Na današnji dan

Danas ćemo se podsjetiti na jednog izuzetnog glazbenika koji je obogatio filmsku glazbu sa nezaboravnim skladbama, od kojih su neke već sada postigle vječnost i ušle u sve svjetske enciklopedije. Riječ je o svjetski poznatom talijanskom skladatelju NINO ROTU, rođenom upravo na današnji dan 3 prosinca 1911 godine u Milanu. Potječe iz glazbene obitelji i teško je bilo zamisliti bilo koji put osim onog vezanog za glazbu. Da je uistinu rođeni glazbenik , pravo čudo od djeteta ,dokazao je već u 11 godini života kada je napisao svoj prvi oratorij koji je izveden već 1923 godine u Milanu i Parizu. Dvije godine kasnije , u dobi od 13 godina napisao je i cijelu operu objavljenu 1926 godine Glazbu je studirao u Milanu, a studij kompozicije na Akademiji u Rimu. Na poticaj slavnog Artura Toscaninia preselio je u Philadelphiu , gdje provodi dvije godine a potom se vraća u Milano i na tamošnjem Sveučilištu diplomira književnost. Taj plodni skladatelj okušao se u različitim glazbenim djelima , no svjetsku slavu je postigao skladajući filmsku glazbu i računa se da je napisao glazbu za više od 150 talijanskih ili drugih stranih filmova. Uz filmsku glazbu uspio je napisati glazbu za deset opera, pet baleta, i desetkr drugih orkestralnih, komornih i zborskih djela. Najviše je skladao za filmove koje u režirali Federico Fellini, s kojim je dugogodina surađivao, gotovo su bili nerazdvojni, te za filmove Luchina Viscontia. Bilo bi predugo nabrajati što je sve Rota skladao i u kojim se filmovima pojavila njegova glazba, zato ću se ograničiti na brojeve koji su uistinu vanserijski. Tu spada glazba za Felinijev film "Ulica"-"La Strada"; "Roko i njegova braća", "Leopard";"Romeo i Julija", "Kum". Nino Rota je umro u 10 travnja 1979 godine u Rimu.
I dok je 3 prosinca bio sretan dan za Nina Rotu, taj isti datum bio je koban za našeg nezaboravnog "kralja" domače popularne glazbe MARIA KINELA, koji je upravo na današnji dan 1995 godine izgubio svoju životnu borbu. Mario Kinel koji je rođen 1921 godine na Sušaku u svojoj dugoj glazbenoj karijeri napisao je oko osamsto skladbi, i objavio oko tri tisuće tekstova i prepjeva, brojne kritike, recenzije, producirao mnogobrojne ploče, bio glazbeni urednik na radio Rijeci,te sudjelovao u organizaciji mnogobrojnih festivala i drugih glazbenih događanja. Među inim njegodi su tekstovi u pjesmama "Samo jednom se ljubi"; Srce laku noć", "Ne plači". Od brojnih pjesama Mario je jednom izjavio da mu je najmilija ona pod naslovom "Jedna noć u Kostreni"
Vračajući se u povijest zaustaviti ćemo se na 316-oj godini poslije rođenja Krista, kada se na današnji dan, te godine rimski car Dioklecijan useljava u novoizgrađenu palaču ispod brdašca Marjana, nakon što je abdicirao i koji je ušao u Rimsku povijest kao jedini car koji se dobrovoljno povukao sa carskog trona. U svojoj palači i umire i bude pokopan u muzoleju, buduća katedrala Sv Dujma. Njegov grob je opljačkan 365 godine.
I na kraju jednna tužna vijest u vezi događaja koji se dogodio na današnji dan 1979 godine, a ta kobna noć je proglašena za jednu od najgorih noći u povijesti rock & rolla. Naime te večeri je jedanaest mladih obožavatelja grupe "The WHO" prgaženo na mrtvo u trci do sjedećih mjesta, što bliže pozornice, nakon što su se otvorila vrata dvorane River Front Coloseum u Cincinnatiju. Od tada je dovedeno u pitanje sjedenja na velikim koncertima. I tu bih stavio točku na događanja na današnji dan, iako je već duboka noć.

Vjerojatno ste primjetili da u rubrici "Na današnji dan" često pišem o pjevačima koje mnogi mlađi ljubitelji glazbe ubrajaju u "fosile". Što ja pak, ocjenjuem da ih poštuju kao nepobitnu vrijednost. To su sve pjevači ili ini glazbenici koji su na neki način obilježili vrijeme u kojem su živjeli i djelovali. Mjenjanjen glazbenih stilova i pojava novih žanrova i ritmova u glazbi , nisu ni malo umanjili njihovu vrijednost. dapače, oni su poput starog vina. Za istinske ljubitelje glazbe i sve one koji prepoznaju vrijednost i kvalitetu zvuka oni će ostati uvijek rado slušani pjevači uz koje ćemo se ugodno osjećati i vračati u vrijeme kada brzina življenja nije određivala naše životne principe ni društvene norme ponašanja. Danas vam dovodim dvoje glazbenika koji su svojedobno bili jako popularni, rado slušani i gledani. Novovalnim, nekim, mladim slušateljima , možda se i neće svidjeti njihova glazba, što često ovisi i o glazbenim urednicima, koji bi uz nove trendove trebali povremeno dati više prostora na radio valovima i tim glazbenicima uz kratke ali bitne podatke o njima. Najgore je od svega kada počnemo razmišljati, da je sve počelo od pojave nas samih. No, povijest je starija os svih nas, često i od sebe same. I da vas više ne dušim s opće poznatim stvarime evo predstavljam vam dvoje glazbenika rođenih upravo na današnji dan. naravno u različitim godinama. Koa što je i red prednost imaju dame.
Ona se zove/primjetili ste sigurno da nisam napisao ona se zvala/, što automatski znači da danas, ako se, ne daj Bože nije nešto loše desilo, slavi svoj rođendan, i to ne bilo kaoji već- osamdeset i osmi. dakle riječ je o EDNI MAE DURBIN ,rođenoj upravo na današnji dan 4 prosinca 1921 godine u Winnipegu , u Kanadi. Poznata kao DEANNA DURBIN, proslavila se na dva polja : glazbenom i filmskom. Njen talent je naprosto silio poznavaoce glazbe da joj dadu nadimak" senzacionalna kanadska pjevačica".U tridesetim i četrdesetim godinama Dvadesetog stoljeća pojavila se u brojnim glazbenim filmovima, ali se proslavila pjevajući i operne arije. Prvi put se pojavila na filmskom platnu 1936 godine zajedno sa Judy Garland. Bilo je to vrijeme djece glumaca u kojem svakako i Mickey Rooney spada. Godine 1938 nastupila je u uspješnom filmu "Three Smart Girls" i za tu ulogu dobila specijalnog dječjeg Oskara, a Universal Studio spasila od bankrota. Njen lirski sopran zagolicao je mnoge poznavaoce klasične glazbe, bila joj je ponuđena i audicija za Metropolitan Operu, ali je to odbila. Kasnije je došla u sukob sa redateljima ne želeći glumiti više uloge djece , tavrlo rano 1948 godine povlači se sa filmskom ekrana, udaje i seli u okolicu Pariza.Tri puta se udavala, dva razvodile , jednom ostala udovica, ima dvoje djece, nekoliko biografija, njezino ime se spominje u dva romana, a na na ulici Slavnih u 1722 Vine streetu , u Hollywoodu ima svoju zvijezdu. Spada u red glumica koje nisu tražile veliku medijsku pažnju, iako se pojavljivala na naslovnicama nekih časopisa kao "Yang magazin" u siječnju 1945 godine. Svoju sudbinu je sama krojila, odbivši i ono , što mnogi cijeli život traže a nikada ne dočekaju. Danas Deanne slavi rođendan. Prije nego joj poželimo lijepu starost napominjem da se jednom našla i na američkoj popularnoj ljestvici- Bilo je to 4 veljače 1939 godine sa pjesmom "My Own", koja dolazi iz filma"Thet certain Age" i zaustavila se na 15-oj poziciji. nadan se da će uz šampanjac uspjeti ugasiti 88 svjećica na rođendanskoj torti. Sretno!
Drugi glazbeni velikan "prepotopnog" doba, također je rođen na današnji dan 4 prosinca, ali 1915 godine i on danas neće slaviti rođendan. zapravo to ne radi os 3 siječnja 1989 godine. radi se o EDWARDU HEYWOODU, američkom pijanisti, skladatelju ni vođi orkestra, koji je rođen u poznatoj Atlanti u georgiji a umro je u još poznatijem Miami Beachu na Floridi. U suštini je bio jazz pijanist a popuranost je stekao u četrdesetim godinama. Svirao je u mnogim jazz sastavima dok nije oformio vlastiti sastav. U dva navrata je doživio lagani moždani udar nakon čega se uspješno vračao na glazbeni podij. Napisao je neke poznate pjesme za druge a i sam je izvodio tuđe skladbe, od kojih je svakako najpopularnija bila ona pod naslovom "Begin The Begiune" pjesma koja dolazi iz Broadwayskog mjuzikla "Jubilee" i koja se 28 travnja 1945 godine našla na 16-oj poziciji američke popularne ljestvice. Svakako mu je najuspješnija i najbolje plasirana bila vlastita pjesma , koju je napisao za Huga Winterhaltera , u kojoj je i Eddie svirao glasovir, koja se popela 1956 godine na drugu poziciju američke popularne ljestvice. Napominjem da se ista pjesma našla još u tri navrata na popularnoj ljestvici: Godine 1956 , na sedmoj poziciji u izvedbi Andy Williamsa; 1961 godine , na 91-om mjestu u obradi Ette Jones , te 1965 godine u izvedbi Sounds Orkestra, na 76-oj poziciji. Ploča je prodana u milijunskoj nakladi po cijeni od 15 dolara, a na drugoj poziciji se nalazila dva tjedna. I Eddie kao i Deanna ima svoju zvijezdicu na već spomenutoj Aveniji slavnih. Eddie je umro po nekima 3. a po drugima 2. siječnja u 74-.oj godini života. Ta razlika u jednom danu , ustvari nije ništa promjenila u njegovom životu.
A dva mjeseca nakon smrti bubnjara družine Led Zeppelin, grupa se razišla, a to su objavili upravo na današnji dan, napominjući da ne mogu prežaliti smrt svoga kolege i zbog poštovanja prema njegovoj obitelji.
A sada nakon ovih transparentnih vijesti evo jedna maglovite. Naime, na današni dan 4. prosinca 1952 godine na London se spustila tolika magla da se ni čuveni Jack Trbosjek ne bi usudio iziči na ulicu. Magla je trajala tri nedjelje i prouzrokovala smrt oko 4 tisuće ljudi.

Da je datum rođenja često upitan , uvjerili smo se u više navrata, da ne kažem u nekoliko puta više navrata. Najčešće , probleme sa datumima rođenja nalazimo kod starih , uglavnom crnih bluesmena, s obzirom da su se mnogi, u ono vrijeme, rađali na nekoj plantaži pamuka bijelog gospodara između dva branja. Mnogi nisu ni uvedeni u knjige rođenih, a i oni koji jesu najčešće toliko kasno , kao i da nisu. A da se rođeni potvrđuje to što su umrli. Eto o jednom takvom, cicugaru bluesa reći ću danas par ili nepar riječi , nije bitno. Kada je rođen taj američki pjevač, skladatelj i svirač Blues usne harmonike još uvijek se vode rasprave . Naime jedni kategorički tvrde da mu je datum rođenja nepoznat, dok bi drugi stavili ruku u vrelo ulje tvrdeći da je rođen upravo na današnji dan 5 prosinca, posljednje godine pretprošlog devetnaestog stolječa, a to znači 1899. No, tu nije kraj rođendanskoj priči. Oni, koji mu posječuju grob zaklinju se na svoje najmilije, da na nadgrobnom spomeniku piše, da je dotični rođen točno 11 ožujka 1908 godine. Međutim taj datum ne prizna Služba za izdavanje putovnica, jer u njihovim knjigama jasno i glasno, to jest crnim slovima , piše da je tom kompliciranom izvođaču bluesa , prilikom njegovog putovanja preko "velike bare", kada je posjetio staru dobru Evropu u njegovu putovnicu lijepo naznačeno da se isti rodio 7 travnja i to 1909 godine. Znači po nekima imao je već deset godina kada se rodio, što se svakako ubraja u kuriozitete i podatak koji ćak nije mogla zabilježiti ni Guinnessova knjiga, koje kakvih rekorda i inih nebuloza. I upravo kada sam htio staviti točku na to "epohalno" pitanje zbunio me jedan izvor koji tvrdi da su sve ranije spekulacije van zdravog razuma jer je gospodin, koji je navodno rođen na Plantaži Sara Jones blizu Glendora a to vam je pak Američka Savezna Država Mississippi, ovaj vrli svijet ugledao jednog dana za vrijeme pauze za ručak 1912. godine. A to je bogme već zabrinjavajuća činjenica jer se eto radilo već o momčiću koji je već ušao u pubertet. A dobro znamo što se sve događa u toj dobi. Sigurno je ipak jedno da se čovjek oprostio od svojih cintara i vjerne publike 25 svibnja 1965 godine. Taj crni dječak je kršten kao ALECK FORD, mnogi su mu tepali ALECK "RICE" MILLER, ali se on samo odazivao na ime SONNY BOY WILLIAMSON. Kao glazbenik pojavio se u javnosti sredinom tridesetih godina. Mnogi, koji su ga slušali tvrde da su mu pjesme imale tekst"da ih ni pas s maslom ne bi pojeo" a drugi su gasili radio prijemnike kako im djeca ne bi postali psovači, ili su djecu slali da se igraju a oni uživali u sočnim strofama. On je svirajući pomalo i zabavljao publiku svirajući usnu harmoniku a da nije koristi ruke. Svirao je na raznim mjestima , od 1941 do 1945 na radio postaji Helena. Prvi snimak se napravio 1951 godinw a po prvi put se našao na američkoj R&B ljestvici 15 listopada 1955 godine sa pjesmom "Don't Start Me Talkin'", koja se je popela na treću poziciju i na njoj ostala tjedan dana. Na R&B ljestvici imao je ukupno tri pjesme. Zanimljiva mu je pjesma s naslovom "Little Village", napisana u djalogu , nepodobnom za sviranje i slušanjem. Doduše u današnje vrijeme kada se na pozornicama i u filmovima psuje kao u krčmi, ta pjesma bi imala mnogo poklonika, čak možda bila i njihova himna. Sonny Boy, kako sam ranije naveo boravio je u Evropi, ako Englezi priznaju svoj otok kao dio Evrope, gdje je ostavio duboki trag, a mnoge kasnije britanske grupe su se služile njegovim uredcima dobro zarađujući na tim našminkanim pjesmama. Tako se i slavna grupa "The WHO" poslužola jednom njegovom pjesmom kao ključem za njihovu rock operu "Tommy". Inače je naš Sonny Boy u Britaniji izigravaoa Play Boya, oblačio se u prvorazredna odjela od čiste runske vuke, nosio cilinder , naravno i štap, lakirane cipele i trošio kao da je nasljednik Rockenfellera. Kada je po povtratku u SAD, pričao društvu svoje doživljale iz Evrope , svi su smatrali da se radi o lovačkim pričama, jer kako vjerovati čovjeku koji ne zna ni kada se rodio. I opet bih mogao na tu temu razviti diskusiju sa novim spoznajama , ali vjerujem da vam je već i ovako dotužilo čitati ove retke. Na kraju bilo kako bilo Sonny Boy je ostavio dosta zapisa koji ga uvrštavaju među značajne osobe koje su glazbi podarili novi pristup i koji je imao značajan utjecaj na moderni blues kao i na blues rock umjetnika. Postoji čitava lista glazbenika koji su njegove pjesme koristili u vlastite svrhe. od Muddy Waters , BB Kinga, Led Zeppelina preko Van Morisona ,The WHO i The Blues Brothers pa do Aerosmitha, Rory Gallaghera i Dr, Feelgooda. I tu bih stavio tri točkice...
A to znači da ću nastaviti s događajima na današnji dan. I ponovo ću vam, ukratko predstaviti jedno ime koje i danas uvesevljava stare rokere . radi se o američkom pjevaču, pijanisti i skladatelju krštenom kao RICHARD WAYNE PENNIMAN, no širokoj a i onoj užoj publici je poznat pod imenom LITTLE RICHARD, rođen upravo na današnji dan 1932 godine. Malo sutra reći će jedan moj poznanik, koji je u pedesetim godinama od sebe pravio klauna imitirajući svog idola Little Ričarda ili kako smo ga mi od milje zvali Litra Ričard, moj Riki je rođen na sam Božić, dakle 25 prosinca i to 1935 godine. To što mu se točno ne zna dan ni godina rođenja nije nikakovo čudo jer između jedanaest braće i sestara otac Charles nije baš svima mogao zapamtiti rođendane. I da opet ne počinjem priču o rođendanima Malog Ričarda, napominjem da je glazbenu karijeru počeo nakon jedne pobjede na takmičenju mladih talenata a prvi snimak napravio za RCA-Victor kompaniju 1951 godine. Inače je prvo pjevanje započeo kao dječak u crkvi svoga djeda i oca koji su bili propovjednici u zboru sa svojom braćom i sestrama. Mnogi smatraju da krunu kralja Rock& rolla nije odnio kamionđija iz Memphisa Elvis Presley, ona bi sigurno sjela na glavu malog Richarda. Mnogi tvrde i posve zasluženo, jer Malecki je bio prije Elvisa, bolji glazbenik od njega,, originalniji, bio je i pjevač i svirač, a svoje pjesme je sam skladao, dok je na tom području Elvis bio pravi "tupavac". Little Richard je bio otkačen da boli glava i treba priznati mnogo šašaviji od Elvisa. Nosio je odjela kričavih boja, da bi čovjek osljepio gledajući ga, usta bi šminkao debelim naslagama šminke a la Marlen Doietrich, tapirao kosu kao naš poznati Zadranin, i radio je sve ono od čega su drugi bježali kao vrag od tamjana. Sa njime čovjek nije bio nikda načisto. Za vrijeme turneje u Australiji, "kada je dobio poruku od Boga" u vodu je bacio vrijedan dijamantni prsten, skinuo drečavo rokersko odjelo i naukao crnu adventističku mantiju i tako iz roka i popa prešao u pravoga popa, držeći pripovjedi sa Oltara o štetnosti rok glazbe na duhovno i tijelesno stanje organizma. Ali, tko jednom okusi slast pljeska postaje doživotni ovisnikom. Tako se i naš Richard sredinom šezdesetih godina ponovo vratio na pozornicu u istom ruhu kakvom je i sišao , no situacija se iz korjena promijenila. Pozornicama su vladali neki drugi tipovi s dugim kosama i čupama i nisu dozvolili čaknutom mališanu da im se petlja u posao. Osim za mikrofonom , moglo ga se vidjeti na TV ekranu a snimio je i nekoliko filmova sa temetikom rock & rolla . Njegovom glazbom bili su inspirirani mnogi glazbenici Od James Browna i Elvisa Presleya do niza kasnije poznatih R&B i soul pjevača. Iza sebe je ostavio hrpu materijala a našao se na brojnim ljestvicama, na Popularnoj američkoj ljestvici imao je 21 pjesmu od kojih sedam prodanih u zlatnoj nakladi, dok je na R&B ljestvici nanizao 23 hita , od kojih tri na prvoj poziciji uz jednu ploču prodanu u zlatnoj nakladi. Svakako njegova najbolje plasirana pjesma je "Long Tall Sally", prva pozicija na R&B ljestvici, osam tjedana i zlatna naklada, no za mnoge je njegov zaštitni znak pjesma "Tutti-Frutti, koja je na R&B ljestvici zauzela drugu poziciju u trajanju od šest tjedana, dok se na popularnoj američkoj ljestvici dokotrljala do 17 -te pozicije. Little Richard koji danas slavi rođendan, koji, to on najbolje zna, i dalje nastupa i nije čini se ni malo promjenio imiđ iz pedesetih godina. Doduše , zubu vremena nije umakao , iako se trudi da fasadu dotjera najnovijim, savremenim metodama, plastične i ine kirurgije. Troši još goleme količine šminke, po pozornici skače i dreči kao da ga netko kolje i zabavlja publiku svojim gegovima. Ne treba ni govoriti da je osvojio brojne nagrade, te da je uveden u Dvoranu slavnih Rock & Rolla. A dobio je i nagradu ispred R&B naklade za životno djelo. Doduše malo se nećkao uzeti tu nagradu podsjećajući se, da svi kojima se dodjeljuju nagrade za životno djelo su od darovatelja otpisani, gotovo da ih proglase živučim mrtvacima. No, mali Ričard još uvijek dobro izgleda i neće tako brzo na obali Stiksa čekati Harona da ga preveze na drugu obalu u carstvo Hada.
Svakako ne bih mogao mirno zaspati a da ne obavjestim slušatelje ovog portala da ja na današnji dan 1791 . umro glazbeni genij WOLFGANG AMADEUS MOZART u trideseti petoj godini života u Beču. Da njegovi suvremenici nisu imali sluha za njegov genij dokaz je i to, što su ga sahranili na jednom sirotinjskom, neoznačenom groblju.
I jedna radosna vijest za ljubitelje dobre kapljice i bratstvo "Mokre braća". Na današnji dan 1933 godine u Americi je nakon trinaest godina ukinuta prohibicija.

