premda su bili stvarni/. Jedan iz svijeta filma drugi sa polja glazbe. Kome ću prije oprostiti grijehe / vidi ti mene , što si ja umišljam/ upravo sam u razmišljanju. Kako se svugdje daje prednost starijima,/posebno na gradskim grobljima/, osim u tranvaju; tamo imaju prednost samo trudnice i to ako imaju pozitivan Gravi test podignut do grudiju. Ali to bi me opet odvelo u neke druge vode,koje teku uzvodno-
Na današnji dan 25 prosinca 1977 godine umro je prema nekima britansko- američki glumac/ iako nije nikada uzeo američko državlanstvo/ CHARLIE SPENCER CHAPLIN ,glumac, scenarist , redatelj, producent , skladatelj i filmski genije, u 88 godini života. Umro je u švicarskom mjestancu Corsier-sur-Vevey, gdje je živio nakon što su ga protjerali iz Amerike .Dogodilo se to 1952 godine, kada je optužen kao simpatizer komunista, a to je bilo vrijeme inkvizitora izvjesnog McCarthya. Mister Mc...ga je čak proglasio i članom Presidijuma SSSR-a, a sumnjiv je postao kada je jednom prilikom oko vrata vezao crvenu kravatu; dali proizvedenu u Sl Svinjaru ili negdje drugdje sigurno se ne zna. Čak mu je bio zabranjen svaki povratak u Ameriku, pa je najpoznatiji skitnica velikog ekrana na brzinu rasprodao sve što je imao, narano po simboličnim cijenama, navodno je kravatu ostavio kao suvenir. Odlazeći iz Amerike zakleo se da se u nju neće nikada više vratiti. No , poznata je ona uzrečica koja govori o onima kojo izjave ono u što nisu sto posto sigurni: Nikada nemoj rećo nikada", jer su ga pokajnički zvali 1972 godine i dodjeli mu posebnog Oscara a ukupni doprinos filmu. I zako je potvrdio nepisano pravilo da i velike zvijezde boluju od sitnih ljudskih radosti. Charlie Chaplin je rođen 16 travnja 1889 godine u Londonu kao dijete jednog pjevačko- zabavljačkog cirkuskog para. Zato i ne čudi da je već od malih nogu nastupao na pozornici. Zabilježeno je da se pr vi put pred publikom pojavio kada je imao četri godine, kako bi spasio majku koja je izgubila glas/ ne misli se na dobar glas/. Od tada mališan , kao veliki nastupa po pozornicama i uzdržava sebe i bolesnu majku, plešući najprije na ulici, potom u jednoj putujućoj družini, prodaje cvijeće , ponekada i zjake, radi kao pak treger raznoseći pakete i još brojna jako "cijenjene " poslove. usputno vježbai žonglira a sa 12 godina , dobiva stalan posao . Vrijeme gladi je iza njega a uspjeha i slave na dohvat ruke. I sve se promijenilo kada ga je zapazio kao komičara Mack Sennett izaposlio za 150 dolara tjedno. Filmski glumac postaje 1914 godine. U svom drugom filmu "Trke dječjih kolica u mjestu venice " Chaplin izgrađuje svoj imagine: cilindar, štap, iznošeno gospodsko odjelo karakteristične brkove i hod, pet brojeva veče cipele i lažnu ležernost u ophođenju. Charlie potpisuje ugovore koje mu donose poveče sume dolara, nalazi i stalnu partnericu i već u filmu "Skitnica" doživljava veliki uspjeh. S popularnošću naravno raste mu i honorar od 10 tisuća dolata tjedno. Godine 1918 potpisuje prvi milijunski ugovor u povijesti Hollywooda a filmove snima u svom poduzeću "Charles Chaplin Film Company". kada je snimio film "Pasji život" zlobnici su govorili da je to autobiografski film i govoreći o njegovj životu sa ženidbom za šesnaestogodišnju Mildred Harris. Godine 1919 suosnivač je kompanije United Artists, a 1921 režira svoj prvi dugometražni film "Djačak". Bila je to ustvari priča o njegovom djetinjstvu. Zbog bračnog brodoloma spas traži u drugoj američkoj državi da izbjegne alomentaciju. tada snima i film "Potjera za zlatom", a među zlato ubraja i šesnaestogodišnju Litu Gray, s kojom uplovljava u novu bračnu luku. Iz koje izlazi kao da je torpediran uz veliku novčanu naknadu gospođi Liti. kada je film progovorio Charlie se zarekao da neće nikada progovoriti na filmu, što naravno obećanje nije izvršio, pa tako je sve više ličio na naše poznate osobe pune obečanja. A moja pokojna baba Ana je bila dalekovidna / nije nosu+ila naočale/ i govorila je "obećanje ludom radovanje". Mali Charlie / tko bi torekao na njemu bio je veliki ljubavnik/ , pa se ponovo usidrio 1933 godine u bračnom ringu. tada snima i film "Veliki diktato" koji pobire dobre kritike Charlie je u Bijeloj Kući, časka s predsjednikom, ali prestaje ragovarati sa trećom ženom, zbog novog interesa za Joan berry, s kojom nije vodio kalendar ovulacije pa je došlo do penetracije malih živahnih. Dolazi ii na sud a opo izlasku iz sudnice nabasao je na osamnaestogodišnju gospođicu O'Neill, kćerku Nobelovca O'Neilla. I tako jedna afera zamjenjuje drugu do opisanog progona iz SAD kao okorjelog komuniste Bilo bi previše nabrajati sve što je snimio Charlie Chaplin. Evo nekoliko najpoznatijih djela "Mirna ulica2-1917 godine,Mališan 1921; "Cirkus"; "Svjetla Velegrada",, "Moderna Vremena", "Veliki Diktator". Da Charlie Chaplin nije nnapravio ništa nego ono što je skladao ostao bi poznat u glazbenoj enciklopediji, kao uspješni skladatelj mnogih filmskih tema, kao ona pod naslovom "Svjetla pozornice", koja se u svibnju 1953 godine našla na petoj poziciji američke popularne ljestvice i koja je i danas popularna kao i nekada. Uz Charlie su vezane i druge peripetije, kao kad su ga ukrali iz groba, poslije vratili. Ni mrtvom nisu mu dali mira.
