Roditeljski kutak

Zadnjih par dana čujemo svakakvih strašnih vijesti o pokušajima i samoubojstvima djece, vjerujem da je mnoge od vas ( kao i mene) prošla jeza zbog toga. Moja djeca su još par godina do puberteta, ali se ipak pitam kako ostati u prijateljskim odnosima sa vlastitim djetetom, a ipak ne izgubiti autoritet.Dali je to uopće moguće? I ako jeste moguće kako to izvesti?
Moj pubertet je protekao za vrijeme rata, tako da me nitko nije ni primjećivao, ni ništa pitao, a iskreno rečeno nisam ni imala nekih neriješivih problema. Puno mi je pomoglo to što sam pisala dnevnik, pa kad svoje probleme staviš na papir, nekako izgledaju manji nego što jesu u našoj glavi (eto mali savjet za sadašnje tinejdžere).
Kako ste se vi nosili sa svojim pubertetom i kako sad gledate na to?

Ovdje, na ovom linku ima podugačak tekst na tu temu.
http://www.jutarnji.hr/jutarnji2/clanak/art-2008,3,7,,111365.jl

Osobno, odrastao sam u vremenu kada nije bilo Interneta, računala, mobitela, DVD-a, a televizija je birala što će se prikazivati i u koje vrijeme.
Djeci su bile nedostupne sve ove silne informacije koje današnja djeca imaju.
Odgoj je bio drugačiji, djeca su se drugačije igrala i odrastala...
Djeca su bila zaista djeca.

Hvala za ovaj link, mislim da bi ga trebao pročitati svatko tko ima ili planira imati dijecu

Ima već neko vrijeme da se želim uključiti u ovu temu, ali ne znam što više napisati kada je skoro sve rečeno u ovom pismu koje sam skinula sa murdocovog topića, i koje me, dok sam ga čitala, tako živo podsjetilo i vratilo u vrijeme dok sam bila dijete.
Podsjetilo me...i od tada nastojim sina što češće podsjetiti da izađe van, ode do prijatelja, da se zaprljaju u pijesku, u travi...
Pričala sam mu o sebi, svojim igrama iz djetinjstva, uživao je slušati, sviđa mu se taj način proživljavanja djetinjstva.
Ali, kada on ode prijateljima, ta njihova igra vani kratko traje...
Prijatelji imaju comp. Na njemu ih čeka igrica, treba prijeći na novi nivo...njihovi su roditelji, izgleda, također zaboravili na svoje djetinjstvo.
Mislim da im se moram obratiti na način koji je postao uobičajen;
mailat ću im ovo pismo, pa da se i sami sjete da su jednom bili djeca,
djeca bez kompjutera, playstationa, mp3-a ali, mnogo ispunjenija i sretnija, u to sam sigurna.
***********************++
*Za* svu djecu koja su rodjena i preživjela
1950-te, 60-te, 70-te i 80-te !

Prvo, preživjeli smo i rodjeni smo normalni iako su naše majke kad ih je
boljela glava pile aspirine, jele hranu iz konzervi, pušile i radile do
zadnjeg dana trudnoće i nikad nisu bile testirane na dijabetis *

U to vrijeme nisu postojala upozorenja u stilu "Čuvati daleko od dohvata
djece" na bočicama sa lijekovima, vratima i ormarima.
Mi, kada smo imali 10-11 godina nismo nosili Pampers-e. Pišali smo u krevet.