Jedna od živučih jazz legendi je i DAVID WARREN BRUBECK, mnogo poznatiji u svijetu jazza, ali i kod publike koja ima šire glazbeno zanimanje kao DAVE BRUBECK. Danas, ako je u međuvremenu nije dogodilo ništa loše, naš Dave slavi svoj 89 rođendan. Gledajući ga na jednoj od posljednjih fotografija duboko sam uvjeren da će u jednom dahu ugasiti sve rođendanske svjećice na torti. Inače Dave Brubeck, taj američki jazz pijanist i skladatelj a kasnije i vođa vlastitog sastava , koji je rođen upravo na današnji dan , 6.prosinca 1920 godine, kao sin jednog rančera i majke koja je svirala klavir, svoju glazbenu karijeru je počeo ka student veterine, no nagovor profesora dr. Arnolda, koji je uočio da je mladić zalutao na taj fakultet , prešao je na glazbeni konzervatorij, gdje su ga i ondje sumnjičavo promatrali. Studij je morao prekinuti 1943 godine zbog odlaska u vojsku, gdje je u Evropi , umjesto sa puškom baratao sa dirigentskim štapićem vodeći jedan vojni sastav. Nakon povratka u Ameriku , osniva vlastiti sastav, da bi 1951 godine osnovao čuveni Dave Brubeck Quartet. Svirao je u noćnom klubu u San Franciscu, stekao veliku popularnost pa se tako našao i naslovnici čuvenog časopisa TIME, kao drugi jazz glazbenik poslije Louis Armstronga. Uz sviranje glasovira Dave je bio vrlo plodan skladatelj a isto tako popularan u koncetnim dvoranama i diskografskim studijima u kojima je snimo poveči broj albuma. Godine 1967 raspuša sastav i posvečuje se skladanju orkestralnih i zborskih djala, a onda 1973 godine fornira novu grupu sa još svoja tri sina. Što je sve izdao Dave bilo bi predugačko nabrajati. Dobitnik je brojnih nagrada , sve do uvođenja u kuću slavnih jazza 1994 godine. Godtovo da nije prestao skladati do današnjih dana. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je tri skladbe, a njegova najpoznatija skladba "Take Five", popela se na ljestvicu 11 rujna 1961 godine i u konačnici završila na 25-oj poziciji. ploča je prodana u nakladi od preko milijun kopija po cijeni od 12 dolara.
I dok će Dave u krugu svoje šire porodice proslaviti rođendan, dotle će još, poneki živući rock poklonik upaliti svijeću za svog idola kojeg su rado slušali u pedesetim, a i kasnijim godinama. Dogodilo se to upravo na današnji dan 6 prosinca 1988 godine, u ranim poslijepodnevnim satima, dok se odmarao na trijemu obiteljske kuće. Jaka bol u grudima, natjerala ga je da pozove kola hitne pomoći, koja ga je odvela u bolnicu gdje je istoga dana i umro. Riječ je, vjerujem , mnogi već znaju da se radi o američkom pjevaču i skladatelju ROY ORBISONU, rođenom 23 travnja 1936 godine. Roy je bio rođeni roker. sa 16 godina imao je vlastitu grupu The Wink Westerns, sredinom pedesetih godina The Teen Kings sa kojomje snimio pjesmu "Ooby Dooby", koja se 16 lipnja 1956 godine popela na američku popularnu ljestvicu i na kraju dokotrljala do 59-te pozicije. Uspjeh je došao sa pjesmom "Only The Lonely(Know How I Feel)" sa kojom se 6. lipnja 1960 godine našao na američkoj popularnoj ljestvici , da bi se pjesma 25 srpnja zaustavila na drugoj poziciji i na tom mjestu zadržala tjedan dana. Pjesma je ušla u Dvoranu slavnih Graamya a prodana je u preko milijun kopija po cijeni od 25 dolara. Bila je to njegova prva zlatna ploča od ukupno devet koliko ih je prodao u zlatnoj nakladi. Na američkoj popularnoj ljestvici Vrućih 100 imao je ukupno 32 pjesme , od kojih dvije na prvoj poziciji. Svakako da mu je najpoznatija skladba "Oh, Pretty Women", koja ima zanimljivu priču, no , kako sam i ovako prekardašio to je neću ispričati. Pjesma je došla na prvu poziciju 26 rujna 1964 godine, prodavala se po 20 dolara , prodana je u milijunskoj tiraži i također se nalazi u Dvorani slavnih Graamya. osobni život Roy Orbisona bio je više nego nesretan. Najprije ga je napustila ljubljena žena Claudette ( doduše mnogi to i ne ubrajaju u nesreću, a neki čak tvrde "kakvog li sretnika". No, to je jako pogodilo Roya, koji ju je objeručke prihvatio kada se pokajnički vratila. nažalost ubrzo iza toga pogiba u prometnoj nesreći. Ono, što mu se dogodilo 1968 godine zaista ni najcrnji scenarij nebi uvrstio u svoje stranice. Dok je bio na turneji , obiteljska se kuća zapalila i u njoj su izgorjela dva njegova sina. I to je Roy nekako preživio. Deset godina kasnije , 1978 /čini se da Roy neka sreće sa godinama koje završavaju na , oy završava na kardiološkom odjelu gdje su mu ugradili premosnice. Od tada mu se gubi ime, sve dok redatelj David Lynch nije uvrstio njegovu pjesmu " In Dreams" u Film "Blue Velvet", kao glavnu glazbenu temu. I ponovo se ime Roy Orbison izgovara. I upravo kada mu je osvanuo novi album "Mysteri Girl", kad mu se ime našlo na pop ljestvicama , dogodio se opisani događaj.
Roy Oebison , rock legenda , je najočitiji dokaz kako vanjski izgled može čovjeka zavarati. Sklon debljanju, uskih ramena i širokih bokova, sdebelim naočalama za vid, gotovo ukopan na pozornici, stidljiv i povučen, glasom opernog tenora više je ličio ne nekog službenika nego rock zvijezdu. Mnogi , a među njima i sam "kralj" rock 6 Rolla Elvis-pelvis, ga ubrajaju u najveća imena rock & rola. Danas 21 godinu nakon smrti Roy orbison je jednako popularan kao i u najboljim danima, neki kažu i popularniji. Čwsto, nažalost čovjek treba umrijeti da bi se za njega odredila prava vrijednos. Ako bih se držao logike mog poznanika Sokrata, zaključak bi bio: Ako želiš postati popularan i priznat, najprije umri". Kakav crni humor, ali nažalost tu ima nešto. Bilo kako bilo Roy orbison će ostati zapamčen kao pjevač , čije balade slušatelja dovode do suza.
I još jedna nova vijest iz 1877 godine. Na današni dan američki pronalazač THOMAS ALVA EDISON napravio je prvi zvučni zapis kada je izrecitirao riječi"Marija ima malo jagnje" u fonograf vlastite proizvodnje.
i još jedna najnovija vijest iz 1421 godine koja govori da je na današnji dan rođen HENRY VI, najmlađi engleski kralj, koji je došao na prijestolje kada je bio star "čak" 269 dana. No, to nije ništa prema današnjim danima, kada djeca počinju vladati čim se rode.

Iako mnogi slušatelji uživaju slušati ritmove latino-američkog podneblja, pa stoga se obavezno nalaze ispred malog ekrana, prateći emisiju "Ples sa Zvijezdama", u kojoj osim izuzetnih plesnih ritmova možemo čutu i popularne latino- američke skladbe, o izvođačima sa tih dalekih prostora dosta malo se zna. Naravno , neki su stekli popularnost diljem svijeta , ali takvih je relativno malen broj. Jedan od onih koji je preskočio granice svog dvorišta u Venezueli je svakako i naš današnji gost na ovim stranicama , jedan od propovjednika rumbe- EDMUNDO WILLIAM ROS, britanski bubnjar, pjevač ,vođa orkestra i aranžer. Rođen davne , pretpotopne 1910 godine, upravo na današnji dan 7 prosinca u mjestu Port of Spain, od majke venezuelanke i oca škotskog podrijetla, bio je jedan od četvero djece . Glazbenu karijeru je počeo kao pitomac vojne Akademije u Karakasu, no ubrzo je ta lirska duša shvatila da vojna služba nije za njega. Ipak i tamo je našao zadovoljstvo nastupajući u Vojnom orkestru Akademije. Njegov talenat nije ostao nezamječen pa ga je vlada uputila na Kraljevsku glazbenu Akademiju gdje je studirao kompoziciju i orkestraciju i uspješno 1942 godine diplomirao. Usputno naravno svirao u raznim klubovima, da bi na kraju osnovao i svoj vlastiti orkestar i sljedeči pola stoljeća svirao sa njima pod nazivom Edmundo Ross and his Rumba band. Godine 1949 otvorio je vlastiti klub u Londonu nazvan "Šumica palmi" i postaje vrlo popularan a u njegovom klubu se osim običnih smrtnika , često mogla vidjeti i visoka politička krema a bogme i neki članovi kraljevske obitelji koji su posječivali klub nevezano za bilo kakvi protokol. Edmundo Ross je imao i bogatu diskografsku karijeru a ono što ga je činilo posebnim je i to da je nastojao poznate svjetske hitove prilagoditi latino američkom ritmu , kao na primjer pjesme: Melodie D' Amour","The Coffe song"", "I'm crazy for you", a posebno mu je bila popularna skladba "The Wedding Samba" koju je prodao u preko tri milijuna kopija. Ali to nije bila jedina pjesma koju je prodao u milijunskoj nakladi. Snimao je za Decca kompaniju i računa se da je napravio negdje oko 800 snimaka.Na američkoj popularnoj ljestvici imaoje tri pjesme, najuspješpnija je bila ona pod naslovom "The Wedding samba" sa kojom se 21 siječnja 1950 godine našao na 16-toj poziciji. Poznata je i jegova verzija popularne pjesme "Colonel Bogey" sa kojom se našao 10 veljače 1058 godine na 75-oj poziciji američke pop ljestvice. Kako vam je poznato pjesma dolazi iz filma "Most na rijeci Kwai" u kojem su nastupali Alec Guiness i William Holden. Dobitnik je brojnih priznanja a u povodu njegovog 95 rođendana 2000 godine primio je i Orden britanskog carstva, iako se na čelu te otočne državice- nalazi kraljica. Ali to je već pitanje engleskog posla. Danas taj živahni starčić slavi 99 rođendan , živi u Španiji, i još se nada i planira budućnost. Njegovi ritmovi su već za njegova ćivota postigli vječnost.
Danas da je živ, a nije , rođendan bi slavio i poznati američki trubač, pjevač i skladatelj LOUIS PRIMA, rođen 7 prosinca 1912 godine u New Orleansu gdje je i završio svoj život. Kako sam već prekardašio sa Rossom, o Primi danas samo kratko, nekoliko sekundarnih napomena. Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 13 hitova a svakako njegova najpoznatija skladba se zove "Buona Sera", pjesma koja se recimo nije nikada pojavila na američkoj popularnoj ljestvici Vrućih 100 ali zato se našla na britanskoj ljestvici u veljači 1958 godine na 25-oj poziciji. Najbolju prodaju je imao s pjesmom "That Old Black Magic" u duetu sa svojom tadašnjom ženom Kelly Smith , koja se našla na američkoj popularnoj ljestvici 3 studenog 1958 godine i dospjela do 18-te pozicije .Ploča je prodana u preko milijun kopija po cijeni od 12 dolara a inače dolazi iz filma "Senior Prom". Treba reći da je ova pjesma bila veliki hit za Glen Millera s kojom se on 1943 godine našao na prvoj poziciji američke popularne ljestvice. Louis prima je umro 24 kolovoza 1978 godine.
A na današnji dan 1963 godine, na američkoj popularnoj ljestvici našla se pjesma pod naslovom "Dominique" u izvedbi sastava The Singing Nun. Pjesma se inače na pop ljestvici prvi puta pojavila 9 studenog, a nakon mjesec dana i na prvoj poziciji na kojoj je ostala četiri tjedna. Ploča s tom pjesmom je prodana u milijunskoj nakladi po cijeni od 8 dolara, a našla se i na tako zvanoj AC ljestvici slušatelja, također na prvoj poziciji i ponovo četiri tjedna. Inače priča o izvođaču pjesme,više je nego zanimljiva , no to ćemo ostaviti za neku drugu priliku, možda za datum 31 ožujak. Ali do tada će proteći mnogo vode ovim nepredvidivim vremenom,
I evo par kratkih vijesti: Na današnji dan rođena je Marie Curie, prva znanstvenica koja je dobila Nobelovu nagradu 1903 godine i prva koja je postala dvostruka dobitnica te nagrade 1911 godine za rad na radiumu.
Rođen Albert Camus. Nobelovac za književnost 1957 godine-
I sada mali povratak u 1781 godine, kada je na današnji dan u Sevilli izvršeno zadnje javno spaljivanje osuđenika za herezu, koje su obavili španjolski inkvizitori.