A na današnji dan 25 prosinca 1995 godine ostavio nas je jedan od ponajboljih američkih pjevača italo- amerikanac Dino Crocetti , širokoj narodnoj masi poznat kaO DEAN MARTIN.Taj veliki filmsko glumački zavodnik se jednako ponašao una filmu kao i u životu. pratile su ga uvijek tri stvari, zapravo dvije stvari i jedna nepogoda. Bili su to mikrofon, čaša i ženska. Poznat je bio po tome što je u jednoj ruci držao mikrofon a u drugoj čašu. Kada nije držao mikrofon u naručju mu je bilo neko nejžno žensko stvorenje. Rođen je 7 lipnja 1917 , po drugima 17 lipnja, u porodici talijanskih emigranata. Otac je držao malu brijačnicu, sanjareći dok je sapunao i brijao mušterije da će i njego Dino nasljediti porodični častani zanat. No Dino nije volio / bar tada/ ni brijanje niti sapunjanje, a mrska mu je bila i škola. zato je zalazio u boksačke dvorane služeći najprije kao vreća za trening a kasnije se pretvorio u pravog borca. Ohladio se nakon jednog dubokog sna poslije direkta. mijenja zanimanja : od minera preko čistača cipela i vatrogasca, postao je izbacicač u klubovima gdje je ponekada znao i zapjevati. Krajem tridesetih godina postaje poznat po noćnim klubovima, negdje kao izbacivač , drugdje kao pjevač a u trećima kao potrošač/ najčešće Martinija). Manje atraktivne barove zamjenjuje sa poznatim u koje navrača "krema" pa se mladi i naočiti Dean ubrzo počeo sladiti sa nzabranjenim vočem. Jedno vrijeme se udružio sa komičarem Jerry Louisom i jedno vrijeme bili najpopualrniji par na sceni. Jerryja su voljela djeca a Deana njihove majke. Dean Martin je jedan od rijetkih koji je preživio rock groznicu i hipi revoluciju a otporan je ostao i prema disco groznici. Sve je dobro podnosio osim neminovne starosti. nakon pogibelji sina povukao se sa glazbene scene da bi na sam Božić 1995 godine , u 78 godini života otišao na polaganje računa .Iza sebe je ostavio tri žene, sedmero djece/ za koje se zna/ i mnoštvo ploča netko će reći malo/ vjerojatno misleći na žene/ poznajući buran život, zavodnika baršunastog glasa Dean Martuna. na američkoj popularnoj ljestvici ostvario je preko 50 hitova od kojih su se dva našla na prvoj poziciji a prodao je i četiri ploče u zaltnoj nakladi nšto je dosta skromno u odnosu na njegove kvalitete/. Svakako najveći i najuspješniji hit mu je bila pjesma "Memories are made of this" sa kojom se popeo na američku popularnu ljestvicu popeo 3 prosinca 1955 godine i na kraju došao do prve pozicije na kojoj je ostao 6 tjedana. ploča je prodana u zlatnioj nakladi u preko milijun komada. Prodavala se po cijeni od 15 dolara i bila je šest tjedana na prvoj poziciji kao najizvođenija skladbe, pet tjedana kao najprodavanija ploač, Četiri tjedna na TOp 100 i četiri tjedna kao najslušanija na Juke Boxu. I to nije nsve , nastavak drugom prigodom.
N adanašnji dan 1914 godine, prvog dana Božića, prvog svjetskog rata, britanske i njemačke trupe , sklopile su jedno neslužbeno primirje na različitim djelovima zaapadnog fronta, izmjenili darove, odigrali nogometnu utakmiu nn ničijojnzemlji, i ponovo zapucali.
A sada poslušajte/ zapravo pročitajte/ što se dogodilo na današnji dan 1913 godine u jednoj ulici new Yorka. Jedan policajac je uhapsio jedan mladi par kako si ljube na ulici čestitajuči Božić. Kako je u to vrijeme poljubac na javnom mjestu bio zabranjen, sud je taj "nemoralni čin" nepažljivog para kaznio sa 15 doalara.