Kao djeca, vozili smo se u autima bez pojasa i zračnih jastuka i nismo
morali imati kacige na glavi kad se vozimo biciklom ili na rolama. *
*
Pili smo vodu iz crijeva za zaljevanje vrta, a ne iz bočica kupljenih u
velikim trgovačkim lancima. Dijelili smo bočicu Coca cole s našim
prijateljima i
NITKO* *
nije umro zbog toga*
*
Jeli smo mliječne sladolede, bijeli kruh i pravi putar, pili cole koje su i
tada bile pune šećera, ali nismo bili debeli
zato što smo se* *
STALNO IGRALI VANI*
*
Izlazili smo iz kuće ujutro i igrali se cijeli dan, sve dok se ne upale
svijetla na ulici,
skrivača, planova, klisa, špekulanja, partizana i nijemaca, 1-2-3, kauboja i
indijanaca, zaloga, fantoma i svega ostalog što je samo dječja mašta bila u
stanju smisliti. *
*
Nerijetko, nas nitko nije mogao naći po cijeli dan. *
*
I nikad nije bilo problema... *
*
Provodili smo cijele dane praveći trokolice od otpada iz podruma, spuštali
se niz ulice zaboravljajući da nismo napravili kočnice.
Nakon par padova, slomljenih prstiju i modrica
naučili smo kako riješiti problem
*
Mi nismo imali imaginarne prijatelje ni probleme s koncentracijom u školi.
Nama nisu davali tablete protiv hiperaktivnosti. Mi nismo imali školskog
psihologa i usmjerivača pa smo ipak završavali nekakve škole. *
*
Nama nisu prodavali drogu ispred škole... *
*
Mi nismo imali Playstation, Nintendo, X-box,
nikakve video igrice,
nismo imali 99 kanala na televiziji (samo dva i to drugi tek od popodne),
nismo imali video rekordere, surround sound, mobitele, kompjutere, Internet,
chat rooms....... *
*
MI SMO IMALI PRIJATELJE **
I MI SMO IŠLI VAN
DRUŽITI SE S NJIMA **!*

Padali smo s drveća, znali se posijeći na staklo, slomiti zub, nogu ili ruku
, ali *
naši roditelji nikada nisu išli na sud zbog toga *

Igrali smo se s lukom i strijelom, pravili katapulte i bacali petarde za
Novu godinu i sve smo to preživjeli bez posljedica! *
*
Išli smo biciklom ili pješke do prijateljeve kuće, zvonili na vrata ili
jednostavno ulazili u njihovu kuću da se družimo i budemo zajedno! *

Kad upadnemo u probleme sa zakonom, roditelji nisu plaćali kauciju da nas
izvuku. *
U stvari, bili su često stroži nego sam zakon! *

Posljednjih 50 godina bile su najplodonosnije godine u povijesti
čovječanstva

Naše generacije su proizvele najbolje izumitelje
i znanstvenike do danas.
*
Imali smo slobodu, pravo na greške, uspjeh i odgovornost.
I naučili smo živjeti s tim ! *
*
I ti pripadaš toj generaciji? *
*
ČESTITAM! *

MOŽDA ĆEŠ ŽELJETI PODIJELITI OVO S OSTALIMA KOJI SU IMALI SREĆE DA ODRASTU
KAO PRAVA DJECA, PRIJE NEGO ŠTO SU ODVJETNICI, DRŽAVE I VLADE POČELI
ODREDJIVATI KAKO TREBA ŽIVJETI ! *
*
Možda bi bilo dobro poslati ovu poruku i vašoj djeci da vide kako su njihovi
roditelji odrastali *



Da biste lakše čitali, ovaj mail je napisan
VELIKIM SLOVIMA !!

Pozdrav generaciji.
ŽIVJELI !!!

HVALA TI što si me podsjetila na djetinjstvo, jer iskreno rečeno, sve se to zaboravi kad odrasteš i uđeš u kolotečinu života!

Vjeruj mi da su me prolazili trnci dok sam ovo citao posto sam nasao dio i to dobar dio svoje mladosti u tvom postu.
Iskreno ti zahvaljujem na tom postu jer samo generacije koje su to prozivjele znaju koliko boli danasnja svakodnevica
VELIKO TI HVALA

HVALA TI Čarolijo na ovom postu!Kako je bilo lijepo vratiti se u djetinjstvo.Sijetiti se svih onih starih prijatelja i dogodovština iz mladosti.Prljave smrdljive bare na kojoj smo visili po cijele dane,ciganskih čergi na stočnoj pijaci i druženja sa malim prljavim ciganima iza naše bašte.Još jednom HVALA.