Ima dana kada čovjek ne zna što da napiše i kako da počne uradak...ili enma o čemu pisati ili je u strašnoj dilemi kome u predstavljanju dati prednost. Eto i danas je naišao jedan takav dan, koji me naprosto zbunjuje. Od kuda, i kome posvetiti nekoliko redaka a da se drugi ne uvrjede i nađu pozljeđeni...ili o svima reći po nekoliko rečenica, jer dana među inima ima i četiri neobično poznata, svojedobno popularna imena, ali bogme i imena koja su zapisana u sve glazbene k njige pa i one sa najstrožom selekcijom. dakle imana koja su na neku načim postigla besmrtnost, neki za života a neki nekon smrti. Ali, to i nije toliko važno, bitno je da ih pamtimo. Od recimo četiri imena koja mi zadaju glavobolju, koju ne smiruje ni aspirin, dva su trebala slaviti rođendane / primjetili ste da sam napomenuo trebala su, što već nezgodno zvuči/, a dva imaju obljetnice, one zbog kojih posječujemo sveta mjesta, nosimo cvijeće i palimo svijeće. I tako razmišljajući kome i zašto dati prednost odlučio sam se za one, zbog kojih će netko od njihovih najbližih ispustiti poneku suzu. Ali to bi isto napravili da sam se recimo odlučio i za one koji su trebali slaviti rođendana, budući se svi oni nalaze na istom mjestu, tišine i samoće. Ovo je uistinu kratka, da ne kažem najkraće što se može napisati za glazbenike , čija ćete imena uskoro doznati, a možda neki već i sda predosjećanje o kome će biti riječ.
Dogodilo se to upravo na današnji dan, 8. prosinca 1980 godine. U kasnim večernjim ili bolje rečeno ranim noćnim satima, po njujorškom vremenu.Bio je ponedjeljak, posljednaj večer u životu velike rock zvijezde i člana, po mnogima najuspješnije rock skupine dvadesetog stoljeća JOHN LENNONA. Kada su se negdje oko 22 :30 sati John lennon i njegova žena, japanska kontroverzna slikarica Yoko Ono vračali sa snimanja nove ploče u Record Plant studiu i došli u 72-gu ulicu do Dakota zgrade u kojoj su živjeli, iza sebe je John čuo glass "Gospodine Lennon". I dok se John polako okretao prema glasu , prema njemu su brzo letjela zrna iz Charter Atmsa, 38. kalibarskog specijalnog pištolja tvrtje J&S Sales Ltd., kupljenog za 169 dolara u Honolulu. I to pet kuglica za redom. naravno smrtonosnih.
Počinitelj tog vatrenog nedjelja bio je lennonov vatreni obožavatelj, izvjesni 25-godišnji Mark David Chapman, koji je radio u Honolulu a u New York je stigao 6 prosinca i smjetio se devet blokova od zgrade Dakota, da bi 7 prosinca preselio u Sheraton Centre hotel, plativši sobu 82 $ na dan. Tog poslijepodneva , na dan , kada je ubio Lennona oko 17:00 sati , zatražio je autogram od Johna, a ovaj se potpisao na novu ploču "Doubla Fantasy" s John Lennon 1980. Nakon, što je upucao Lennona , ubojica Mark Chapman je sa blaženim izrazom na licu , dok je čekao policiju da ga uhapsi, , sjeo, izvadio iz džepa knjigu "Lovac u Žitu", čuveni kultni roman iz pedesetih godina i mirno pročitao nekoliko stranica.
U isto vrijeme vođena je prava borba za život poznate rock zvijezde. Onesvještenog Johna oko 22:50 sati, policijski časnik James Moran , polegao je na zadnje sjedalo patrolnih kola i pod rotacionim svjetlom i sirenom odveo u Rooseveltovu bolnicu petnaest blokova dalje. U 23:30 sati sev je bilo gotovo. Veliki gubitak krvi nije se mogao nadoknaditi i velika rock zvijezda , legendarni član grupe The Beatles, John Lennon već je bio na putu za nebo, stekavši vječnu slavu , postavši besmrtan. U trenutku smrti John Lennon je imao četrdesewt godina. Njegova smrt bio je jasni znak da se više nikada neće ponovo okupiti grupa The beatles. Ako je Paul McCartney bio glazbeni motor grupe The Beatles, John lennon je bio njihova savijest, ali i savjest milijuna mladih diljem svijeta. Ni veliki uspjeh albuma "Doubla Fantasy" , koji je par dana iza tog događaja došao na prvu poziciju američke top ljestvice albuma, nisu mogli zamjeniti John lennona , žrtvu svoga obožavatelja, što se uvijek događa kada obožavanje pređe u fanatizam. naravno ovo je samo trun priče o John lennonu. Još sam da napomenem da je na američkoj popularnoj ljestvici imao dvadeset pjesama, od kojih dvije na prvoj poziciji , a šest je ploča prodao u zlatnoj, milijunskoj nakladi. Najuspješnija mu je bila pjesma "(Just Like) Starting Over" koja se 1 studenog našla na američkoj pop ljestvici i na kraji dospjela na prvu poziciju na kojoj je bila pet tjedana i prodana je u nakladi od preko milijun kopija. No najpoznatija , po mnogima i najpopularnija pjesma, koja je u jednoj anketi 1999 godine, proglašena za pjesmu sa najboljim tekstom u dvadesetom stoljeću. Pjesma se pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 28 veljače i na kraju dospjela do treće pozicije na kojoj se zadržaladva tjedna. Pjesma je prodana u nakladi od preko milijun kopija po cijeni od 10 dolara. Pjesma se nalazi na 14-oj poziciji HRH liste/ Honor Roll Of Hits/;uvedena je u Dvoranu Slavnih Grammya; u Dvoranu Slavnih Rock & Rolla, na ljestvici Magazina Rollin Stones RS 500 -zauuzima treću poziciju; na RIAA ljestvici /Recording Industry Of America/ima 30-tu poziciju, dok se na ljestvici BMI TOP 100 Songs of teh Century_BMI-nalazi na 96 poziciji. I tu bih zastao...naime čeka me još jedna legenda a već je ponoć odavno prošla.
A ovo je još kraća priča o MARTIN DAVID ROBINSONU,američkom country pjevaču, gitaristi i skladatelju koji je slavu stekao pod imenom MARTY ROBBINS, koji je umro od srčanog infarkta upravo na današnji dan 8 prosinca 1982 godine u 57-oj godini života. Rođen kao blizanac u mjestu Glendale , u Arizoni Marty je imao dosta teško djetinjstvo. Otac alkoholičar i probisvjest je svoje neuspjehe ispoljavao na dječaku, rođenom u blizanačkoj trudnoći. Bježeći od muža, majka je teško radila da bi prehranila porodicu, ali je i Marty morao raditi, tako da od školovanja nije bilo ništa. Godine 1943 odlazi u mornaricu i na pacifiku dočakuje kraj rata, usput u pauzi između dvije bitke uči svirati gitaru i piše pjesme. Po povratku kući radi kojekakve poslove a onda se odlučio za pjevanje. najprije po birtijama, potom klubovima i na kraju na radio postaji pod imenom Martin ili jack Robinson. U pedesetim godinama već je poznat, ima svoj TV show "Western caravan " u Phoenixu. Prvi snimak je napravio 1951 godine, a prva pjesma koja se pojavila na američkoj C&W ljestvici zvala se "I'll Go On Alone". Bilo je to 20 prosinca 1952 godine da bi ista početkom 1953 dospjela na prvu poziciju i na njoj se zadržala dva tjedna. Zbog načina pjevanja dobiva nadimak "Mr. Teardrops", kasnije piše i pjesmu s istim imenom. marty Robbins je bio svestran pjevač. Pjevao je sve od Countrya preko popa do gospela. Okušao se i u filmskoj glazbi. Pjesme mu se nalaze osim na C&W ljestvicama i na američkoj ljstvici popularnih pjesama. Na pop ljestvici , na kojoj je nanizao 36 pjesama od kojih dvije na prvoj poziciji i jednu ploču prodanu u zlatnoj nakladi, svakako je najveći hit i pjesma po kojoj je poznat je skladba "El Paso" s kojom se 9 studenog 1959 goddine , dakle prije točno 50 godina pojavio na američkoj popularnoj ljestvici da bi 4 siječnja 1960 godine zasjeo na prvu poziciju i na tom mjestu ostao dva tjedna Pjesma se prodavala po 15 dolara, a ista je osvojila Grammy nagradu u kategoriji najbolji country singlica, ušla je u dvoranu slavnih i nalazi se na RIAA ljestvici na 338 poziciji.
Na country polju Marty Robbins je bio više nego uspješan .Na C&W ljestvici nanizao je 94 pjesme, od kojih 16 na prvoj poziciji C&W ljestvice, a najuspješnija je bila pjesma "Singing The Blues" sa kojom se na C& ljestvici prvi puta našao 22 rujna 1956 godine da bi u konačnici pjesma dospjela na prvu poziciju i na tom se mjestu zadržala 13 tjedana, ukupno na ljestvici 30 tjedana. Pjesma "El Paso", gotovo njegov zaštitni znak na C&W ljestvici provela je sedam tjedana na prvoj poziciji, prodana je u preko milijun kopija , a osvojila je Grammy nagradu u kategoriji najboljeg country snimla, ušla u Dvoranu Slavnih .ojavio se u nekoliko filmova, vozio je speedway utrke , da bi 1969 godine dobio prvi srčani udar. treći koji se dogodio na današnji dan 1982 godine bio je koba. Marty Robbins je rođen 26 rujna 1925 godine. Na ljestvici popularnih country pjevača svih vremena Marty trenutačno zauzima 13-tu poziciju. I tu bih stavio točku, iako je to štura priča o bogatom glazbenom život Matry Robbinsa.
A kada sam već zakardašio , evo još nekoliko kratkih vijesti. najprije ćemo posjetiti 1660 godinu, kada se na današnji dan , na engleskoj kazališnoj sceni pojavila prva glumica, tumač Sheaspearovih likova. Navodno je to bila izvjesna gospođa Norris /nema veze za Čak Norisom/, koja je napravila svoj debi kao Desdemona u "Otelu".
A sada ćemo skoknuti par koraka u Stari vijek, točnije u godinu 65-tu prije rođenja Krista, da posjetimo rimsko rodilište u kojem se na današnji dan rodio budući rimski pjesnik QUINTUS HORATIUS FLACCUS, poznat kao HORACIJE.
Kako je danas dan Bezgrešnog začeća Blažene djevice Marije, usputno i dan našeg grada i praznik , moramo se podsjetiti na jedan više nego tragičan događaj koji se dogodio na današnji dan 1863 godine , kada je buknuo veliki požar u Isusovačkoj crkvi u Santiagu de Chileu, kada je na Blagdan Bezgrešnog začeća Marijina u crkvi La Campania , izgorjelo 2500 žena i djece. Te sudbonosne večeri , u veliku crkvu raskošno okičenu s čak 20.000 svjetiljaka napunjenih terpetinskim uljem , koje su visjele posvuda slilo se 3000 vjernika, uglavnom žena s djecom...iznenada je plamen iz jedne svijeća zapalio sliku Majke Božje na glavnom oltaru i u trenu proširio...i ovdje bih stavio točku jer bi o ovome još trebao pisati najmanje sat vremena. A to je priznati ćete predugačko za ovo vrijeme. Upravo sam čuo prve pijetlove, koji obavještavaju trudbenike da je skoro vrijeme za ustajanje. Doduše to kukurikanje se ne odnosi na mene , za mene je to znak da trebam ići na spavanje. Dobro vam jutro i ugodan radni dam. I sve najiskrenije čestitke svim Marijama i imim koje slave imendan...i rođendan...

Slučajno sam zaboravio napisati lennonove najpopularnije pjesme . Vjerujem da svi koji čitaju ovaj tekst znaju da se radi o pjesmi "Imagine". Hvala na prihvačanju ispravka, ili nadopune, kako već želite.

Danas , devetog dana , dvanestog mjeseca, godine 2009. događajima na današnji dan vračamo se najprije na početak dvadesetog stoljeća , a poslije , vidjeti ću. Zašto se često vraćam glazbenicima za koje mnogi, da ne kažem večina nije nikada čula, mnogi o njima ništa ne znaju, a samo pojedinci, mlađi čitaoci će možda upotrijebiti riječ "glazbeni fosili", nešto znaju, neki malo, drugi pinkicu više, a treći dovoljno da bi dobiloi približno pravu sliku o glazbeniku koji je svojevremeno bio izuzetno popularan među širokom slušateljskom publikom, recimo u slučaju našeg današnjeg gosta u tridesetim i četrdesetim godinama, što upučuje da bi o njegovoj glazbi nešto mogle znati neke bake i večina prabaka,/ vračam se zato jer mnogi "glazbenici mladunci" misle da ono što je bilo prije njih ništa ne vriejdi, oni malo umjereniji će reći možda malo, a najgori su oni koji misle da sve počinje od kada oni postoje/, ako takovih još postoji. Dakle prije točno 103 godine, na današnji dan 9. prosinca, 1906 godine rodio se FREDERICK ALFRED (FREDDY) MARTIN, američki tenor saksofonist, skladatelj i vođa jednog od najpopularnijih orkestara u 30-tim i 40-tim godinama. Martin je rođen u Clevelandu, savezna Američka Država Ohio. Glazbenu karijeru je počeo kao bubnjar ali je kasnije zavolio saksafone i na kraju se odlučio za tenor saksofon. Prva njegova okupacija je bilo novinarstvo, ali je odustao, kada je osjetio draž glazbe već u školskom sastavu. Kasnije je svirao u sastavima koji su zabavljali putnike na brodovima dok se nije skrasio u Jack Albin'sovom "Hotel Pennsylvania Music" gdje je napravio i svoj prvi snimak, za Columbia Velvet Tone tvrtku 1930 godine. Kasnije je svirao u raznim sastavima, dok nije oformio svoj vlastiti orkestar, po mnogia jedan od najboljih u to vrijeme, koji je svirao i imao gažu u najluksuznijim hotelima kao što su bili Roosevelt Grill u new Yorku ili Ambassador u Los Angelesu/ isti onaj u kojem je ubijem Robert Kennedymnogo godina kasnije). Imao je vlastiti program na radio postaji. Zbog svog izuzetnog stila dobio je nadimak "Mr. Silvertone". Bio je vrlo cijenjen među glazbenicima i imao veliki utjecaj na kasnije generacije saksofonista. Svirao je nježnu, romantičnu glazbu uz koju se čovjek mogao potpuno opustiti. Njegov vodeći vokalist bio je Merv Griffin. Osim na radio programu , često se pojavljivao i na TV ekranima a aktivan je bio sve do početka osamdesetih godina. Freddy Martin je umro 30 rujna 1983 godine, na isti datum kao i nezaboravni James Dean, samo 28 godina kasnije. Snimio je na stotine pjesama, od koji se njih 85 našlo na popularnoj američkoj ljestvici,od kojih šest na prvoj poziciji a tri je ploče prodao u zlatnoj, milijunskoj nakladi. Svakako najuspješnija pjesma mu je bila "Piano Concerto In B Flat", temeljena na originalnom uratku Čajkocskog, sa kojom se Freddy , 9 kolovoza 1941 godine našao na američkoj popularnoj ljestvici , da bi 4 listopada pjesma dospjela do prve pozicije i na tom se mjestu zadržala osam tjedana. Ne treba ni govoriti da se ploča prodala u preko milijun kopija, što u ono vrijeme i nije bilo tako lako postići.
Uz Martina Freddya, potsjetiti ću i na jednog dosta mlađeg glazbenika rođenog 1928 godine, koji je umro na današnji dan, dvije godine prije Freddya, znači 1981 godine. Radi se o popularnom vodećem pjevaču , nekada popularne grupe The ORIOLES, Earlingtonu Carl Tilghamu, kojeg je pod ovim imenom poznavala samo rođena majka, dok je široj slušateljskoj publici poznat pod imenom SONNY TIL. Sonny Till je imao topao, baršunasti, upravo uspavljujući tenor, što se ono kaže na radio prjemnicima glas mu je preo kao kod mačora a slušateljice bi gotovo uha stavljala na sam radio prijemnik i zaklopljenih očiju uživale u slatkom zvuku njegova glasa. Bio je kao stvoren za izvođenje balada. Inače je grupa bila jedna od prvih R&B grupa, koja je njegovala t .zv Doo-Wop stil. Grupa i Sonny su bili popularni kako na pop ljestvici gdje su imali dva hita, još popularniji na R&B ljestvici na kojoj su se pojavili jedanaest puta, od toga tri puta na prvoj poziciji a jednu ploču su prodali u milijnskoj nakladi. Bila je to pjesma "Crying In The Chapel", s kojom su se na R&B ljestvicu popeli 1. kolovoza 1953 godine i na kraju dospjeli na prvu poziciju u trajanju od pet tjedana, dok se ta pjesma na popularnoj američkoj ljestvici pojavila prvi put 22 kolovoza iste godine i u konačnici završila na 11 -oj poziciji. Treba reći da se ova skladba te 1953 godine našla na američkoj popularnoj ljestvici u još pet različitih verzija: June Valli-4-to; Darrell Glenn-&; Rex Allen-8;Ella Fitzgerald-15 i Art Lund-"23 pozicija. Napominjem da je verzija koju pjeva Rex Allen također prodana u zlatnoj nakladi. No tu nije krak ovoj pjesmi. Naime pjesma je u još dva navrata posjetila američku popularnu ljestvicu. Jednom u izvedbi "kralja" Elvisa Presleya, kada se on sa ovom pjesmom 24 travnja 1965 godine pojavio na pop ljestvici da bi 6. prosinca dospio na treću poziciju na kojoj se zadržao tjedan dana.Ono, što nije nevažno je činjenica da se ova Elvisova izvedba prodala u platinastoj nakladi/ znači u preko dva milijuna kopija) po cijeni od 12 dolara. Ali i to nije sve. Pjesma se pojavila u njegovoj verziji i na AC ljestvici slušatelja gdje je na prvoj poziciji suze lila čak sedam tjedana. Ali i to nije sve. No,dovoljno je jer Bog zna gdje bih završio. Počeo sam sa Sonny Tillom,prešao na grupu The Orioles, nastavio sa nizom pjevača iz 1953 godine, s dužnim poštovanjem spomenuo Njegovu Preuzvišenost "kralja" rock & rolla Elvisa i evo završavam sa Adam Wadeom koji je ovu skladbu dokotrljao do 88 pozicije, iste, te Elvisove godine. Dalje bi nas nabrajanje odvelo u jednu novu priču, a već je prekasno za priče, osim one za laku noć. Budući da večina od vas koji ćete ovo čitati ste već u carstvu velikog Hypnosa, to niste više ni za priče tipa uspavanka.
Za one koji vole čitati, preporučam knjigu "Izgubljeni raj" od engleskog pjesnika, esejiste i dramatičara, za koju se drži da je jedno od najboljih djela napisanih na engleskom jeziku , JOHN MILTONA, koji je rođen upravo na današnji dan 1608 godine. Treba reći da je bio dugi niz godina slijep, da je bio i u tamnici a knjige mu spaljene, te da je to kapitalno djelo prodao za čak 10 funti, i tako još jednom potrvđeno, staro nepisano pravilo da se velike stvari- malo plačaju. Umro je 8 studenog 1674. godine.
A sada se vratimo u blisku povijest, recimo 1956 godinu. Mnogi će se nasmijati i upitati, što je s ovim čovjekom, kada na radiju i TV često čujemo, da recimi osamdesete godine zovu- daleka prošlost. Dakle te "potopne" godine , na današnji dan umro je LOV HANDMAN, čovjek , koji je napisao skladbu "Are You Lonesome Tonight" 1926 godine za Al Jolsona, koji se s ovom pjesmom nije nikada domogao američke popularne ljestvice. No, zato se Njegovo Gospodstvo, kamiondžija iz Memphisa Elvis s istom skladbom 28 studenog 1960 godine dokopao prve pozicije američke popularne ljestvice , na njoj ostao šest tjedana a ploča se do 2000 godine prodala u dvostrukoj platinastoj nakladi , znači u preko četiri milijuna kopija. Napominjem da je ova pjesma postigla uspjeh i u vrijeme kada je komponirana ali u izvedbi Vaughn Deleata, prve žene koja je pjevala na radiju. Ali to je već jedna druga priča, o kojoj noćas neću a , da budem iskren nemam ni volje pisati. Očekujem da i mene posjeti Olimpijac Hypnos ili Rimljanin Sommos.