A 800 godine poslije Krista na današnji dan, papa u Rumu, kruni Karla Velikog za cara, kao prvog na zapadu nakon476 godine.
Sda se od vas opraštam, već je kasno a ja sam kronično neipavan , Sutra je Božić. Čestit i veseo , puno zdravlja ,dovojo sreće, blagostanje što veće. Dobro vam jutro iako noć još traje. Pazite na kalorije, jedite pomalo, žvakanje je zdravije.
P.S. Budući da jedva držim kapke otvotrenim , moguće da mi je koje slovo izletjrlo s neko da sam dodao. đ, te vas molim da to ne uzmete kao dio moje nepismenosti već kao odraz moje snajivosti.

Ponovo sam otvorio prozor na svome "lijenom" računalu. I zastao. Kao da mi se mozak zaledio/poput žiro računa jednog do nedavno" uspješnog" diva, koji trenutačno u gubicima pliva.I tone. O glavu mu obješeni milijunski dugovi.A tako je veselo kukurijekao. Tko će nas sada buditi. To se naravno ne tiče medvjeda/ nekima zimski san traje kroz cijelu godinu/. Povremeno se probude , dok drugi spavaju, nešto zgrabe pa opet u jazbinu. Ima i jedan koji je tako odmaglio u svoju staru- novu domovinu. Uostalom medvjedi i vole brdovite krajeve. Na ravnicama samo love/ ova riječ ima višestruko značenje/ u ovom slučaju radi se i lovu na lovu./ Nakon ove male digresije vračam se na početak misli, koja mi je već pobjegla poput slike na digitalnom televizoru. I tako razmišljajući/ u međuvremenu se led sa sive supstance odledio", poput mandata jednog uvaženog "urara"/ misli mi se razasule na sve strane svijeta, čak i prma nebu ,tako da sam sada morao vršiti selekciju i odlučiti se za one najplodnije. Ali i tu postoji problem, da li za one s onoga ili ovoga svijeta. One koji su svoje dali, dali pa prestali, ili još daju ali su pri kraju. I tako probirući po imenima / i prezimenima/, pogled mi se zaustavio na jednom "mladcu" rođenom 1940 godine. A to znači da ću par riječi reći i o zbivanjima te godine. Naime, sretne me jedan znanac , dobar poznavalasc"lova u mutnom" i kaže: sada mi je jasno zašto je Povijest učiteljica života. Eto neki dan sam čitao vaše"škrabotine / odmah sam vidio da čovjek cijeni u bescjenje moje višesatno piskaranje/ i recimo doznao da je u godini kada sam rođen glavna faca bio Al Capone. I otada stalno čitam tu rebriku "Na današnji dan" premda sam ja poetski rečeno rođen -jučer. Ja lagano podignem pospane kapke , ali se osoba već rukuje s nekim drugim . Čujem pita iksovca : jesi li mi ono prebacio na račun, kako smo se dogovorili". I nestane u magli, ostavljajući iza sebe miris novca. Doduše opranog, čije podrijklo smrdi. Ja se zateknem u mirisu -žene. Sjećate se Sheron Stone i onog gospodina Michaela...Dakle godina je 1940. Njemačka čizma pregazila zapad. Njemci se dive Kapiji Pobjede u Parizu, obilaze Mona Lizu, a oblizuju Franuuskinje, koje će na kraju rata postati prvi čelavci u Europi/ tako da ovi današnji ne misle da su oni izmislili brijanje glave do kože/. Doduše nisu uhvatili De Gaullea, koji im je zbrisao u Englesku, u kojoj je na čelo došao mister W.C. poznat po obećanju danom Britancima, kada im je ponudio "Krv, Znoj i Suze". I to sve bez provizije. Britanija u dimu a Katedrala svetog Pavla u Londonu u ruševinama. Tko će to opisati nije jasno , no zato je građanski rat u Španjolskoj sasvim objektivno opisao Ernest Hemingway u svome , po mnogima najboljem dijelu "Kome Zvono Zvoni". Oni koji su čitali roman dobro se siječaju napomene na početku romana. Počinje masovna proizvodnja Penuicillina u SAD-a, javljaju se i prve slike u boji na televiziji. otkriveni elementi Neptunij i Plutonij, a doznalo se da je novi 13-ti Dalaj Lama/ ovo lama nema veze za riječi lamniti/ postao jedan ozbiljni petogodišnjak i poslan na studij u tibetanski samostan Kumbum/ zanimljivo ime/. Otkazane su Olimpijske igre, svi pa i sportaši uključeni u "ratne igre". Lev Davidović Bronstein, poznat kao Lav Trocki u sunčanom Meksiku pijukom za led -ubijen. nastradao i poznati američki pisac Francis Scott Fitzgerald uslijed srčanog udara u 44-oj godini života radeći na knjizi Posljednji tajkun. Mnogi smatraju da tu nisu čista posla. Zato je sasvim transparentna smrt (Arthura) Nevillea Chamberleina nakon što se povukao s dužnosti britanskog premijera. Neki tbrde da je to možda i indirektna posljediva odlaska. Imao je 71 godinu. Filmskim platnom vlada Charlie Chaplin sa svojim filmom "Veliki Diktator" koji je zabranjen u Njemačkoj/ navodno zbog ljubomore Huitlera na Chaplinove brčiće/. Eti, u takvim prilikama/ netko će reći, vraga prilike , to su same neprilike/ rođen je, na današnji dan te 1940 godine, američki skladatelj, producent i pjevač HARVEY PHILLIP SPECTOR. dobrim poznavaocima glazbe poznat pod