Ko se još sjeća.....

Jučer je bila peta godišnjica početka rata/invazije/oslobođenja Iraka.
Da podsjetim, Amerikanci su tvrdili da je povod ratu bilo svrgavanje
režima Sadama Huseina te zavođenje demokracije u tu zemlju. Tijek rata
imao je nekoliko faza: prvo američki vojnici protiv svih, onda svi
protiv sviju i naposlijetku samo neki protiv nekih.

Na isti dan
pete obljetnice svekoliko vodstvo Iraka, koje je u međusobnom sukobu,
održalo je konferenciju pomirenja. Pola delegata od njih 500 pozvanih
nije se pojavilo. Oni koji su se pojavili nisu se pomirili. Unatoč
tome, može se reći da je mali napredak ipak postignut. Jer, i to je
demokracija: kad se izabrani predstavnici naroda okupe i ništa ne
dogovore.

Koja je međutim cijena tog minimalnog napretka
postignutog u posljednjih pet godina? Jednostavnom matematičkom metodom
mogu utvrditi sljedeće:

300.000 ubijenih Iračana
+
4.000 ubijenih američkih vojnika
+
30.000 ranjenih američkih vojnika
+
4.000.000 iračkih izbjeglica
+
500.000.000.000 dolara iz američkog proračuna

Iracki rat je velika tuga za sve one decke koji su izginuli na tudoj zemlji daleko od svoje kuce, a jos je veca tuga za sve one Iracane (vojnike, civile, zene i djecu) koji su tu okupaciju platili svojim zivotima .
Ovih 500.000.000.000 dolara iz američkog proračuna je ustvari velika cijena , ali cijena koji su ameri voljni platiti za krojenje novog svijetskog poretka .
pobjedi li Mcain ili Clintonica na izborima, igra se nastavlja ...nazalost