Od kada sam se prihvatio pisanja " Na današnji dan", bogme već sam jučer razmišljao što ću danas podstrijeti onim čitateljima, vječno gladnim znanja i novih spoznaja, a da budem iskren/ što u današnje vrijeme i nije baš neka vrlina/ moram priznati, dok ovo pišem već razmišljam što će vas recimo sutra zanimati i u čiji život zavući pero, što može gore raniti od najoštrijeg noža. Uhvatim se u razmišljanju i o tome, što vi koji čitate ovu stranicu ustvari želite i kakvi su vaši interesi po pitanju glazbe, pjesama i izvođača i dali se usredostručiti na stara, dobro poznata imena ili se obrušiti na neke nove klince, koji su tek zakoračali u svijet glazbene estrade. A onda pomislim da o novim , mladim snagama se dosta čuje , bilo u medijima ili stranicama tiska, često i onog što zovemo "žuta štampa"iako su novine tiskane na pristojnom bijelom papiru sa crnim slovima, dok o glazbenicima čije su ostatke možda već iskoristile neke biljke ako imaju duboka korjenja, često malo ili ništa ne znamo, bolje rečeno i ono što smo znali zaboravimo u ovom svijetu gdje nas svakodnevno bombardiraju sa novim pjevačima i grupama, a glazbeni urednici nekada zaborave da bi trebalo i mlađe slušatelje upoznati sa abecedom razvoja popularne glazbe i pjevačima na kojima ona i počiva. Ali to je jedno pitanje o kome bi se mogao održati okrugli stol / mnogi će odmah pred sobom vidjeti -švedski stol/, što više i nekoliko okruglih stolova. No, to ostavimo za glazbene teoretičare, koji su često daleko od prakse. Dok sam pisao ovaj uvod, koji će možda nekima biti i dosadan, zato ih upučujem da počnu čitati od kraja, razmišljao sam o današnjem danu. Što bi vas najviše interesiralo. Malo sam razbudio sivu supstancu (uostalom vidite i sami koliko je sati/ i odlučio se za najmanje ndva glazbenika. Jednog , koji će se danas sladiti tortom i ispijati pjenušac i drugi, kojemu će danas njegovi obožavatelji, ako ih još ima među živima, staviti kitu, mislim cvijeća, na vječno počivalište i upaliti lampion /obične voštanice više nisu u modi/.
Dakle, na današnji dan 10 prosinca 1951 godine u mjestu Sabinal, koji se nalazi u zemlji kauboja, Američkoj Saveznoj Državi Texas/ u kojoj je najsigurnije ići u pancirki, sjetimo se mladog Johna kennedya/, rođen je popularni američki country pjevač, gitarist i skladatelj JUAN RAUL /nije u rodbinskoj vezi sa Raulom iz madridskog Reala/ DAVIS. Po tom imenu ga teško poznaju i bolji poznavaoci farmerske glazbe. Kako je uobičajeno da se mnogi prekrste i svoja dična imena zamijene sa zvučnijim umjetničkim, to je napravio i naš Juan i postao JOHNNY RODRIGUEZ. a on je već mnogo bolje poznat i monima koji se ne bave poljoprivredom. Treba reći da je mali Juan ili Johnny imao zaista dara te je već u sedmoj godini naučio svirati gitaru, koja je bila veća od njega. Kasnije je svirao na školskim zabavama i brusio zanat, a sa dvadeset godina odlazi u meku country glazbe , čuveni Nashville, tu malo svira za druge a onda 1972 godine osniva vlastitu, no ubrzo uočava da se više zaradi ako se dobit ne mora dijeliti pa prelazi u solo izvođače i to, što jest jest vrlo uspješne. i danas johnny svira iako je vrijeme njegovih najvećih uspjeha iza njega. Njegove najbolje godine su bile sedamdesete i osamdesete kada je na američkoj C&W ljestvici nanizao 45 pjesama, od kojih se šest našlo na prvoj poziciji, a četiri od njih su se pojavile i na američkoj popularnoj ljestvici Vrućih 100. najuspješnija pjesma mu je bila ona pod naslovom "Ridin' My Thumb To Mexico" s kojom se pojavio na C&W ljestvici prvi put 18 kolovoza 1973. godine i na tom mjestu zadržao dva tjedna. U toku karijere promijenio je tri producentske kuće. Počeo je u Mercury, prešao u Epic i završio u Capitolu, po onoj narodnoj gdje bolje tu duže. Na kraju nije nevažno napomenuti da u toj košnici country pjevača, gdje su poslagani i zbijeni , koliko ih je, poput slanih srdela, naš današnji slavljenik zauzima nimalo podcjenjivačko 83 mjesto popularnosti svih vremena. A to već dosta govori o kvaliteti samog Johnny Rodrigueza. Toliko o živućem, iako ima tu još poprilično zanimljivih podataka. A sada ćemo odati dužnu poštu drugom glazbeniku, jednog drugog žanra, poznatog u širokim narodnim slušateljskim masama kao -SOUL.
Dakle, na današnji dan 10 prosinca 1967 godine, svijet popularne, ponaosob soul glazbe ostao je bez jednog svog velikog pjevača, kojemu , Bog zna gdje bi bio kraj da mu se nije avion pokvario. Možda , njegov istomišljenik, što se tiče glazbenog žanra, Sam Cooke/ o kojem ću vjerojatno sutra , u ovo vrijeme , pisati/ ne bi nosio krunu Soul kralja. Ovo je kratka priča o američkom soul pjevaču ,skladatelju , pijanisti i producentu OTIS REDDINGU, rođenom 9. rujna 1941 godine, što odmah upučuje na zaključak da je u trenutku smrti imao samo 26 godine. zato sam malo prije i napomenuo , gdje bi mu bio kraj. Po mnogima Otis je bio jedan od najtalentiranijih soul pjevača u šezdesetim godinam. usput treba reći da su u jezeru Monona, država Wisconsin, uz Otisa našla smrt i četiri člana njegove grupe The Bar-Kays. Otis je postao poznat početkom šezdesetih godina , bolje rečeno, onda, kada je snimio svoju prvu ploču pod naslovom "These Arms Of Mine", koja se 25 svibnja 1963 godine pojavila na američkoj popularnoj ljestvici, da bi se ista 1. lipnja našla na svojoj najvišoj poziciji a to je bilo 85-to mjesto i dobro se prodavala po cijeni od 20 dolara. Od te godine pa do 1969 godine, što znači da se na popularnoj ljestvici nalazio i onda kada je već dvije godine bio u grobu, Otis Redding je nanizao 33 hita, od kojih je jedan bio na prvoj poziciji , ujedno prodan u zlatnoj nakladi. Pjesma se zvala ("Sittin' On) The Dock Of The Bay", što bi ddalmoši preveli "Sidin na koloni u luci" i na američku popularnu ljestvicu HOT 100 prvi put se popela 27 siječnja 1968 godine, u vrijeme dok je Otis čekao pred nebeskim vratima, razmišljajući o svojim zemaljskim grijesima, nadajući se da će ipak izbječi Danteov vatreni krug. Pjesma je dospjela na prvu poziciju 16 ožujka i na tom se mjestu zadržala četiri tjedna, prodana je u zlatnoj nakladi po cijeni od 12 dolara, a ista se našla i na R&B ljestvici , također na prvoj poziciji u trajanju od tri tjedna , a ako vas baš zanima pjesma traje točno 2minute i 38 sekundi. zanimljivo je da je ista snimljena 22 studenog 1967 godine , samo 18 dana prije njegove pogibelji. Otis Redding se pojavio i na R&B ljestvici s trideset i jednom pjesmom. Pjesma je bila na HRH na broju jedan,; Osvojila je Grammy u kategoriji R&B pjesme, Grammy nagradu u kategoriji najbolji vokalist, uvedena u Dvoranu Slavnih R&B , kao i Dvoranu Slavnig Rock & Rolla; na RS500 zauzima 28 poziciju; na RIAA je na 22 mjestu,; BMI-šesto mjesto i nalazi sa na NPR 100. Oznake sam vam ranije predočio pa sue neću ponavljati iako je jedan moj stari latinjanin rekao , da je ponavljanje majka nauke ili znanja. Dakle , može se reći da je Otis, takoreći joj golobrad postao popularan među svojom crnom braćom i sestrama, no ubrzo preskače tu rasnu granicu pa nalazi i poklonike svoje glazbe i među bljedolikima, što bi reka veliki poglaviva Bik koji Sjedi/ naravno ako se ne nalazi u sedlu/.Glazbenu karijeru je počeo kao vozač, nastavio kao zvijezda i završio kao legenda. Njegov topli hrapavi glas i emocionalno pjevanje omogučiti će mu da probije barijeru i dopre do uka bijelih slušatelja.Međunarodnu slavu je stekao nakon nastupa na festivalu u Montreu. Bilo je to samo šest mjeseci prije tragičnog završetka. na njegovim pjesmama kompanija je dobro zaradila a on je od svega dobio vijenac na svome počivalištu. mnogi, znajući prilike u demokratskoj Americi u to vrijeme će reći , dobro je i prošao.
A sada se vratimo u 1936 godinu, u današnji dan, u Veliku Britaniju. A u toj otočnoj zemlji uvijek se nešto zanimljivo događa. Poznati slučaj sa njihoviom kraljem koji je nudio krunu za dobrog konja, već se prepričava i u mlađoj grupi djece u vrtićima. No, dok za krunu tog nesretnika nije nitko od njegovih protivnika mario i dotični je ostao bez glave , dotle je mnogo uspješniji bio njegov kasni predak Edward VIII, koji je svoju krunu dobrovoljno poklonio za jednu žensku suknju.Lijepo rečeno, jer poznato je što se sve nalazi ispod suknje, recimo podsuknja. Dakle priča ide ovako: Njegovo veličanstvo Edward VIII zaljubio se do ušiju, kasnije se ispostavilo im preko ušiju u gospođu, dva puta razvedenu amerikanku Walis Simpson i zaključio da mu je bez nje život nemoguć, a njegova državica dovedena u opasnost, jer neće moći voditi državničke poslove budući će mu pred očima biti ta žena. I tako , jedne večeri, točnije 10 prosinca, vjerojatno kišne / koje u engleskoj ima u izobilju/ mladac se pojavio na radiju i svojim podanicima natanane ispričao, što ga je to opčinilo kod navedene gospođe. Oni, skloni romantizmu su plakali od sreće što se , eto njihov suveren odrekao čak i krune u ime ljubavi, dok su članovi njegove obitelji svoje mišljene izrazili u samo jednoj prosto-proširenoj rečenici : Dobru nam je kašu skuhala". tako su svi u Ujedinjenom Kraljevstvu doznali da se u kraljevskoj palači ne jedu samo pečeni pilići i ostali specijaliteti, nego eto bogme njihovi vladari poput običnog puha kuhaju i kašu, ili palentu što bi rekli oni uz more, odnosno puru, kako bi s eodrazili oni iza Dinarskog spleta, što nemeju izlaz na more. Sam bivši kralj, koji je, kako mnogi tvrde bio duša od čovjeka, odmah je izrazio svoju punu odanost svome bratu Georgu VI. Bio je to jedan od rijetkih slučajeva u povijesti te otočne države da se zbog krune brača nisu izubijala, što potvrđuje samo činjenicu da svako pravilo ima izuzetaka. I tu bih se zaustavio, inače bih mogao preteći Gradić Pejton.
Još samo napomena, za one, kojima nauka teče umjesto krvi kroz žile, da su na današnji dan 1901 godine dodjeljene prve Nobelove nagrade, a ceremonije dodjele se te godine ,zanimljivo , održavala u dvije države i dva grada. U Oslu je nagrađene primio norveški Nobelov komitet/nama veze sa KPJ/, a u Stockholmu sam švedeki kralj. E , sada sam u dilemi da li da vam napišem i dobitnike ili samo naučne discipline. Odlučio sam se za ovo kraće; Mir; Fizika; Medicina, Kemija i Književnost / e, ovdje ću napisati i tko je dobitnik/, - Sally Prudhomme. I dobro vam jutro.

PS. ako naiđete na koju gramatičku grešku, ispravite je, možda ćete naići i na neko "pojedeno slovo" shvatit ćete da čovjek pišuči i ogladni. Sve u svemu, ugodan vam radni dan.