imenom PHILL SPECTOR. Smatraju ga jednim od najvećih, najuspješnijih, naj...ali i najekscentričnijim glazbenikom svoga vremena. Poznat po svome "zidu zvuka", postao je najmlađi miljuner u glazbenoj povijesti SAD, koji se obogatio na temelju svoga znanja, rada i talenta. Ali i onih drugih stvari , koje se u magli ne vide a u blatu nestaju.Rođen je u čuvenoj / i zloglasnoj/ četvrti New Yorka -Bronxu, u kojem čovjek nije siguran izlazeći na ulicu, hoće li ostati bez novčanika, kaputa ili života. Rano ostavši bez oca , prepušten sam sebi probijao se kako je znao i umio. Budući su mu vijuge dobro funkcionirale shvatio je da je glazba plodno tlo za posijati svoj nesumnjivo prisutan glazbeni talent. Sa sedamnaest godina oformio je školski sastav poznat kao The Teddy Bear, u Los Angelesu, u kojem je pored njega bilo i dvoje njegovih vršnjaka. Carol Connors i Marshall Lebb. Godine 1958 snimaju skladbu "To Know Him; is to Love Him"- "Poznavati ga, značilo je voljeti ga". Bio je to ustvari na nadgrobnom spomeniku njegovog oca. Pjesma se popela na američku popularnu ljestvicu 22 rujna 1958 godine da bi na kraju završila na prvoj poziciji u trajanju od tri tjedna. Ploča se prodala u zlatnoj nakladi po cijeni od 30 dolara. Za uspjeh Phill Spector je imao poseban recept:dobra jesma, puno pratečih glasova i crni pjevači. Kod snimajna nise se moglo proći od količine glazbenika i vrsnih glazbenika . Gotovo da nema instrumenta koji nije upotrijebljn / od duhača i puhaća, preko klavira i gitare do bu njeva i udaraljki. Njegove pjesme su zvali " mali sinfonijskoi orkestri za teenejdžere i Wagnerovski rock & roll. Iako je radio s mnogim popularnim pjevačima njegov mamac su bile ženske crne grupe. Najprije je to bila ženska grupa sastavljena od pet djevojaka, koje su na popularnoj američkoj ljestvici imale osam pjesama, jednu na prvoj poziciji prodanu u zlanoj nakladi po cijeni od 40 dollara a zvala se "He's A Rebel" i a pervoj poziciji te ljestvice zadržala dva tjedna. Pjesma je prodana u zlatnoj nakladi. Druga grupa se zvala The Ronettes, koja je ustvari bila obiteljska grupa u kojoj su nastupale sestre :Veronica i Estelle Bennett i njihova sestrična Nedra Talley Ross. grupa je osnovana 1958 godine pod naslovom The Darling Sisters. One su na američkoj popularnoj ljestvici imale 10 hitova, prvi i što bi rekli dalmoši, pa muško , zvala se pjesma Be My Baby- s kojom su se 31 kolov oza 1963 godine našli na drugohj poziciji i na tom mjestu zadržaletri tjedna. Iako su djevojke pjevale jako dobro dobile su tamniju stranu Mjeseca. Uspjeh je podjeljen tako da su djevojke dobivale slavu i popularnost , priznanja i pehare a Spektoru ostali dolari..Doduše profitirala je i jedna od sestara ennett, ona sa imenom Veronica, kokja ga je lukavo uvukla u paučinastu mrežu iz koje se kasnije treško iskoprcala. Medeni mesec je prošao tako da su se lovili po dvorcu od 23 sobe i mazili, poslije toga grebali da bi na kraju jadna Veronika, koristila svu vještinu i lukavstvo da bi izbjegla pištolj i kuhinjski nož kojim ju je po kući ganjao neuravnoteženi glazbenik. Ali taj dug je Veronika morala platiti za sve ono što joj je priuštio Phill, zahvaljujući svome novcu. Obogativši se na crnim grlima ,uspjeh nije baš previše obradovao njegove kolege, koji biga najrađe popili u čaši vode. Dean martin recimo u flaši viskija ili Martinija. I sve se utopilo i srušilo , na slabašna leđa Phill Spectora kada je pjesma "River deep, Mountain High", doživjela pravi fijasko. Povukao se u tišinu i zapao u dubini velike depresije. No bez obzira na sve glazbena povijest će ga pamtiti po mnogim sjajnim pjesmama, po tome što je na snimanju sudjelovalo po tristotine pratečih pjevač, po nekoliko glasovira a o ostalim instrumentima da i ne govorim.I na kraju moram spomenuti još jedan veliki uspjeh. N avrhuncu slave 1963 godine, pilu je pala na um/iako mnogi sumnjaju u njega/ sjajna ideja / neki su govorili da iz mraka izbija najjače svijetlo/, da na jednu stranu poreda sve svoje zvijezde a na drugu sve raspoložive instrumente i snim i album Božićnih pjesama. Potez je doživio pravi bum, album prodavan poput halve, a bankovni račun rastao kao cunami. Novi milijuni dolara su se slili u džep spretnog producenta a njegovi pjevači su se slikavali sa novim peharima i priznanjima. Bez dolara. Ovaj album je osvjetlio još jedno nepisano pravilo iz svijeta shaw buessnesa, kako je veliki kršćanski praznik prava prigoda za dobar promet i veliku zaradu, što u vrijeme milosrđa i darivanja ne bi trebalo biti.. Ali, pokazalo se da ništa nije sveto kada je u pitanju njegovo veličanstvo -Novac. bilo i ostalo. Nažalost.