Ljudi, drago mi je što sam vam pomogla vratiti sjećanja na djetinjstvo,
hvala vam što ste to pročitali ali, još jednom da napomenem, kao što sam napomenula u uvodu toga svoga posta, (taj dio je samo moj, moji su prsti otipkali ono što mi je duša govorila),
onaj drugi dio, koji nas vodi na putovanje u te prošle dane, taj dio sam c/p sa murdocova topića, na drugom forumu a ovdje sam ga samo nadogradila svojim uvodom.
Dakle, nešto vaših pohvala ovim putem proslijeđujem i njemu, i pridružujem vam se u tome.
Dakle, M: hvala ti lijepo.

OK, hvala i njemu, u svakom slučaju lijepo se podsjetiti da smo nekad i sami bili klinci.

Sven je prosle srijede u vrticu odglumio svoju mini teatar ulogu , moram priznati da sam bio ponosan na njega jer se totalno uzivio u predstavu i vrlo je ozbiljno odradio.
Najponosnija je naravno bila njegova seka koja za vrijeme citave predstave nije ni trepnula.

Jučer sam bila na roditeljskom sastanku, a poslije smo tko je htio, malo pregledali ocijene, moram reći sve same petice i pokoja četvorka. Tako sam ponosna na svoju princezu.

Moj sin u cetvrtak ima svoj prvi koncert gitare... ne znam tko je nervozniji - ja ili on

Helena je napisao/la:Moj sin u cetvrtak ima svoj prvi koncert gitare... ne znam tko je nervozniji - ja ili on

Snimaš??

faca je napisao/la:

Helena je napisao/la:Moj sin u cetvrtak ima svoj prvi koncert gitare... ne znam tko je nervozniji - ja ili on

Snimaš??

snima njegova razrednica posto je nastup u holu skole

moram vam se pohvaliti - sin mi je bio super :game: nastavnici su bili odusevljeni, dobio je veeeeliki pljesak, a kad je izlazio van iz skole imao je jedno 5-6 djevojcica oko sebe .. blago majci

e ovako ovo je napisala naša draga Helena , a ja samo C/P sa jednog foruma:
btw, kad imas dijete (djecu) saznas i zanimljive stvari kao:

1.) bracni vodeni krevet sadrzi dovljno vode za napuniti 6 cm vode u stanu od 100 metara kvadratnih.

2.) Glas trogodisnjaka je jaci od buke koju proizvede 200 odraslih osoba u pretrpanom restoranu.

3.) Ako zakacis uzicu za pse na stropni ventilator, motor nije dovoljno jak da vrti djecaka od 20 kg u kostimu Batmana ili Supermana, ali je zato dovoljno jak da vrti kantu boje i potrosi istu na 4 zida prostorije 4x4m.
4. ) Kada cujes sum tusa u kupatilu, i glas "Oh-Oh!", uvijek je prekasno.

5.) Tekucina za kocnice pomijesana sa sredstvom za bijeljenje robe proizvodi dim. Puno dima.

6.) Sestogodisnjak moze zapaliti vatru kamen-o-kamen iako tridesetsestogodisnjak tu uspijeva samo na filmovima.

7.) Pojedini komadi drva prolaze kroz probavni trakt cetverogodisnjaka.

8.) Superatack je zauvijek.