To Vam je tako kada se zanesenjak...zanese. Onda ne zna stati. Čini mi se da se to upravo dogodilo meni jučer. Imam osjećaj da sam malo prekardašio. Najviše mi zamjeraju što sam se, kažu, na bidnog,oli ti jadnog,Edwarda VIII obrušio kao bjeloglavi sup, što ima , do(duše) nekih temelja/ jer stvarno na glavi imam dosta bijelih vlasi/. Neki idu tako daleko da su me usporedili sa čuvenim Fau 1 & 2.Što ja kategorički odbacujem . Uostalom, o tom dobrodušnom čovjeku govorio sam sve u superlativima, a moga sam i u negativima, da sam spomenuo kako je u predvečerje/ iako je bio dan/ dotični posjetio her Furera, i zaželio mu sva najbolje, što je Adolf tu želju obilno koristio , prenjevši tople pozdrave, najprije Česima,potom Poljacima i da ne nabrajam. Naravno nije zaboravio uzvratiti posjet mister Edwardu, ali to je bio više zračnim putem. Ali , ostavimo mi povijest, koju i onako nitko ne zarezuje. Mnogi su se uvjerili da i nije tako dobra učiteljica kako ju je opisao moj poznanik Ciceron , kojemu je usputno prije nekoliko dana bila godišnjica, kako su mu zahvalni Rimljani odrubili glavu, upravo radi povijesne istine, koju je on branio na svakom koraku stalno ponavljajući poput Arare : HISTORIA (EST) TESTIS/molim vas da me zbog ove riječi ne optužite da javno širim nemoral i kvarim bezgrješne čitatelje) TEMPORUM, LUX VERITATIS, VITA MEMORIAE, MAGISTRA VITAE, NUNTIA VETUSTATIS. Kako se latinskim služe još samo Stari Rimljani i oni u Vatikanu, a mnogi su odavno upalili lojanicu nad Linguae Latinae, pokopavši ga definitivno i proglasiše mrtvim, to ću, za one koji žele znati što to znači, da se ne muće tražeći prevesti, onako slobodno našim pučkim jezikom, dakle: Povijest je svjedok vremena, svjetlo istine, život pamćenja, učiteljica života, glasnica starine. Sada vidite da onaj, testis, nije spomenut kao provokacija. Kakova je situacija u društvu, malo je ostalo od ovih riječi i siguran sam kada bi se dobri stari Tullius Cicero vratio na ovaj svijet da bi se istog trenutka zakleo da to on nije nikada rekao. Uostalom , to i ne bi bilo nikakovo čudo, budući je krivokletstvo pravi hit, što bi rekli mladi "Cool".
Stvarno, što ja to radim. I za koju rubriku sam odredio svoje dragocjeno vrijeme, koje poklanjam u bescjenje, jer čovjek je onakav kakav jest/ to je već Sokratovsko pitanje/. A ja sam ovakav.
I sada stvarno uozbiljiti ću se i početi ono, zbog čega idem lijegati, kada se drugi već ustaju/ namjerno nisam rekao dižu, da se ne bi krivo protumačilo)
Dakle, najprije ću se pozabaviti sa gospođom WILLIE MAE"BIG MAMA" THORNTON, za koju, iako je označena kao Velika Mama , mnogi nisu nikada ni čuli. Radi se o američkoj R&B pjevačici,skladateljici, usputno je svirala i usnu harmoniku, popularne "cicuge", a mišiće je jačala udarajući po bubnjevima, što joj je uistinu koristilo i to mogu potvrditi svi koji su je vidjeli. Big Mama je rođena upravo na današnji dan 11. prosinca 1926 godine u mjestu Ariton u Alabami, drugi opet tvrde u Montgomeryu. No bilo kako bilo- rođena je i odrasla uz šestero, što braće, što sestara, a svoje prve glazbene korake napravila je , kao i večina malih crnaca /osim onih koji se igraju u Bijeloj kući) pjevajući u crkvi svoga oca.Naravno i majke. Poslje je vježbala radeći koje kakve poslove da bi prehranila sebe i ostale. Zatim je sa kućanskih poslova prešla na estradu, najprije kao plesačica i pjevačica u jednoj reviji da bi se konačno početkom pedesetih godina pojavila u krugovima poznatih glazbenika kao što su Johnny Otis i tada napravila i svoj prvi snimak. I na tom prvom / mislim snimku/ nije se zadržala. Najveći uspjeh dolazi 1953 godine kada snima poznatu skladbu Jerry Liebera i Mikea Stollera , prva i u originalu pod imenom "Lovački pas"- "Hound Dog", s kojim se pojavila 28 ožujka 1953 godine na R&B ljestvici da bi joj taj pas dobrog njuha prokrčio put i do prve pozicije navedene ljestvice i sa tog mjesta lajao punih sedam tjedana. Tri godine kasnije kamionđija iz Memphisa , koji je inače imao vrlo dobar nos da namiriše pjesme koje crnim pjevačima nisu donosile ništa ,ili vrlo malo, pa tako i Velikoj Mami,a u njegovoj obradi i izvedbi postajale su pravi zlatni rudnik, Elvis Presley tu je pjesmu otpjevao i sa tim oštrodlakavim ptičarom 4 kolovoza 1956 godine dolepršao na američku popularnu ljestvicu da bi 18. kolovoza sletio na prvu poziciju i na tom mjestu režao punih 11 tjedana. Bila je to pjesma koja se najduže zadržala na prvoj poziciji američke pop ljestvice. Doduše na toj singlici je bila i pjesma, na A strani "Ne budi Okrutna", koja se grozila slušateljima tjedan dana više. Ploča je prodana u četverostrukoj platinastoj nakladi, znači u preko osam milijuna kopija i to po cijeni od 20 dolara. Našla se i na prvoj poziciji R&B ljestvice šest tjedana te na C&W ljestvici deset nedjelja. O onome što je sve pjesma osvojila i gdje je sve uvedene neću govoriti jer bi nas taj "Lovački pas" moga odvesti na krivi trag, pa da opet počnem nešto u čemu čitatelji neće- neuživati. Kakvog li samopouzdanja! Ne mogu prepoznati samoga sebe. Sva sreća imam zrcalo. Big Mama je još ponešto snimila u drugoj polovici pedesetih godina ali je već tada njezina zvijezda polako počela gasnuti da bi početkom šezdesetih godina se sasvim ugasila i postala tamno nebesko tijelo. Gospođa Willie Maea je iz Houstona preselila u San Francisco gdje je nastupala u lokalnim blues klubovima. Pojavila se još jednom na Monterey Jazz Festivalu 1966 i 1968 godine i tu i tamo na još ponekom festivalu bilo jazz ili bluesa. Na kraju bih spomenuo i njezinu pjesmu "Ball'n' Chain" iz 1968 godine, koju je snimila i popularna, slavna hipi kraljica i najveća bijela blues pjevačica Janis Joplin, čiji je idol bila upravo Big Mama, koja je ovaj poročni svijet napustila 25 srpnja 1984 godine.
Kada bih htio , mogao bih pisati o još jednoj MAE, koju poznamo pod imenom BRENDA LEE, no samo ću je spomenuti, kako bi joj čestitali rođenda. Ona je pak rođena 11 prosinca ali 1944 godine i malo će pričekati da dođe na red da je razgoličimo u ovoj rubrici.
No, zato ću par riječi više / mnogi će reći ako mu je ovo par kako tek izgledaju dva para/ o jednom pokojniku , koji je , što bi čovjek rekao, izgubio glavu na pravdi Boga. Tako vam je to u životu, jedni slave , drugi tuguju. I dok se mala Brenda Lee veselila svom dvadesetom rođendanu, dotle su se prijatelji američkog soul pjevača i skladatelja, usputno, moram reći i ženskara/ jer ga je upravo jedna ženskica, koštala glave/, što nije nikakvo čudo reći će mnogi muškarci, koji su sačuvali glavu ali su ostali praznoga džepa, drugi su pak imali glavu, ali nisu znali gdje im je, naprosto su je izgubili radi neke"fatalne" žene, treći opet navode kako ih je neko , nježno žensko stvorenje stajalo glave, premda su znali gdje im je ona i tako da ne nabrajam,mogao bih još svašta napisati i doći u situaciju da me proglase anti-AFŽ.ovcem, a ja to uistinu nisam, što više o tim divnim stvorenjima imam najlijepše mišljenje, čak bi se moglo reći da im se divim/ kada vidim što sve podnose i koga sve trpe, i kategorički tvrdim da je narodna mislilica , kako žena nosi tri čoška kuće nepravedna, jer ja smatram da to nije tako i da žena na svojim nejakim plečima noci samo dva para čoškova. A zna se koliko je to. Osim oni kojima je matematika bila Ahilova tetiva. Gdje sam ono stao? O da, kod američkog soul pjevača i skladatelja i još sam nešto napisao ali sam zaboravio SAM COOKEA, ubijenog upravo na današnji dan 1964 godine. A sve je počelo bezazleno, što više idilično. Jedino, što je bio petak, no do tada lijepi Sam nije imao nikakovih predrasuda prema tom danu. Što mu se eto osvetilo. Bar tako tvrde oni koji u petak cijeli dan poste da im , nedaj Bože, nebi voda u grlu zapela i ugušili se. Do tuda , eto ide ta nepravda prema tom "crnom" petku. A sada evo kratke kronologije događaja sa dugoročnim posljedicama...ma što dugoročnim, treba jasno i glasno napisati, trajnim. Dakle tog petka, jedanaestog dana, posljednjeg mjeseca u godini , gore navedene godine, u jednom noćnom klubu u Los Angelesu, slavni , dobri i lijepi , ali crni pjevač Sam, čiji su hobi bile bijele djevojke /što se naravno nije svidjelo onima iz klana bijelih kapuljača/ upoznao je dobro raspoloženu, bijelu poput šećera, slatku, slobodnu umjetnicu koja je po danu spavala a po noći honorarno prodavala odmorenu robu, izvjesnu Elisu Boyer, koja je u razgovoru rekla da ima 22 godine, što naravno Sam nije provjeravao. On je više odmjeravao njezine gabarite i na kraju, riječ po riječ , kao ljudi se dogovore da negdje sjednu gdje nema gužve. Na kraju se odlučiše da posjete jedan motel , na sjevernom dijelu grada, koji se zvao "Kod 3 dollara"/. Oni koji su tamo bili tvrde/ pazeći da se ne predstave / da se u tom motelu moglo dobiti sve za tri dolara. A toliko valjda svaki muškarac ima džeparca. Sem je obećao mladoj Elizi da će je je počastiti "sladoledom" a ona , da mu ne ostane dužna podarit će ga s prvorazrednom "pizzom". No usputno su malo promijenili plan, pa su odlučili da se počaste u hotelskoj sobi, i to jednokrevetnoj , radi uštede. U knjigu gostiju su se upisali kao gospodin i gospođa Cooke, naravno portir im je povjerovao na potpis. Nakon izvjesnog vremena , u motelu je nastao pravi stampedo. Što se dogodilo u "bračnoj " sobi, to nitko ne zan niti neće. Mnogi pretpostavljau da je godpođicu Elisu uhvatial panika kada joj je u sobi mister Cooke pokazao "kornet". Ni iskusna Elisa nije mogla progutati tu strašnu istinu, pa je onako polugola, optimisti bi rekli poluobučena, dohvatila nešto odječe i uz glasno zapomaganje pojurila prema vlasnici motela izvjesnoj gospođi Berthy Franklin / navodno nije u rodu sa poznatim Benjaminom Franklinom, iako je bila za Sama opasnije od bilo kojeg groma i struje. Za Elisom je poletio i slavni pjevač, do pola gol, svi se kunu od pupka nadolje/ doduše ima i onih koji tvrde da je na nogama imao ipak čarape/, napet kao puška , spreman da svakog trenutka opali. A onda se odjednom čuo pucanj. Sam se potom na podu savio poput kiflice, a potom se pojavila gospođa Franklin. U jednoj ruci je imala pištolj iz kojeg se još dimilo a u drugoj palicu za beizbol. I odmah poentirala po Samovoj glavi. Tako je neslavno završio slavni soul pjevač: gol, s metkom u tijelu i glavom na beizbol palici. I to sve za samo tri dolara. Gospođa Franklin je naravno pozvala policiju koja je odmah i na licu mjesta bez ekipe za očevid zaključila da se radi o čistoj samoobrani i zaštiti od nečistih , zadnjih namjera pokojnika. Koji je naravno imao svoju verziju ali nije mogao doći do riječi. Iz dobro poznatih razloga.
Bilo kako bilo , mora se reći da je Sam Cooke bio sjajan pjevač, a po glasu bi čovjek zaključio da ni mrava ne bi zgazio a kamoli pregazio gospođicu Elisu. Sam je imao samo jednu manu, bio je crn a volio je bijele djevojke. Sada bi to prošlo ko dobar dan, kada je na čelu Obmana -san i kada će Amerika uskoro postati Afrika, ali u ono vrijeme bijeli momci nisu voljeli da im crni pijetao kukuriće u dvorištu. Niti gazi bijele koke. Bila je to kazna i opomena ostalima da crni čeprkaju po svome dvorištu.
Sam Cooke, bio je uistinu plodonosan pjevač/ nemojte me krivi shvatiti/.Osobito je bio populoaran koncen pedesetih i do sredine šezdesetih godina kada je na američkij popularnoj ljestvici izredao 48. hita, od kojih se jedan našao na prvoj poziciji a četiri ploče je prodao u zlatnoj nakladi. Najveći i najuspješniji hit mu je bila pjesma "You Send Me" koju je napisao njegov brat-Charles "L.C.2Cooke, koja se prvi put pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 21 listopada 1957 godine da bi se 2. prosinca našla na prvoj poziciji i na tom mjestu zadržala tri tjedna. Ploča je prodana u milijunskoj nakladi po cijeni od 30 dolara. A našla se i na R&B ljestvici i to šest tjedana. Ukupno je na ljestvici vrućih 100 bila 26 tjedana. Na R&B ljestvici Sam Cooke je imao 35 pjesama, od kojih šest na prvoj poziciji. Pjesma "You Send Me", koja je tvrde analitičari imala proročanski naslov jer je gospođa Franklin zaista postupila prema naslovu iste pjesme poslavši ga među besmrtne pokojnike, dakle pjesma je imala sljedeća mjesta i počasti: HRH.No46; Dvorana Slavnih Graamya; Dvorana Slavnih R&R; RS500 No115RIA No 283 i BMI No97. I ovim bih završio ovu kratku priču o jednom od najboljih soul pjevača, svakako među prva tri: Otis Redding, on i James Brown, koji se ipak na ljestvici najboljih soul pjevača nalazi na prvoj poziciji.
I još jedna kratka vijest za one u bijelim mantilima , koji rade na tuberkuloznim odjelima. Naime na današnji dan 11 prosinca 1843 godine rođen je znameniti njemački znanstvenik ROBERT KOCH, , koji je 1882 godine otkrio bacil tuberkuloze , ali i još neke uzročnike bolesti. Nobelovu nagradu za Fiziologiju i Medicinu primio je 1915 godine. I tu bi se definitivno oprostio od ovoga dana. Idem nešto baciti u kljun i na spavanje. Dobro vam jutro i ugodan dan.