Danas samo kratka napomena da je na današnji dan u 71 godini života umro naš popularni i sjajni tekstopisac Dragutin britvić, koji je napisao mnogobrojne hitove naše popularne glazbe , među inim i Mirno teku Rijeke i Potražime u Predgrađu.
godine 1964 , na današnji dan na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od tri tjedna našla se pjesma "I Feel Fine" u uzvedbi onda strahovito popularne Livrpoolske skupina The Beatles.
Na današnji dan 1806 godine u bitki kod Pulturska , ruske su snage zaustavile napredovanje Napoleonove vojske.
Eto , tako je to bilo na današnji dan koji je za mene već počeo, bolje reći još nije ni završio prethodni. Budući je oraznik i nije baš preporučljivo raditi to sam se odlučio samo na razmišljanje , a umni rad, molim vas , tko je ikada smatrao radom, a o njegovom vrednovanju da i ne govorim. Koliko puta se lčuej: taj ništa ne radi , samo razmišlja. da bi na njegovim idejama mnogi "radnici" zaradili lijepe novce. Phil Spector je jedan od rijetkih primjera , gdje se radom može steći imetak, ali nije odolio ljudskoj pohlepi uzimajući od svojih pjevačica/ nemojte krivo protumačiti, osim od Veronike/ da bi podebljao svoj/ opet ste u krivu/ bankovni račun i postigao ono, što se često događa, stiče bogatstvo a gubi najdragocjenije- zdravlje. Ali takav je život. Na jednoj strani daje, na drugoj uzima. Laka vam noć i dobro jutro. Sutra je novi dan, neradan. Juha , sarma i pečenka, uz stolove pune jela. Holesterol će narasti, a masnoće neće pasti, šećera će biti suviše uz sokove i slatkiše. Ljubimci će glođat kosti, nitki neće sutra postit. Kupus, blitva i salata nek nam bude slamka spasa. Umjereni mi budimo osim tamo u čem nismo.

Sva sreća da je duboka noć jer bi na površini moga lica vidjeli crvenilo. A kada se na licu vidi crvenilo to znači , uzbuđenje , stid, a često i da je dotični natankirao više maligana od kapaciteta rezervara. Kako je moje tijelo još nevino što se tiče Diogenisova napitka, a uzbuđenje stavljeno na čekanje, stid je znači uzrok crvenilu na mome blijedom licu. Pitate se sigurno zašto?/ mnogi će vjerujem ovu upitnu rečenicu krivo protumačiti/, no nije ono što je. Naime, čitajući večeras, ono, što sam napisao za jučerašnji dan susreo sam se sa dosta pogrešaka u tekstu. Doduše nisu one takove prirode zbog kojih će trpjeti naša državna poduzeća, ali ipak moja samokritičnost je odjednom postala savijesna. Bilo je ti izostavljenih slova, viška slova, pogrešnih i da ne nabrajam. Svakako prihvatite moju ispriku; sve je pisano u satima kada vi ne znate ni gdje se nalazite, a bogme ni ja u pojedinim trenucima. Tek kada osjetim da mi je glava klonula na miša, otresem je, podbočim kapke sa čačkalicama i nastavim- griješiti. Vjerujem da i pored, toga ili unatoč odnosvo povrh svega da ne kažem sve jedno itd...mnogi pažljivo pročitaju napisano, ako se prethodno ne umore i ne odbace me kao recimo Ivana-urara. Pomalo, već razmišljam da možda sve to skratim i da manje radim, držeći se stare narodna maksime , tko ne radi taj i ne griješi. Što opet i nije baš najtočnije. Znam jednoga što u životu nije napravio koliko crno pod noktom a ima grijeha da ga ni Sveti Otac ne bi mogao odriješiti od njih.