Danas malo kasnim,imao sam problema sa Internetom, pojma nemam što mu bi, a još manje , kako sam ga uspio uspostaviti. To sve govori o mome elektronskom "znanju". A možda jer to i dobro, jer se neću toliko raspisati , pa ćete manje dobiti sijedih dok čitate. A ustvari danas bi se mogao raspisati do mile volje. Takav je naime ovaj dvanaesti dan , ovog posljednjeg mjeseca. Pun poznatih osoba, da boli glava. I opet se pitam kome posvetiti retke. Osim toga o večini današnjih slavljenika i pokojnika je sve dobro poznata više manje, gotovo svima. A onda je teško pisati o poznatima. Ako napišem puno, neki će mi zamjeriti i reći , što ovaj "brsti", pa to je sve već poznato, ako pak napišem malo, drugi će se obrušiti govoreći, kako tako malo o tako poznatim osobama. A ti drugi će biti ustvari oni prvi, jer njima kako god serviraš desert uvijek nešto ne valja. No, pređimo mi na stvar. Dakle ovako . Od kandidata za uži izbor trojicu ću samo kratko spomenuti, a jednu damu , malo više obraditi/ nemojte me krivo shvatiti/.
Početi ću od Mr. Voisa ili Omamljivača, ili od "starih plavih očiju". Sada svi znate da se radi o FRENSIS ALBERTU, za kojeg mnogi nisu nikada ni čuli a dotičnog "Dona" neki ubrajaju u najpopularnije i najbolje pjevače dvadesetog stoljeća. Što se s time ne bi složio Bing Crosby, a ni Al Jolson a o Elvisu da i ne govorim. Dakle taj italo-amerikanac se proslavio pod imenom FRANK SINATRA , koji je rođen upravo na današnji dan 1915 godine i da nije zaklopio oči 1998 danas bi slavio 99 rođendan. Ovako će dobiti srtuk/ namjerno nisam napisao kitu, zbog asocijacije/ cvijeća iznad svoga počivališta, ako su se njegovi nasljednici dogovorili oko ostavštine, i o tome koje zadužem tati Franku nositi jednom godišnje cvijeće na groblje. Ako se još parniče bogme , moglo bi se dogoditi da se ne upali ni jedna svijeća niti zamiriši cvijeće. Tako je to u životu. Dobar si dok daješ, a suvišan kada trebaš. Naravno govorim o globalu/ budući je ta riječ danas jako moderna/. O Sinatri dakle više ni riječi osim da je na američkoj popularnoj ljestvici imao ukupno 177 pjesama , od kojih sedam na prvoj poziciji a devet je ploča prodao u zlatnok nakladi. Kada bih vas upitao za mišljenje koja mu je pjesma bila najuspješnija, gotovo bih stavio ruku u ulje/ naravno hladno/ da bi večina spomenula Robićevu "Tu divnu splitsku noć", hoću reći "Strance u noći". Neki bi se odlučili za Pol Ankov "Moj Put", treći bi se zakleli da je to bila ona šašava pjesmica koju je otpjevao sa svojom kćerkicom Nancy "Somethin' Stupid" i dokazao da luckaste pjesmice i nisu tako "imberlane" i da se na njima može zaraditi lijepa svotica. Oni stariji obožavatelji bi se kleli da je to neka pjesma koju je pjevao odmah iza Drugog svjetskog rata, ali je se ne siječaju po imenu,naravno, ni po prezimenu, a možda bi se našao neki osmdesetogodišnjak, koji iz poznatih razloga troši dobro poznati preparat za cirkulaciju i pamčenje i rekao bi da se njegova najuspješnija pjesma zvala "Oh! What It Seemed To Be" koja se prvi puta pojavila na američkoj popularnoj ljestvici 16 veljače 1946 godine a 23 ožujka došetala do prve pozicije , na kojoj se zadržala osam tjedana. A kada sam već kod te pjesme, vrag mi ne da mira a da ne spomenem orkestar Frankiea Carlea i njegovu pjevačicu Marjoris Hughes, koji su se na američkoj popularnoj ljestvici prvi puta pojavili 26 siječnja a 16 ožujka doplovili do prve pozicije na kojoj su se zadržali respektabilnih 11 tjedana. A kada te nečistivi jednom stavi pod svoje krilo, teško se je iskobeljati od te rogate spodobe sa ostima u ruci i malo dužim repom. Čini mi se da nešto pokušava i sa mnom ali ja se neću dati, isko me nagovorio da obavjestim vjerne/ a ima sigurno i nevjernih čitatelja) da se ta pjesma te 1946 godine našla u još dvije uzvedbe na američkoj popularnoj ljestvici. Dakle uz već spomenute tu su bili još i Helen Forest & Dick Haymes- četvrta pozicija , te Charlie Spivak- peto mjesto. No, ipak kada se spomene Frank Sinatra, večina pomisli na pjesmu "Strangers in the night" koja se je na popularnoj ljestvici na prvoj poziciji nalazila tjedan dana a ploča je prodana u milijunskoj nakladi, a na AC ljestvici slušatelja bila je sedam tjedana. neki pomisle i na skladbu "My Way"_"Moj Put" na kojen se Franky-boy zaustavio na 27-oj poziciji do kada je tu singlicu prodao u preko milijun kopija po cijeni od deset dolara. I na kraju samo da napomenem da je najviše bila nagrađivana pjesma "Stranci u noći", ali o tome drugom prilikom. Iako ga mnogi stavljaju na sam vrh popularnosti i uspješnosti , da ne budete u zabludi napominjem da je u toj kategoriji naš Don Sinatra stavljen na 28 poziciju najpopularnijih pjevača svih vremena. Naravno u Americi. Mislim da je bilo dosta, jer ako bi nastavio dalje mogao bih svašta napisati, sočnije i od samog Sam Cookea, a ja ne želim da me čitetelji proglase da propagiram seksualnost u ovim ranim jutarnjim satima i na taj način remetin miran san- susjedima.
Rođendan danas slavi i sjajna Dionna Warwick rođena na današnji dan 1940 godine. Njoj ćemo samo čestitati a više pisati drugi puta, kada se na kalendaru pojavi datum 11 prosinca.
Spomenuti ću i jednog pokojnika, poprilično popularnog , inače u osobnom životu borca slobodnog stila koji je uporno vježbao na svojoj družici Tini Turner, Ike koji je objesio rukavice 11 prosinca 2007 godine, rastočen svim poznatim i nepoznatim porocima.
A sada par riječi o jedno izuzetnoj pjevačici, usputno da napomenem i mojem favoritu iz kasnih pedesetih i ranih šezdesetih godina, ali i dan danas kada čujem njezin milozvučan glas odmah se prekobacin u vrijeme kada je sve bilo malo drugačije nego sada, bar što se tiče godina. Dakle ta izuzetno popularna pjevačica koja se i danas sluša rado na radio postajama duž cile zemajske balote, ća bi reka pokojni barba Smoje, krštena je kao CONCETTA ROSA MARIA FRANCONERO i rođena je upravo na današnji dan 12. prosinca 1938 godine u Velikoj Jabuci ne onoj iz rajskog vrta već u državi new York/. Pjevala je već od malih nogu a sa deset godina se pojavila i na malom TV ekranu, sa 16 godina već je potpisala ugovor za MGM kompaniju. U početku malo imitira stil Jo Stafford, a onda je našla svoj glazbeni izričaj. Popularna je postala nakon što je pozajmila svoj glas glumici Tuesday Weld u filmu "Rock & Roll" a potom snimila pjesmu "Kome je sada žao" ili što bi rekli naši prijatelji iz Obama države "Who's Sorry Now" s kojom se 24 veljače 1958 godine našla na 4-toj poziciji američke popualrne ljestvice, a pjesma se kasnije našla i na RIAA ljestvici na broju 302. U pedesetim godinama ima 13 hitova na popularnoj američkoj ljestvici / našao sam jedan podatak koji govori iz "trbuha" da je imala pedeset hitova u tim godinama , što je van svake pameti jer dotična CONNIE FRANCIS a o njoj je riječ je ukupno do 1969 godine imala svega 56 hitova na pop ljestvici. Doduše ako se zbroje sve ljestvice, tome pridodaju uspjesi na britanskoj top ljestvici onda bi ta brojka bila ipak nešto veća.. U vrijeme največe popularnosti , a to su 50. te i 60-te godine. Francis se može vidjeti posvuda, od koncertnih dvorana i diskografskih studija, preko malih TV ekrana pa do velikih filmskih platana. Snimala je osobito u eri rock & rolla. Nakon što je Ameriku preplavio Cunami , zvan The Beatles, popularnost se pomalo gubi i Connie prelazi u noćne klubove , gdje se više gleda i štipka, usputno i jede , nego sluša. A potom dolazi 1974 godine , kada nakon jednog nastupa je u hotelsko sobi siluju neki tipovi, navodno nepopravljivi obožavatelji. To je bio pravi šok , od kojeg se Connie nije mogla oporaviti godinama. Vlasnik hotele je platio odštetu od 3 milijuna dolara, ali to je bila slaba utjeha toj vanserijskoj pjevačici. Ipak s vremenom je došla k sebi, i dalje nastavila pjevati. Danas Connie slavi rođendan, dobro izgleda, psihički je stabilma, i još oduševljava svoje fanove. Na američkoj popularnoj ljestvici nanizala je 67 hitova, od kojih tri na prvoj poziciji, dok je ukupno u zlatnoj nakladi prodala deset singlica. Iako nije dospjela na prvu poziciju, mnogi smatraju da joj je jedna od najboljih izvedbi pjesma "Mama" s kojom se Connie pojavila na pop ljestvici na osmoj poziciji , a ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 15 dolara. Treba, istini za volju reći da se radi o talijanskoj pjesmi napisanoj još 1941 godine, koja je dobila engleski tekst 1946. Connie Francis je bila popualrna i na ljestvici slušatelja, čuvenoj AC listi. I tu bih vam rekao pa-pa.
Prelazimo na književnost i napominjem da oni koji vole čitati svakako potraže knjigu " Look Back In Anger", ili što bi rekao naš čova "Osvrni se Gnjevno". Doduše ima onih koji tvrde da se danas malo tko kod nas ne osvrne pun gnjeva. Knjigu je potpisao, vjerojatno i napisao/ jer ako netko nešto potpiše ne znači da je to i napravio", što se najbolje očituje u glazbi gdje su se neki poznati pjevači, potpisivali ispod skladbe a da nisu znali ni note. To je onaj slučaj postizanja slave na tuđim uspjesima, mister John Osborne, engleski dramatičar, rođen 12 prosinca 1929 godine.
I na kraju još jedna napomena da je na današnji dan 12. prosinca 1925 godine u SAD-a otvoren prvi motel /nije onaj "Kod 3 dollara", kojeg sam jučer spominjao u vezi Sam Cookea/. Vlasnik te uslužne ustavove zvao se James Vail a nalazi se u mjestu San Louis Obispo, koji se nalazi u kaliforniji i lijepo vidi na karti u omjeru 1: 1. I nakon što sada naručim u svojoj kuhinji nešto za popapati, odlazim na spavanje. Moram ću ubrzano spavati jer će uskoro zornica.Dobro vam jutro.

Naravno, sve ostale možete pogledati i čuti ovdje:
https://www.youtube.com/watch?v=wte1uk4A5eU&feature=PlayList&p=389BFA0D8A678F95&playnext=1&playnext_from=PL&index=6

Kada čovjek nema mjere za njega se kaže da je neizmjeran. Za one pak koji imaju mjeru a ponašaju se neizmjerno, kaže se da su malo prekardašili. Eto, recimo ja; znam koliko sam visok, težak, obim struka i širina ramena, čak i koliko sam dugačak / mislim ono, kada legnem u krevet, a da mi noge ne provire van/, a ipak sam malo prtjerao- mislim kod pisanja u rubrici/ ovi mlađi imaju za to drugi izraz/ "Na današnji dan". Eto ,recimo jučer sam se raspisao da su me i prvi pijetlovi upozorili da bi bilo vrijeme za dizanje/ mislim sa stolice ispred računala/. A onda se ozbiljno upitam, da li uopće čitatelje zanima ono o čemu pišem , a ponekada i plastično predočim, da ne bi došlo do krivih tumačenja ili navoda kako vole reći oni, čija mirovina premašuje čak i one dobro plačene trudbenike, koji često bez muke i truda dobro zarađuju i fućkaju na praznu državnu blagajnu , recesiju i kastrirani / mislim umanjeni/ proračun. Na drugoj strani / ne mislim kao u pjesmi "Marjane, Marjane", u kojoj se spominje druga strana barjaka , pa i sam vrh( naravno da ne mislim na partijski)/, dakle ima i onih koji , kada me sretnu na ulici , zagonetno se smješkaju i malo u šali, a malo ne misleći ozbiljno , priupitaju čime se ja to bavim u sitne noćne ure i zašto mi neki tekstovi mirišu na blagu erotiku. Usputno , kažu podržavaju me, jer ih neke stvari u ovom ozbiljnom svijetu "crnih rupa" , naprosto razvedri. I zašto sve ovo ja pišem, kada sam to mogao svesti u samo dvije riječi, ali bi mi onda neki prigovorili da sam škrt na riječima. I opet ispočetka. No, pišući ovo što pišem, nekada me zanimljivosti iz života poznatih toliko zaokupe, da naprosto izgubim orijentaciju / već sam si naručio kompas/ a vrijeme mi se učini kao da je stalo. Za mnoge o kojima pišem i jeste. Dakle ako nešto više želite znati, morate nešto i progutati, što vam nije baš mrsko kada ste sami, a malo ste kritični kada to komentirate sa drugima. Zbog općeg dojma. Zato sam odlučio da o događajima na današnji dan pišem, kratko, sažeto, iznesem bitne stvari na nebitan način i da vam ne oduzimam dragocjeno vrijeme mojim "svaštarijama". Danas sam počeo nešto ranije pisati/ jučer sam okrivio računalo, što se nešto zainatilo , poput moga zemljaka na četiri noge, pa ni makac, a onda kao da ga je inat popustio proradio, kao da se ništa nije dogodilo/. Ovdje vas upozoravam , da ako vam se ne čitaju moji uvodi, počnete čitati od ovog mjesta. Skinuo sam sa vrata/ mislim od stana/ bijeli luk, koji uvijek preventivno / a dobro znamo koliko je važna preventiva , recimo kao, cijepljenje protiv "pandemijske" bolesti, premda bi naš čovjek koji voli kulenove, čvarke i naravno kobasice i to one deblje/ , bolje razumio da se kaže narodski "svinjske gripe" i ne bi ga trebalo u svakom TV dnevnika pozivati, da se pod hitno javi svom obiteljskom liječnike i zaštiti od te "roktajuće napasti". Evo skoro sam izgubio prvotnu nit, ali sam je na sreću brzo pronašao- dakle češnjak na vrata stavljam uvijek iza ponoći , preventivno zbog onog krvopije iz Transilvanije, koji nikada nije vidio zubara a ima očnjake kao da su napravljeni od Titana/ nema veze s Josipom/.Dakle danas , ovaj uradak možete slobodno čitati pred djecom bez oznake "nije za maloljetnike". Dapače, što više.
Znači ovako, na današnji dan /Nezgodni dan/, 13. prosinca 1948 godine u gradu automobilske industrije Detroitu, koji se nalazi u Saveznoj Američkoj Državi Michigan, rodio se , naravno, američki gitarist, pjevač i skladatelj TED NUGENT, koji je svoj glazbeni put trasirao dok je imao samo devet godina, naučivši napamet svirati gitaru. Sa dvanaest gosina je imao već svoj prvi band/ bez -ič/, koji je nosio dično i puno poštovanja ime The ROYAL/ na ovu riječ bi vam se ruke počele znojiti a noge klecati/HIGH Boys/ vjerojatno se radilo o košarkašima/. A onda je u mladenačkoj razigranosti mjenjao sasave kao jučer u filmu "Oko Špijuna", ona lijepa i ubojita glumica/ sigurno znate kako se zove , bar oni koji vole čitati žutu štampu ili crnu kroniku, često je a naslovnicama/ perike, dok se konačno nije u 24-oj godini uozbiljio i definitivo oformio sastav pod imenom/ naravno i prezimenom/ TED NUGENT & he Anboy Dukes/ eto vidite, često se zna reći za nekoga da je sjašio s konja/ može i kobile/ na magarca ili njegovu družicu/ dok je u ovom slučaju situacija ipak malo povoljnija: dotični je s kraljevskog trona degradiran u Vojvodu. Ali i to je trajalo samo tri godine , kada je ocjenio da ga družina umara i da bih dosegao više ciljeve ako bi sam nastupao, i prelazi u soliste. Treba reći da je sa svojim "vojvođanima" snimio pjesmu pod naslovom "Journey To The CenterOf The Mind" s kojom se 29 lipnja 1968 godine našao prvi put na američkoj popularnoj ljestvici, da bi se 24 kolovoza ista zaustavila na 16-oj poziciji i na njoj ostala dva tijedna. Kao solist imao je osam pjesama na američkoj ljestvici a najbolje plasirana od njih se zvala "Cat Stratch Fever" koja se pojavila na ljestvici HOT 100 13 kolovora 1977 godine da bi se 8 listopada zaustavila na tridesetoj poziciji tjedan dana. I tu bih definitivno stavio točku. Živ je , jedno vrijeme je taj hard-roker svirao i derao glasne žile u grupi Damn Yankees- 1989. I danas pomalo svira i sjeća se dana kada su dolari tekli mlazom a ne kao danas kapaju na špinu kap po kap .A za sve je krivo glabalno zatopljenje, koje ja trenutačno u sobi ne osječam, pa sam obućen kao Amundsen kada je osvojio južni pol. E sada stvarnio dosta. Uostalom , što me ne zaustavite/ namjerno nisam rekao prekinete, jer bi to moglo imati kojekakve asocijacije i ponovo komentare kao na samom početku ovog kratkog / sigurno ste se sada nasmijali, mislim na ovu konstaaciju kratkog/ teksta-
A da se na bi uvrjedile popularne pjesme i zamjerile mi, što pišem samo o izvođačima ,a njih, koje uostalom duže traju od svojim tvoraca, zanemarujem, poslušao sam nutarnji glas i obećao da ću ubuduće paziti o kome i što pišem. Ako ne zaboravim na obećanje, što ustvari samo potvrđuje, da sam sasvim normalan, budući za one koji se drže zadane riječi, večina koriste izraze koji vam direktno otvaraju vrata Vrapća, Stenjevca, Pakraca i da ne nabrajam
Prva pjesma sa koje ću skinuti ruzinu ili hrđu, ušminkati je obući lepršavu, poluprozirnu haljinicu i bijele štramplice, te na noge navući cipelice balerinke, s pojačanim prstima zove se "BALLERINA" i pojavila se na američkoj popularnoj ljestvici 8 studenog 1947 godine da bi pomalo zadihana doplesala 13 prosinca do prve pozicije spomenute ljestvice i tu imala gažu, oliti nastupala punih deset tjedana. Njezin producent odnosno izvođač te pjesmice bio je jedan od najpopularnijih orkestara u to vrijeme, po zanimaciji trubač koji je imao duboki bariton u kojem bi zastala i kap vode i vođa orkestra Vaughn Monroe. Ploča sa tom pjesmom je , naravno, prodana u preko milijin kopija. No tu nije kraj priči o toj popularnoj , unosnoj i iznad svega isplativoj balerini, koja se godinu dana kasnije , znači 1948 godine/ tu godinu ne volim ni u snu spomenuti, iz dobro nam poznati razloga koji se zvao Informbiro, a ta inkvizicija je mnogima osigurala siguran boravak, nekima "ljetovanje" na Golom otoku,gdje su prema izjavi preživjelih/ a njih nije bilo mnogo, po cijeli dan samo "tucali", nije ni malo smješno, radilo se o kamenju/ drugima udoban smještaj uz djetne obroke u Staroj Gradiški ili Lepoglavi, a bogme neki su dobili i trajni smještaj/ oni, koji su imali sreću na svome mjesnom groblju, a oni drugi nesretnici, poput Mozarta , na nepoznatim lokacijama, pojavila u još tri različite izvedbe na američkoj popularnoj ljestvici: Buddy Clark-5; Bing Crosby-10 i Jimmy Doresy-10-ta pozicija. Ali o našoj Balerini tu nije kraj. Još ju je jednom obasjalo sunce uspjeha na američkoj popularnoj ljestvici kada ju je tu visoko podigao sam " kralj"balada Nat "King" Cole i sa njom se pojavio 9 veljače 1957 godine na američkoj popularnoj ljestvici a 16 ožujka na najvišem 18-tom mjestu. I to je bio kraj te uspješne pjesme, koja se tu i tamo još može čuti na ponekoj nostalgičnoj radio postaji i emisiji tipa Siječanja.
Zaljubljenike"fosilnih" pjesama samo ću podsjetiti, neću ništa pisati, iako bi se moglo dosta zanimljivog teksta "naškrabati" , da se na današnji dan na prvoj poziciji britanske top ljestvice našla pjesma "Return To Sender" u izvedbi Njegove preveličanstvenosti "kralja" rock & rolla Elvisa Presleya i na toj poziciji zadržala tri tjedna. I dok sam stavljao točku, prsti su me zasvrbili da vam ispričam malo podulju priču o toj skladbi ali sam se sjetio početka današnje priče da ću biti kratak, jasan i koncizan. zato ćete morati pričekati sljedeći 13 prosinac, ako dragi Bog ne donese drugačiju odluku. Iskreno se nadam i molim da me preskoči u imeniku smrtnika.
S obzirom da si umišljam da mogu napisati neki stih, ali stvarno volim poeziju , podsjetiti ću vas da se na današnji dan 13 prosinca rodio u Dusseldorfu, njemački pjesnik / a neće valjda engleski/ , pripovjedač i esejist HEINRICH HEINE,najveći liričar njemačkoh romantizna, Bio je poularan uzduž i poprijeko Evrope. Umro je 1856 godine u ; što bi pokojna Marica Hrdalo/ Nela Eržišnik/ rekla u Parizeru, Na Seini, naravno. I na kraju da podsjetim one koji vole lijepu riječ da u knjižnici potraže tog pjesnika ; evo stihova ispod naslova njegove pjesme: SJAJNE ZVIJEZDE

Sjajne zvijezde u visini,
Kaž'te dragoj u daljini
Da sam ja još uvijek njen
Blijed i sam i izmoren.

A što mogu kada sam takav. Za ljubitelje filmskog ekrana kratka napomena da se na današnji dan 1923 godine prikazao prvi film praćen zvukom.
I stvarno ovo će biti za danas posljednje, da ne bi netko primjetio, vidi kakav je ovo čovjek piše o njemačkom pjesniku a naše ljude zanemaruje. S toga s tugom i dubokim poštovanjem napominjem da je na današnji dan 13 prosinca 1881 gosine umro hrvatski književnik AUGUST ŠENOA., tvorac moderne hrvatske proze, u Zagrebu. O njemu bih mogao napisati cijeli roman ali ja uvijek odžim obećanje. Nisam ja kao oni, koji se trenutačno sučeljavaju na našoj televiziji i nude narodu ono, što već ima, siromaštvo , nezaposlenost i besplatno cjepivo protiv "roktajuće gripe". Mnogi oni kronično pate od amnezije, pogotovo kada je u pitanju porijeklo imovine. Zato poslušajte mene......jeste li čuli. I držite se toga , kao plot pijanca. Izmjena teza,rekao bi uvaženi poznanik, koji se često nalazi iza bogatih trpeza. Naravno, na račun, bez računa. I laka vam noć

I danas su me ponovo sitni sati dočekali , već pomalo umorni od obećanja da ću ih pustiti da se odmore. Kada bi čovjek mogao zaustaviti vrijeme bar na kratko, onda bi sigurno i ponočni sati mirno drijemali uvijeni u ovu pomalo prohladnu i ljepljivu noć. A ja se spremam da i današnji dan posvetim nekome od jučer kako bi neki od vas, što vas neprestano vuče žeđ za nekim novim saznanjima, sutra bar na kratko ispunio vrijeme u stjecanju nekih novih saznanja za koja niste znali, ili su vam u pamćenju već pomalo izbljedila.
Što se dogodilo na današnji dan iz svijeta o kojem pišem uz poneki komentar, na čemu mi, nadam se , nećete zamjeriti, jer naprosto kada nešto dodirnem ispod toga poteće nešto novo i tako u nizu poput poznatih serija koje često nemaju kraja a početak im odavno zaboravljen.
Kome dati prednost u ovom more poznatih i manje poznatih imena , trenutačno mi se teško odlučiti , s toga sam na papir napisao nekoliko imena i događaja, zatvorio oči, i na nevišđeno prstom zapeo za dotično ime. Otvorim oči a ispred mene stoji još uvijek dobro držeća, nasmijana i dotjerana britanska glumica i pjevačica JANE BIRKIN, rođena upravo na današnji dan 14 prosinca 1946 godine. O njoj bi čovjek mogao napisati jednu priču u nastavcima kao što je nekada izlazila Grička Vještiva, iako Jane sa vješticama nema ništa, doduše mnogi se i danas pitaju na koji je način uspjela začarati francuskog glumca, pjevača, pijanistu, gitaristu , skaldatelja Sergea Gainsbiurga. No, vračan se ja na gospođu Jane, koja se naglo probila/na mislim na ono na što ste vi u prvi mah pomislili/, kada se pojavila u filmu "Blow Up" 1966 godine, znači kada je imala dvadeset godina i bila opasnija od dinamita. No pravu eksploziju popularnosti je doživjela kada se udružola sa prije navedenim Sergeom i sa njime po danu teoretski uvježbavala "stenjanje" i "uzdisanje" a po noći odrađivala vježbe iz ta dva predmeta. Naime , kada su se njih dvoje sreli, bio je samo dovoljan jedan pogled pa da se razvije obostrana simpatija a iskusni lisac, koji je do tada davio galske kokoši, osjetio je da je našao pravu osobu za svoju ranije napisanu pjesmu, napisanu inače za proslavljenju ljubiteljicu muškaraca i golotinje i najbolji izvozni artikl Francuske u tim godinama, koja danas oko sebe ima desetke pasa i višestruko mačaka, slavnu BB ili Brigitte Bardot, kojoj se inače skinuti do vlastite kože bilo kao nekome reći dobar dan, no bez imalo dilema je odbila inkriminiranu pjesmu misjea Sergea koja se zvala " Je T'Aime...Moi Non Plus", što u prijevodu bi moglo značiti " Volim te...ja tebe više" ili već tako nekako. Kada je slavna BB pročitala tekst koji se sastokao od dubokih uzdaha i razuzdanih krikova a o teškom stenjanju/ kao da na sebi ima teret od recimo osamdeset kilograma, čiste vage, znači bez odjeće/ da se i ne govori , čak i njoj je to bilo presmiono. Zapravo , moram joj ipak donekle popraviti imagine i reći da je to BB , čak i snimila, ali kada je čula snimku, odustala je od produkcije iste. Zlobnici tvrde da joj se učinilo da nije dala sve od sebe i nije htjela kod slušatelja pokvariti sliku o sebi/. Što bi tek na to rekla naša "Štikla", koja je u odnosu na BB, uistinu pravi amater a snimka čak ne bi prošla ni trećerazrednu komisiju. Slaba i režija i nastup. Međutim, Jani, djetinjastog , čednog lica sve se to jako dopalo, i kada slušate taj snimak imate osječaj da se dotična potpuno u sve to jako uživila. Snimak je bio toliko vjeran da su ga mnoge radio postaje , bolje rečeno cenzura, zabranile emitirati za široke slušateljske mase, a oni koji su kupili tu singlicu , čuvali su je u trezori kao Mona Lisu i vadili samo onda kada su djeca već spavala dubokim snom ili bila izvan kuće. No vrijeme je sve to promijenilo, pa se ne rijetko događa da se toliko eksploatira na radio postajama da u jednom trenutku cijela naša planeta se stopi u jedan uzdah zaslađen sa neobičnim zvukovima. S pjesme je inače skinuta "mrtvačka oznaka" cenzure kada su ti "sveti" i pristojni članovi/ koji su u spremištima imali po nekoliko njezinih ploča" ustvrdili da su zapravo Serge i Jane u bračnoj zajednici, pa ako to ne smeta suprugu, zašto bi onda njima zasmetalo. I tako je pjesma ugledala svjetlo dana, iako se najviše slušala u nočnim satima / navodno je imala djelovanje kao afrodijazik/. Pjesma se našla prvi put na američkoj popularnoj ljestvici 29 studenog 1969 godine da bi 14 ožujka zalegla na 58 pozivciju, stenjući tjedan dana. I na ovom mjestu, moram pohvaliti Engleze, iako su mi se zamjerili, najviše na Wemblyu/a i našem selektoru nisu po volji/, jer je pjesma na britanskoj popularnoj ljestvici došla na mjesto koje joj i pripada, prvu poziciju. I neka sada netko kaže da su Englezi hladni i bezosjećajni/ osim kada se tiče nogometa/.Ploča se prodavala po 8 dolara, a slušatelji su mogli uživati u bogatstvu riječi punih 4 minute i 25 sekundi/ toliko je predviđeno da se postigne klimaks, što naravno nema veze sa klimom, doduše sa vlagom ipak djelomično da/.Ta stvar za puritance/ što sada tu imaju pure pitati ćete se/, i za one "fino" odgojene, bio je to smak svijeta, i to u nekoliko navrata. Naime pjesma se na britanskoj popularnpj ljestvici našla u čak tri navrata. Prvi put u srpnje 1969 godine na drugoj poziciji, potom u listopadu/ kada lišće opada/, pjesma se diže na prvu poziciju i na kraju po treći put/ a narod kaže treća sreća/ u prosincu 1974 godine pjesma je došla do 31 pozicije. Neki kažu zbog iscrplenosti slušatelja. Danas Jane slavi rođenda i sjeća se onih divnih dana , kada uzdah nije značio tegobu nego radost.
I dok Jane danas slavi rođendan ljubitelje bluesa i jazza oblila je velika tuga i pale svijeću za svojom nikada prežaljenom RUTH LEE JONES. Mnogi će se zapitati tko je sad pak ovo, za to ime nismo nikada čuli. To je potpuno razumljivo jer je ista dobro poznata, više, manje svima pod imenom DINAH WASHINGTON. A o njoj bih uistinu mogao pisati do jutra. Budući da je već jutro znači mogu prestati. Ipak ću navesti nekoliko kratkih napomena da je oni manje vićni glazbi "izgubljenog " vremena malo bolje upoznaju. Dogodilo se to upravo na današnji dan, 14 prosinca 1963 godine u dobi od 39 godina kada je prestalo kucati srce jedne od najpopularnijih i najzanimljivijih i naj....pjevačica u pedesetim godinama, pjevačici koja je nosila laskavi nadimak "Kraljica Juke Boxes"/ nema veze sa boksom, iako se i njime služila u obračunu sa protivnicama/. Dakle, Dinah je rođena u mjestu Tuscaloose, američka Savezna Država Alabam, gdje je rođeno i večina crnih pjevača/ ajte pogodite zašto/.29 kolovoza 1924 godine. Bio je Petak. Neki taj nedužni dan optužuju za sve ono što se kasnije događalo u životu te "tigrice". Naravno kao i sva crna djeca počela je pjevati u crkvi, kasnije je promijenila i mjesto pjevanja i žanr. Od krčni , preko noćnih klubova , ispod mnogih menađera i mutikaša , probila se/ doslovno shvatite/ na sam glazbeni vrh. Najprije je pjevala u jednom Gospel sastavu, no već tako razuzdanoj Dinah nije odgovarao spori i mirni ritam ni "svetački "život tih pjevača, pa prelazi iz jednog u drugi sastav. Osobito je postala popuklarna u Harlemu, među svojom braćom i sestrama. Kada je svoj glas malo uljudila i dodane mu nježne violine , počela je pjevati nježne šlagere i srcedrapajuće balade i ubrzo postala popularna i kod bijele publike. Za nju su govorili da pjeva iz srca i sa dušom. Ako je Sam Cooke"otac" duhovne soul gkazbe tada je Dinah zasigurno njena majka. Iako je pjevala plaho i nježno imala je buran život kao mnoge blues pjevačice od Bassie Smith do Billie Holiday. Bila je vrlo temperamentna, vatrena i zapaljiva, često i ratoborna, ne birajući sredstva da iskali svoj bijes. Legenda kaže da je jednom prilikom ured pjesme , svon N-tom mužu, koji je izgleda krivo odsvirao jednu notu , zgrabila trubu iz ruku i razbila je na njegovoj glavi. Osobito je bila opaka, prava tigrica, neki kažu , budući je bila crna "Crna pantera" ako bi primjetila da se neko drugo žensko stvorenje mota oko njezinog čovjeka. A ona ih je legalno nanizala sedam. Doduše ima zlobnika koji tvrde da se udavala osam puta, ali ta objeda ne pije vodu. Koliko je ukupan broj skalpova resilo njezinu radnu sobu, tu su podaci dosta nepouzdani, ali se broje, rećeno jezikom kviza "Tko želi biti miljunaš " da je negdje do petog-šestig praga. Naravno, da takove pjevačice često zapadnu u vode koje vode tamo gdje nitko ne želi ići. Noćni rad i život pribavio joj je dva dobra i vjerna prijatelja. jedan se zvao alkohol drugi droga, što je na kraju koštalo i života. Naime na dan smrti u alkoholiziranom stanju nije dobro izbrojila tablete za spavanje pa ih je uzela toliko da se više nije nikada ni probudila, Bila je na vrhuncu svoje karijere a pred njom je stajao još put uspjeha, Vjerojatno i nekog novog braka. Dinah je bila popularna kako na R&B ljestvicama tako i na pop ljestvici na kojoj je ubrala ukupno 23 pjesme od kojih je najprodavanija bila ona pod naslovom "Baby You've Got what It takes", koja se na popularnoj ljestvici našla 25 siječnja 1960 godine, na kraju završila na petoj poziciji a ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 20 dolara. No njezina najpopularnija i gotovo bi rekao zaštitni znak bila je pjesma "What A diff'rence A Day makes" s kojom se našla 25 svibnja 1959 godine prvi put na američkoj popularnoj ljestvici i na kraju završila na osmoj poziciji. Inače ta pjesma bila je veliki hit za Braću Dorsey 1934 godine kada su se s njome našli na petoj poziciji pop ljestvice. Na R&B ljestvici Dinah Washington je nanizala 47 pjesama od kojih pet na prvoj poziciji, a 30 ih se našlo među prvih deset. Prodana je ii jedna ploča u zlatnoj nakladi. Godine 1993 uvedena je u Dvoranu Slavnih Rock & Rolla. O njoj su napisane biografije koje se sve u jednon slažu , da je bila sjajna pjevačica , malo uvrnute naravi.
Rođendan danas slavi i slavni američki country pjevač Charlie Rich rođen 1932 godine, ali o njemu neću pisati. Tek toliko da znate.
Na današnji dan 1799 godine je umro još jedan Washington. Zvao se George i bio je američki predsjednik, umro je kada je po treći put izabran za predsjednika, ali je tu kandidaturu odbio riječima da bi više volio grob nego novo predsjednikovanje.
Rođen na današnji dan 1503 godine francuski astrolog MICHEL DE NOSTRADAME, poznat kao Nostradamus.
U Zaostrogu 14 prosinca 1760 godine umro hrvatski pjesnik, , filozofski pisac i kroničar ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ. Ova točka na kraju znači da je za danas dovoljno Upravo je kazaljka na kazaljki ili švera na šveri , znači 03:15 sati, vrijeme je za iči spati i sanjati. Jeste li primjetili -sve u stihu, za ovu rubriku. Dobro vam jutro, a onima koji pate od besanice- laka noć.

Možda ću vas ovoga jutra malo razočarati , ali nikako zaboraviti. Vrijeme na mom satu koji ima korak kao Big Ben, iako su mu moge puno kraće pokazuje da je sada 01:30, petneaeti dan , prosinca. Kako u posljednje vrijeme gotovo cijelu noć "lumpujem" ispred računala , do ranih jutarnjih sati, osjećam da sam malo prekardašio i da bi se ipak malo više trebao posvetiti odmoru i snu. Pogotovo što ovo što pišem , nije i jedina aktivnost u jatu hobija koji me kljucaju poput strvinara a ja im se ne mogu oduprijeti. Zato sam se dogovorio sa samim sobom da pisanje teme "Na današnji dan" prebacim za jutasrnje sate . Naravno kada budem imao vremena , koristiti ću i vrijeme kao i do sada. Vjerujem , da ćete me razumjeti. A sutra će vas čekati nekoliko slavnih osoba . Usputno samo da primjetin, da sam danas na "velikim medijima" zapazio "malu " netočnost. Naime voditelj jednog programa, jedna velike medijske kuće obavjetio je zaljubljenike zvuka Glenn Millera popularnog američkog vođu orkestra da je na jučerašnji dan 14 prosinca 1944 godine, dotični ishlapio poput onih čuvenih dijamanata. Međutim, želeći pisati o tom sjajnom glazbeniku, u više pisanih izvora/ naglašavam i od različitih autora/, to je bilo na današnji dan 15 prosinca. Naravno , ne pišem ovo iz zlih namjera, već da upoznam čitatelje i na taj podatak. Nekada je to neobično važno , recimo netko se kladi na 14 a drugi na 15, i dogodi se da oboje mogu biti u pravu.I što tada? Zato, što stalno naglašavam treba biti jako oprezan kod prihvačanje brojeva. Netko će od vas primjetiti da sam se toliko raspisao da sam mogao napisati i ono što ću sutra učiniti. Ipak sada vas pozdravljam , želim miran i dubok san, da se ujutro probudite odmorni , kako bi sa puno pažnje čitali ono što ću vam ponuditi. Što pak ne znači, da će biti sve dobro i zanimljivo, ali ja ću se potruditi i bez-trudova.

Provjeravajući danas napisano uočio sam da teksta Na današnji dan neme nigdje na ovim stranicama, Doduše piše da sam tekst napisao ali pod šifrom Blue shadows, ali se ni tu ne mogu otvorit moj tekst. Budući da je dosta toga napisano nemam volje to ponavljati jer isti sam pisao puna tri sata. Još ću priupitati svog mentora o čemu se radi. Uglavnom da znate da sam pisao o Glenn Milleru, Alan freede. Fats Walleru , Eiffelu, Filmi Zameo ih vjetar i td. ljep pozdrav i stvarno mi je žao ako ne uspijete ovo pročitati.