Inače danas je veliki dan za malog čovjeka. Ja sam se već priredio: odjelo, kravata, cipele izglancane, kupio sam i novu kemijsku preventivno protiv "roktajuće groznice", koja je potanamila manje krmaka u ove bladanske dane od ljudske ruke. Ispred mene su slike "uvaženih "građana , njihova lažna obećanja, bijedne imovinske kartice; gledam ih s koliko žara govore o pepelu kojeg će ostaviti iza sebe. Dok ovo pišem vlada govor šutnje, i čini mi se da su , kada šute najiskreniji. Iako šutnja, što kaže moje drugo ja , najviše kaže. Kada zašuti. Dakle , sutra iziđite na ulice, ne kao oni klinci koji su blokirali priometnu ulicu u metropoli i od ulice napravili igralište. Aut im je bio kada lopta preskoći preko tratoara, a šamar, kada iz auta iziđe jedan uvaženi i poznati odvjetnik , koji će ćini se braniti sam sebe. Ako ga ne odbrani sporo sudstvo. Doduše ima i onih koji se pitaju zašto ulice služe? Da je asfalt zelen onda pomoz Bože, mali nogomet bi bio na svom terenu. I roditelji bi znali da su im djeca na ulici. Ovako , uopće ne znaju gdje su.
Ta vijest me zapravo i njie toliko zabrinula, dotični će se snači poput parole "Snađi se druže", više me zabrinjavaju događaji u Kerumovcu. Ponaosob oko mog omiljenog kluba čiju sam zadnju utakmicu gledao kada je u jednom velikom gradu darovao dobrom poznaniku, čak šest lopti u mreži. Što bi rekli Dalmoši, pola duzine/ oni koji ne znaju slovo "ž" pomislit će na dužinu, no ovdje se radi o količini/. Kako čujem klub će dobiti dosta kuna, možda i Kuma, novo ime i stare probleme.
Oprostite, pišem o svemu osim o onome o čemu bih trebao. Sada ću se stvarno prihvatiti posla i svim svojim sposobnostima baciti na jednog" anđela"/ shvatite doslovno i bez zadnjih misli/, koji nema krila, pa to što sam napisao i nije svetogrđe. Sačuvaj me Bože takovog grijeha. Morati ćemo se malo vratiti unatrag ili rikverc, što bi rekao moj poznanik Stipe Rak, recimo na početak prošlog stoljeća. Godina je 1901. Tu godinu neki su dočekali veselo drugi u suzama. Recimo veseli su bili teksešani zbog otkrivenih velikih rezervi nafte zbog koje , usputno rečeno, stalno ratuju u Zalijevu/, a suze lili hladni Britanci za svojom kraljicom Viktorijom. Kažu takve nikada više neće biti. Što je u potpunosti točno jer ju je nasljedila Elizabeta. Glazbeni svijet tuguje za Verdijem, a amerikamci za svojim predsjednikom Williamom McKinleyem, kojeg je jedna ništarija probola nožem na izložbi u Buffalu. Doduše, Amerikanci su navikli na to da im malo, malo, netko ubije po kojeg predsjednika. Te godine automobilska industrija je darovala radnom čovjeku dva prestižna automobila; jedan se zvao Cadillac a drugi Mercedes. A taj prvi Mercedes/ koji ustvari nosi žensko ime/ je krasio garažu generalnog konzula Austro- ugarske monarhije Emila Jellinaka. Tvrtka Gillette iz SAD, predstavila prve žilete koji kažu brije do-krvi. Dodjeljene prve Nobelove nagrade: za Fiziku dobio Nijemac Wilhelm Roentgen za otkriće x-zraka, a za medicinu opet nijemac Emil von Behring za rad na serumskoj terapiji.Izveden prvi transatlantski bežićni prijenos u četvrtak 12 prosinca u 12 sati i 30 minute zahvaljujući senjoru Markoniju. Osim za kraljicu Viktoriju i maestra Verdija ta 1901 godina nije bila sretna ni za 128 putnika koji su ispali iz trbuha jednog broda ispod samih Zlatnih Vrata u San Francisku, koje su u moru dočekali najvjerniji čovjekovi prijatelju- psi, jasno morski. U eksploziji jedne tvornice kemikalija u Njemačkoj uzrak odletjelo dvjesto osoba. Osim na zemlji i moru nesreća ima i opod zemljom , recimo u rudniku ugljena u Walesu gdje je ostalo 78 rudara. Te prve godine Dvadesetog stoljeća čovječanstvo je pogodio i toplotni udar; eto u Velikoj Jabuci/ New Yorku/ pod drvetom, u hladu, je ostalo 400 ljudi . Temperatura u tom ljudskom naru iznosila je 43.3 stupnja, točno da vam se jaja ispeku/ nemojte tako, znate na koja mislim/. Recimo u Africi na toj temperaturi domoroci oblače potkošulje . Ali "najstrašnije " što se dogodilo te godine u demokratskoj Americi je , kada su u Bijeloj kući/ u kojoj se događaju i prljave stvari, recimo kada je zamrljana haljina gospođice Lewinski/, za istim stolom jeli gljive/ naki misle sumnjive/ predsjednik Roosevelt/ koji je bio bijel od rođenja/ i zamislite/za neke amerikance i danas nezamislivo/ i crni Booker T.Washington, predsjednik crnog Sveučilišta/ koje se nalazilo u jednoj bijeloj zgradi/ u Alabami. Dakle kada su doznali "kapuljičari iz porodice Klux Klana" o tom "neprirodnom " ručku, nastala je opća pometnja nakon koje je pogrebno poduzeće u svoje hladnjače odvelo 34 ohlađena tijela. Eto, kako vidite,zapravo čitate/ ako čitate/ okolnosti u kojima se u petak, na današnji datum u Berlinu , 1901 godine rodila mala MARIJA MAGDALENA VON LOSCH , jedna od najpopularnijih glumica ali i dobra pjevačica,nisu baš bile najbolje, gora je situacija jedino u našim mnogim tvrtkama. Vjerujem da malo vas od prve prepoznaje o kome se radi. No, kada vam kažem da se radi o MARLEN DIETRICH, svima će biti jasno da će današnji tekst biti nabijen poput sačmarice. Spomenuti datum rođenje je službeni, neslužbeno , u njenoj verziji, ona je bila daleko mlađa, ovisno o starosti pljena kojeg je htijela namamiti u svoju jazbinu. Rođena u strogoj pruskoj vojničkoj obitelje mala Magdalena se od malih nogu počela slobodno ponašati. Rano je ostala bez oca, nešto kasnije i od očuha, a da bi preživjela izišla je na ulicu- prodavati rukavice, ali uči svirati i violinu da bi se zaposlila u jednom orkestru koji prati projekciju nijemih filmova, maštajući da jednoga dana postane glumica. Upisuje i glumačku školu i nastupa u dvadesetak nijemih filmova te u kazalištu. U to vrijeme Berlin je bio grad zabave i razbibrige, sastajalište bjelosvjetskih avanturiata i neradnika, grad blještavila i elegancije, grad kabarea , noćnih lokala s noćnim pticama, kojima radno vrijeme završava sa zadnjim pjetlovima/ kao recimo u posljednje vrijeme meni/. Početak njenog uspona počinje filmom "Tragedija Ljubavi" za koju je odabrao pomočnik producenta Rudolf Siebel, koji će je godinu dana kasnije odvesti i pred oltar Biti će to jedini brak, po mnogima najfatalnije žene Dvadesetog stoljeća. Njih dvoje se nisu nikada službeno razveli, imali su zajedničku kći i odvojene spavaće sobe. Blistavu filmsku karijeru počinje filmom "Plavi Anđeo" u kojem kao Lola , barska pjevačica postaje fatalna za povučenog gimnazijskog profesora. Slika kako sjedi na bačvi u crnim svilenim čarapama s podvezicama obišla je cijeli svijet i zaustavila dah mnogim muškarcima. Svi govore o Loli koja u sebi krije i bekriju. Među tim noćnim ptičicama mnogi su zapazili i dugonogog slavuja, koji je volio mijenjati svoje perje pa je angažirana u jednoj reviji. Polovinom dvadesetih Marelna je bila poznata u Berlinu kako po ulogama tako i po imagineu. Hoda u muškim odjelima, nosi šešir i monokl, trenira boks, čita Goethea i zaljubljena je. Zlobnici kažu u samu sebe. Prozvana je "Plavi Anđeo", mnogi su govorili sa crnim repom. Njemačka je postala preuska za mladu i ambicioznu Marlenu, Evropa nedovoljno široka te zajedno sa redateljem Jozefom von Stembergom leti preko Atlantika i sljeće u Hollywood. Prvi američki film se zvao "Maroko",a u pet godina postiže svjetsku slavu ulogama "fatalne" žene, kako na filmu tako i u privatnom životu. U njezinom su apartmanu kapitulaciju potpisale mnoge poznate osobe iz svijeta filma i ine društvene kreme. Među skalpovima mogli su se vidjeti onaj čuvenog pera Ernesta Hemingwaya i Erih Maria Remarquea, a u knjizi prolaznika zapisan je i gologlavac Yul Briner, James Stewart, te dva popualrna kauboja, nježni šerif iz filma "Točno u podne" Garry Cooper, te najveći američki kauboj John Wayne/ za kojeg je kasnije tvrdila da i nije tako velik/. Obojica su bila izbačena iz sedla, Marlenu je bilo , kažu, teško ukrotiti a u svojoj spavačoj sobi, zlobnici /koji nisu došli na red/ tvrde da su čuli da je jednako temperamentna bila , kako sa muškarcima tako i sa ženama, što ona nije nikada ni prikrivala. Na probnom radu kod te temperamentne Švabice,/ koja je rekla "Ne" Hitleru kada ju je zvao u Njamačku , a ona izjavila da tamo ne ide dok postoji taj čovjek, nakon čega su njezini filmovi bili zabranjeni za arijevce/,bio je i najveći šarmer Dvadesetog stoljeća Maurice CHEVALIER. Doduše još se uvijek vode rasprave , tko je koga ulovio. Tu se našao u ono vrijeme i veliki filmski ljubavnik John Gilbert kojeg je Marlene domamila u svoj brlog više iz osvete prema Greti Garbo nego zbog njegovih kvaliteta. Poslije je govorila da nije baš kvalitetan i da je krivo deklariran.
Ali i za fatalnu ženu postoji fatalni muškarac. On se zvao Jean Gabin. Prije nego je stigao u Ameriku o njemu se pronio glas kao velikom glumcu koji je ostvario sjajne uloge u filmovima "Velikj Iluziji", Čovjek i Zvijer. ,"Obala u magli". Očekivala je to "čudo " i Marlene Dietrich. Između njih dvoje planula je ljubav poput največeg požara Za nju je Gabin bio super muškarac, ideal kojeg traži svaka žena a ona za njega velika neizmjerljiva ljubav. Godine 1943 Gaben odlazi u Evropu i priključuje se pokretu otpora a Marlena obilazi bojišnice i ulijeva optimirzam među vojnike. Vrlo često penjući se na tenkove a nerjetko ispod tenkista. Poslje rata su se ponovo sastali, zajednički film i razlaz. Zašto, kada su se iskreno voljeli ostati će vječna tajna. Gaben je prilikom odlaska u Evropu rekao : više te volim izgubiti živu nego mrtvu i mislim da sam te izgubio. Sada mi ostaje samo golema tuga, duboka bol i beskrajna patnja". "Voljela sam i volim tog čovjeka znala se Marlena povjeriti Fritzu Langu. Mnogi nagađaju da je do raskida došlo kada nije htijela roditi njegovo djete. "Bila sam luda, znala je govoriti s gorčinom, sjedeći u malom bistrou u blizini Gabenovog stana, čekajući ga satima , samo da ga vidi, prevrčući u ruci zlatni privjesak kojeg mu je poklonila a on vratio kao i sve njezine darove kada su se razišli. Kada su 1976 godine posmrtni pepeo spaljenog Gabena razasuli po Sjevernom moru Marlena je svoju ljubav iskazala riječima "sada sam po drugi puta udovica" I Marlene Dietrich je možda po prvi puta u životu iskreno jecala.
"Plavi Anđeo" odigrao je 52 filmske uloge a kao "najljepša baka na svijetu" nastupala je na pozornicama Las Vegasa, Pariza, Moskve, New Yorka Berlina. Kada nije više mogla pjevati pisala je svoju autobiografiju"Moja Životna priča"
Koliko ju je uistinu zanimao seksualni odnos ostati će zauvijek ovijeno maglom, nakon njene dvije izjave, da nema ništa protiv impotentnih muškaraca i da sve propada kada dvoje ljudi otiđu u krevet.
Pod kraj života povukla se u svoj pariški stan, posjete nije primala, nije se javljala na telefon. Ipak 1984 godine dala je intervju Maksimilijanu Shellu u kojem se čuo samo njen glas bez da ju se vidi. Na pitanje Shella boji li se smrti Marlene je hladno odgovorila "Treba se bojati života a ne smrti. A onda je u srijedu 6 svibnja 1992 godine iz stana u Aveniji Montagne, u Perizu ,koji joj je kupio ljubav njenog života Jean Gaben devedesetogodišnja Marija Magdalena Dietrich krenula prema dvojici muškaraca koji su je čekali na nebeskim vratima. Pokopana je u Parizu. Mnogo godina kasnije Njemačka je dozvolila da njene posmrtne ostatek prenesu u Berlin, grad njenog djetinjstva. Mnogi joj ni tada nisu oprostili što je rekla ne Hitleru. Ali, na sreću tih više nema u Njemačkoj.
Kao pjevačica imala je nekoliko uspjelih pjesama, među inim i poznatu "Lili Marlene " a sa skladbom "Too Old To CutThe Mustard" u kolovozu 1952 godine našla se na 12-oj poziciji američke popularne ljestvice.Pjesmu je otpjevala u duetu sa Rosemary Clooney. Odlikovana je medaljom Slobode i Francuskim ordenom legije časti.
I tu bih završio ovu kratku priču o besmrtnoj ženi, koja je u crno zavila mnoge muškarce i izazivala ljubomoru svojih kolegica. Ali Marlene je bila daleko iznad toga.
Na današnji dan 1952 godine na prvoj poziciji američke popularne ljestvice u trajanju od dva tjedna našla se skladba "I Saw Mommy Kissing santa Claus " u izvedbi Jimm Boyda.
I na kraju upozorenje, ako vam je ovo preveliki zalogaj za provariti odjedanput, podjelite ga na tri puta poput lijeka. Učinit će vam se da vam tekst glatko klizi kroz glasnice . Ako vam se učini da je previše"masan" cenzurirajte holesterinske djelove. U ovim danima izobilja, moža će stvarno nekome teško pasti na želudac i teže će ga provariti. Zato, po mogućnosti uz njega pomalo pijuckajte C vitamin. Odlazeći tamo, gdje ste vi odavno, želim vam slatke snove , da se odmorite do stranice nove. Pokušati ću skratiti tekstove, ako ne budem mogao , potražiti ću pomoč kod plastičnog kirurga On skračuje i produžuje, ovisno o potrebi. Svekolikoj.

Marlene Dietrich je Merlinka prije Merlinke i smjernica svim njenim klonovima do dana danasnjeg.
Original ipak ostaje original bez obzira koliko malo mi bili upuceni ili koliko pogresno.