Iako stara narodna mudrosnica govori "treća sreće" nema teorije da se njome poslužim. Nećete vjerovati, a vjerujte mi ; danas mi se u dva navrata dogodili da mi je napisani tekst ishlapio. I zaista uz najbolju volju više ne mogu pisati o istim ljudima, pogotovo, nikako na isti način. Tri puta nije previše ako čovjeku pravi zadovoljstvo. Zato ću samo kratko navesti ono što sam u prethodna dva slučaja opširno opisao.
Dakle na današnji dan 15 prosinca 1944 godine , negdje iznad kanala La Manchea nestao je legendarni američki trombonista i vođa orkestra Gleen Miller, po nekima major, po drugima pukovnih, po trećima se negdje pritajio, četvrti govore da su ga srušili saveznički avioni, a neki još tvrde da se provjere stogodišnjaci sa Kavkaza. Bilo kako bilo o njemu se ništa pouzdanao ne zna. Nastradao je kada je iz Londona poletio/ako je poletio/ prema Parizu da održi savezničkim snagama koncert za Božić i Novu Godinu. Godine 1937 osnovao je vlastiti bend i pronašao zvuk koji je i danas 65 godina nakon njegovog nestanka prepoznatljiv.Na američkoj popularnoj ljestvici imao je 129 pjesama, 23 na prvoj poziciji, uz devet ploča prodabih u zlatnoj nakladi. Njegov zaštitni znak je vlastita kompozicija koja se zove "Moonlight Serenada" a koja se u originalu zvala "Now I lay Me Down To Weep" s kojom se 29 srpnja 1939 godine popeo na treću poziciju američke popularne ljestvice a ploča je prodana u preko milijun kopija. Druga, njegova najuspješnija pjesma je ona pod nazivom "In the mood" koja se temeljila na riffu Wingy Manoneove pjesme "Tar Paper Stomp" a s kojom se Miller našao na američkoj pop ljestvici 7 listopada 1939 , da bi 10 veljače 1940 došao na prvu poziciju i na njoj ostao 12 tjedana. I na kraju posljednja pjesma koja se našla na popularnoj ljestvici ima znakoviti naslov "Adios" i ista se popela na 28 poziciju četiri godine poslije Millerovog nestanka. Završavajući ovu argo pričicu želimo mu laku zemlji ili mirno more ovisno gdje je našao posljednje počivalište.
A na današnji dan po večini 1921 godine, a po manjini 1926 godine rođen je ALDON JAMES FREED, po mnogima najbolji radio voditelj svih vremena. Sin evropskog emigranta već je u školi svirai trombom u sastavu "Sultani Swinga", a nakon diplome inženjera i odsluženja vojne obaveze , 1946 zaposloi se na jednoj radio stanici i svirao klasičnu glazbu. Nakon što su mu dotužila, čela , harfe i violine prelazi na drugu gdje svira popularne tekuće / ne mislim na agregatno stanje/ pjesme, a potom prelazi na radio postaju u Clivelandu, država Ohio. I tu počinju njegove poteškoće. Na nagovor vlasnika prodavaonice gramofonskih ploča koji ga obavještava o potražnji "rasnih" ploča, čitaj crnih izvođača, počinje na radio postaji svirati crne originale usputno vičući "rock iz out" i bubnjajući po telefonskom imeniku u ritmu pjesme. Naravno u to vrijeme crnci su bili najbolji za posluživanje i branje pamuka, pa je naš Alan ubrzo dobio naziv "ljubitelj crnčuga", što će ga na kraju stajati i karijere. Kada se odlučio da na prvi dan proljeća 21 ožujka 1952 godine organizira prvi Rock & roll tulum u Clivelandskoj Areni od 22:00 sata u petak / neki optužuju taj nedužni dan za sve njegove kasnije probleme/ do 02:00 u subotu, nije ni u snu pomislio da je promijenio tok zabavne glazbe. U prisutnosti oko 20 tisuća mladih uglavnom crnih posjetitelja pronašao se i neki bijeli sudionik koji nije htio poslušati savjet roditelja da se kani te "Vražje i divlje" crnačke glazbe. Prisutne su zabavljali grupa The Dominos, Veritta Dallard, Denny Cobb, Tiny Jamis i orkestar Paul Williamsa. Jedan crnji od drugog. Policija je koncert prekinula prije kraja jer su se pospani susjedi potižili na buku iz dvorane i remečenje javnog reda i mira što je dovelo i do pvih rock nereda, koji su danas uobičajeni i završavaju često tragično kao onaj nedavno kod nas. Freed obilazi Ameriku u društvi Fats Domina i Big Joea Turnera i propagira novu glazbu. Potom prelazi na radio postaju u New York, onda televiziju i na kraju završava pred filmskim ekranom glumeči u nekoliko filmova s rock temetikom. A onda dolazi po njega loša 1959 godina, kada ga vlasti optužuju za mito i propagiranje loših pjevača za dobre novce. Pokušavaju mu naći kojekakve nedostatke, prijatelji ga napuštaju a neprijatelji prate u svaku stopu i bilježe sve što bi mu moglo naškoditi. Osim u studiju sve više je na sudu, a onda se sprijateljio sa najvjernijim od svih- alkoholom, koji mu u dobroj namjeri loše utječu na jetru i bubrege, što ga dovodi do odjela za dijalizu.
Kada je u srijedu 20 siječnja 1965 godine u bolnici u Palm Springsu , Kalifornija, umro uslijed zatajenja funkcije bubrega u 39 godini života Alan Freed svijet je ostao bez svoga najboljeg radio voditelja i ušao u legendu.
Alan Freed će ostati zapamčen kao prvi čovjek koji je upotrjebio izraz "Rock & roll", kojeg je htio čak i autorizirati ali mu autoruteti to nisu dopustili. Mnogi ga smatraju ocem rock & rolla. Imao je dugačak jezik na kojem nisu rasle dlake, i smatraju ga svi i prijatelji i neprijatelji zaslužnim za početak jednog novog glazbenog stila. Zamjerio se mnogima koji se bili na vlasti i tražili i najmanji razlog da ga strpaju u buvaru. Pa čak i optužba o uzimanju mita nije bila dokazana. Samo sumnja.Ali to je u demokratskoj Americi sasvim dovoljan razlog da ti odrube glavu. Kod nas je kako vam je poznato gotovo obrnuto. Dokaze možete vezati mačku o rep ili mački ako joj je otac vuk. I tu bih se zaustavio , da me neoptuže da sam -nevin.
Još jedno veliko ime danas ima godišnjicu smrti. Radi se o američkom blues i jazz pijanisti THOMASU "FATS" WALLERU, koji je ovaj poročni svijet napustio na današnji dan 1943 godine i o kojemu se neću raspričati iz jednog prostog razloga što sam pomalo umoran, jer već od jutra radim posao koji je već u dva navrata pretvoren u dim. Napominjem da je Fats imao na američkoj popularnoj ljestvici 63 hita , od kojih šest na prvoj poziciji, a njegov zaštitni znak bila je pjesma "Ain't Misbehavin'" skojom se je 9. studenog 1929 godine našao na 17-oj poziciji američke pop ljestvice. Najuspješnija mu je bila pjesms"It's A Sin To tell A Lie" sa kojom je dogurao do prve pozicije u trajanju od četiri tjedna.
A na današnji dan 1832 godine rođen je znameniti francuski konstruktor ALEXANDRE GUSTAVE EIFFEL, koji je bio tata-mata za željezne konstrukcije a kao simbol Pariza još i danas strši toranj nazvan po njegovom imenu.
I još samo ovo za ljubitelje filmske umjetnosti, napomena ,da se na današnji dan 1939 godine održala premijera filma ZAMEO IH VJETAR u Atlanti, gradu u kojem se odvijao veliki dio radnje filma i u kojem je živjela MARGARET MITCHELL, autorice romana po kojem je film i snimljen, Voditelj promidžbr Howard Dietz, uspio je nagovoriti guvernera Georgie a proglasi trodnevni praznik a na dan premijere ispred kina se okupilo oko 300 tisuća ljudi da dočekaju aktere filma . Vivian Leight, Clark Gablea, Oliviu de Haviland i producenta Davida O. Selznika. Film je dovršen samo četiri dana ranije a prvi su kadrovi snimljeni 10 prosinca 1938 godine. Nakon te projekcije kao i onih u New Yorku i Los Angelesu kritičari su film proglasili najveličanstvenijim svih vremena a tu titulu nosi i do dana. O peripetijama oko filma neću vam danas pričati a vrlo su zanimljive. Mnogima i poznate. Uživajte ako vam je do toga, ja se osjećam kao Casisus Clay/ za one manje upućene Moamed Ali/ u petnaestoj rundi, idem se malo okrijepiti i razmišljati o čemu da razmišljam. Ugodna van večer. naravno i čitanje.

Sjedajući jutros za raćunalo uputio sam moleći pogled prema snježnom nebu , moleći sve svece i moje zaštitnike da me oslobode jučerašnje havarije u pisanju rubrike "Na današnji dan". Neću ponavljati što mi se sve događalo , kao da se neka nevidljiva sila poigravala sa mojom strplivošću i tek iz trećeg puta vidjevši na ne odustajem dozvolila mi da uspješno sendiran, dosta pokraćeni sadržaj. oš jednom sam se uvjerio da se strpljivost isplati i da ona čuvena rečenica u Novom Zavijetu:Strpljen Spašen" uistinu ima čvrste temelje. I tako obasjan optimizmom dok ovo pišem moja siva supstanca traži nešto što bi vas moglo zanimati. Uostalom one koji vole nešto saznati zanima sve pa čak i ono nezanimljivo. I tu ću se zaustaviti, da ne krenem krivim putem, a dobro je poznata ona krilatica koja govori o zakletvi da sa toga/ ili tvoga/ puta ne skrenemo. A bogme kako nam je poznato ništa od zakletve. I tako prebirući po događajima i godinama pogled mi se zaustavio na 1969 godini. Vidim američku svemirsku letjelicu "Mariner 6" kako uživa u prizoru na Marsu. Konačno , više se neće koristiti izreka "Pao sa Marsa" , sada ćemo moći reći "vidi ga sletio na Mars", što naravno nema veze sa američkim predsjednikom koji je doletio u Bijelu kuću nesvjestan da će postati i prvi predsjednik koji je prije vremena odlepršao iz nje u aferi "Watergate". Danas mu se to ne bi dogodilo, jer svatko svakoga prisluškuje. Osobito u stanovima gdje su zidovi polupropusni. Palestinac Jaser Arafat "hvatač papiga" postao palestinski Che Guevara. Najvažniji događaj po mnogima dogodio se upravo te 1969 godine. Čivjekova noga po prvi puta je stala na tlo Mjeseca. U izvješću Neil Armstronga, koji je prvi dodirnuo mjesečevo tlo , pisalo je da tamo nema nikoga , pa su priče o nekom balkancu Muji koji kuje konja na Mjesecu čista izmišljotina. Neki su ipak oprezniji govoreći da se možda čovjek sklonio na -"Tamnu stranu Mjeseca", što kategorički demantiraju članovi grupe Pink Floyd, govoreći da ga oni tamo nisu vidjeli- I tako je razrješena višestoljetna zabluda. Naravno ima još onih koji u to ne vjeruju i dalju uz šlivovicu slušaju "Mujo kuje konja na Mjesecu;
U svom Hollywoodskom domu ubijena Sharon Tate žena redatelja Romana Polanskog, koji je još uvijek aktualan član rubrike "crna kronika".Okrivljen je "sotona" Charles Manson. U rubrici ženidba -udaja može se te 1969 godine pročitati da su u bračnu luku uplovili čupavi Paul McCartney i izvjesna Linda Eastman uz lijepi miraz, a samo tjedan dana kasnije ta / po riječima mog poznanika Šime/ nepogoda zadesila je i drugog dlakavca grupe The Beatles , John Lennona, koji se odjednom našao u bračnom krevetu sa japankom Yoko Ono/ ovo ono nemojte doslovno shvatiti/. Značajan događaj , neki ga uspoređuju sa mjesečevom avanturom dogodio se na koncertu grupe "The Doors" u Miamiu, kada je usred koncerta vodeći pjevač / za kojeg su tvrdili da mu sve ovce nisu na broju, o kozama nije bilo riječi/ Jim Morrison, zapitao publiku "da li žele vidjeti njegovog imenjaka skrivenog ispod šlica hlača". I prije nego je stigao odgovor iz publike "malecki" je izvirio iz hlača, nakon čega su on i gazda završili iza rešetaka. Glazbeni događaj godine zbio se u Woodstocku, gdje se okupilo oko 400tisuća boraca hipi revolucije na trodnevnoj vježbi pod nazivom "Mir, ljubav i glazba". Prisutni kažu da je bilo ljubavi na izobilje, glazbe i previše a o miru se može raspravljati. I tako smo, uz neke događaje iz te 1969 godine dojedrili i do filmske umjetnosti . I događaja koji se dogodio upravo na današnji dan u jednoj kino dvorani u New Yorku, gdje je održana premijera filma "Hello, Dolly", priča o izvjesnoj Dolly Levi koju bogati ali usamljeni gospodin Vandengelder zapošljava da mu nađe ženu. I tu dolazi ona lukava ženska proniclivost do punog izražaja kada mu gospođica Dolly, koji je igrala barbra Streisand, na kraju ponudi samu sebe i odvede svog poslodavca pred svečenika. Film je bio nominiran sa sedam oscara ali je osvojio samo tri u kategorijama najbolji zvuk, glazba, mjuzikl i scenografija. usputno najbolji film se zvao "Ponočni kauboj". "Hello Dolly" bio je ustvari Broadwayski mjuzikl čija se premijera održala pet godina ranije, točnije 16 siječnja 1964 godine u kazalištu "St James" na Broadwayju i na daskama postigao veliki uspjeh , jedan od največih u povijesti američkog mjuzikla, odigrana je čak 2. 844 predstava. Iako su se za naslovnu ulogu borile tri popularne glumice: Ginger Rodgers, Bety Grable i originalna glumica sa broadwaya Carol Channing, ulogu je dobila nova hollywoodska zvijezda, ranije spomenuta barbra Streisand, koj se upravo bila proslavila u filmu "Funny Girl". Treba reći da je kritika pokopala Barbru kao totalno promašen izbor. I kako to biva često , loše filmove pamtimo po dobroj glazbi. Tako je to i u ovom slučaju. Naime vodeća tema iz filma "Hello Dolly" ostala je u uhu mnogih gledatelja i slušatelja zahvaljujući izvedbi dobrog starog kralja Jazz Louis Armstronga. Pjesma je postala popularna odmah nakon Brodwayske premijere 1964 godine i do danas je poznato preko dvijesto različitih izvedbi i obrada. no popularni Sachmo je istoj dao poseban okus svojom veselom i poput turpije hrapavom izvedbom,kojeg su svi prihvatili . Zanimljivo je da je ovo bila prva pjesma u moru i na stotine snimljenih ploča "kralja" jazza, koja se domogla prve pozicije američke popularne ljestvice na kojoj se prvi puta pojavila 15 veljače 1964 godine, da bi 9 svibnja zasjela i na prvu poziciju i na tom mjestu ostala tjedan dana. Ploča je prodana u zlatnoj nakladi po cijeni od 8 dolara a našla se je i na prvoj poziciji AC ljestvice slušatelja i na njoj bila devet tjedana. Bila je to Armstrongova prva zlatna ploča u 64.godini života a on je postao najstariji dobitnik iste. U svojoj karijeri Louis je imao 81 pjesmu na američkoj popularnoj ljestvici a ovo mu je bila druga koja se našla na prvoj poziciji. Ali tome se ne traba čuditi, jer ni slavni Charlie Chaplin ni "ledeno Božanska" ljepotica Greta Garbo nisu se nikada okitili Oscarom za filmske uloge. Inače pjesma "Hello Dolly" postala je himna Američke Demokratske stranke i u predizbornim kampanjama skupovi demokrata bi počinjali sa ovom pjesmom. Kod nas je to malo"suptilnije" i počinju iznošenjem "prljavog rublja" protukandidata. A da prije toga nisu oprali ni vlastito. Upravo smo svjedoci skupova ogovaranja , možda i izmišljanja". A sada čujte i ovo. poznato je da uvijek ima onih koji se žele na tuđoj grbači obogatiti ili na tuđem trudu postiči slavu. U glazbi je to možda još i izrađenije. nije se jednom dogodilo, a i događati će se da neko nekome "mazne " pjesmu, napisane riječi prisvoji kao svoje nadahnuće i da ne nabrajam. Oni koji stalno traže" dlaku u jajetu" i na kraju nađu "jaje u dlakama" su pročačkali da pjesma "Hello Dolly" ima toliko sličnosti sa popularnom skladbom iz 1949 godine "Sunflower", da boli. A pjesma "Sunflower" koliko nam je poznato je ustvari državna pjesma Kansasa, koja se te 1949 godine našla čak šest puta u raznim izvedbama na američkoj popularnoj ljestvici, a najuspješniji je bio Russ/ nema veze sa Rusima/ Morgan, koji se našao na petoj poziciji. Na kraju treba reći da je skladba "hello, Dolly" nagrađena Grammy nagradama, a mjuzikl nagradom Tony. I tu bi zastao.Bar zasada.
Ako niste čuli za američkog gitaristu, pjevača i skladatelja BILLY GIBBONSA/ ŠTO BI REKAO DARWIN ZA OVO PREZIME MOGU SAMO PRETPOSTAVITI/ ne ubrajan vam u grijeh. Oni koji ne mogu zaspati a da prije toga ne poslušaju "nježan" zvuk gitare Jimi Hendrixa, pogotovo dionice koje svira zubima znaju za Billya, jer istog spominje spomenuti "stari" Jimi kao jednog od najboljih mladih gitarista, budući je isti svirao kao predgrupa na njegovim koncertima.. Billy je inače počeo svirati u grupi "Moving Sidewalks", a poznato je da je pisao pjesme i za popularni band ZZ Top/koji sa artiljerijom nije imao nikakove veze/, koji su sa njegovim pjesmama se našli kako na američkoj tako i na britanskoj popularnoj ljestvici. Jedna od najpopularnijih pjesama iz "torbe " Billy Gibbonsa je "Gimme All Your Love" koja se 2 travnja 1983 godine našla na 37-oj poziciji, u rujnu na britanskoj ljestvici na 61-om mjestu, a 1984 ponov o u brutaniji u listopad na 10-oj poziciji. Najuspješnija mu je skladba "Legs" .osma pozicija 19 svibnja 1984 godine. Sve se pjesme nalaze na prvom albumu grupe ZZ Top.
Na današnji dan 1966 godine prvi singl Jimi Hendrixa izdaje diskografska kuća Polidor, nakon što ga je odbila Decca kompanija.
Godine 1770 rođen Ludwin van Bethoven.
Na današnji dan u pokrajini Kansu u kini, potres, koji je izazvao razaranje na udaljenosti od 500 kilometara usmrtio 200 tisuća ljudi.
Na današnji dan 1914 godine u zagrebu umro hrvatski skladatelj, dirigent i glazbeni organizator Ivan Zajc, rođen u Rijeci 3 kolovoza 1832 godine. Uslast.