9.) Pogledaj uvijek u unutrasnjost pecnice prije nego je ukljucis. Plasticnim igrackama ne pogoduje visoka temperatura.<hr minmax_bound="true">

U subotu mi sin po prvi put odlazi sa izvidjacima na 4 dana na logorovanje.. satori, vrece za spavanje... 4 dana bez mame (tj. mama bez njega)... hoce li znati,moci? tko ce mu ujutro pripremiti dorucak, tko ce ga ujutro poljubiti za dobro jutro... dijete se raduje, al ja bas ne....

bit će red inkognito se ubacit blizu logora, pa kad učitelji ne vide, obavit doručak, poljubac, i kontrolu , ma daj opusti se sve je to dio odrastanja, a bit će i njemu lakše ako vidi da si ti vesela, pa makar morala glumiti!

gorana je napisao/la:bit će red inkognito se ubacit blizu logora, pa kad učitelji ne vide, obavit doručak, poljubac, i kontrolu , ma daj opusti se sve je to dio odrastanja, a bit će i njemu lakše ako vidi da si ti vesela, pa makar morala glumiti!

mislila sam da ce barem mobitel imati, al jok.. ne smije .... vec sam razmisljala kako da se i ja tamo negdje u blizini ulogorujem....cak se pitam da li sam ispravno postupila pustivsi ga.. ali - tamo ce biti hrpa djece njegovog uzrasta, to je naime veliko okupljanje izvidjaca iz cijele Njemacke... joj, joj, moje dijete ce spavati u satoru u vreci za spavanje... sta ako mu, srcetu mom malom, bude hladno! Mene hvata panika!

Helena je napisao/la:

gorana je napisao/la:bit će red inkognito se ubacit blizu logora, pa kad učitelji ne vide, obavit doručak, poljubac, i kontrolu , ma daj opusti se sve je to dio odrastanja, a bit će i njemu lakše ako vidi da si ti vesela, pa makar morala glumiti!

mislila sam da ce barem mobitel imati, al jok.. ne smije .... vec sam razmisljala kako da se i ja tamo negdje u blizini ulogorujem....cak se pitam da li sam ispravno postupila pustivsi ga.. ali - tamo ce biti hrpa djece njegovog uzrasta, to je naime veliko okupljanje izvidjaca iz cijele Njemacke... joj, joj, moje dijete ce spavati u satoru u vreci za spavanje... sta ako mu, srcetu mom malom, bude hladno! Mene hvata panika!

diši duboko, diši
ma sve će biti ok, pa ne ide sam!

ajde ne paničari....pa sve će biti u redu
to će mu biti jedan od najljepših događaja kojeg će se sjećati čitav život

Helena je napisao/la:

gorana je napisao/la:bit će red inkognito se ubacit blizu logora, pa kad učitelji ne vide, obavit doručak, poljubac, i kontrolu , ma daj opusti se sve je to dio odrastanja, a bit će i njemu lakše ako vidi da si ti vesela, pa makar morala glumiti!

mislila sam da ce barem mobitel imati, al jok.. ne smije .... vec sam razmisljala kako da se i ja tamo negdje u blizini ulogorujem....cak se pitam da li sam ispravno postupila pustivsi ga.. ali - tamo ce biti hrpa djece njegovog uzrasta, to je naime veliko okupljanje izvidjaca iz cijele Njemacke... joj, joj, moje dijete ce spavati u satoru u vreci za spavanje... sta ako mu, srcetu mom malom, bude hladno! Mene hvata panika!

Ma daj Helena jes ti pri zdravoj pameti pusti djete nek uziva sjeti se svog prvog vikenda bez staraca

Helena je napisao/la:

gorana je napisao/la:bit će red inkognito se ubacit blizu logora, pa kad učitelji ne vide, obavit doručak, poljubac, i kontrolu , ma daj opusti se sve je to dio odrastanja, a bit će i njemu lakše ako vidi da si ti vesela, pa makar morala glumiti!

mislila sam da ce barem mobitel imati, al jok.. ne smije .... vec sam razmisljala kako da se i ja tamo negdje u blizini ulogorujem....cak se pitam da li sam ispravno postupila pustivsi ga.. ali - tamo ce biti hrpa djece njegovog uzrasta, to je naime veliko okupljanje izvidjaca iz cijele Njemacke... joj, joj, moje dijete ce spavati u satoru u vreci za spavanje... sta ako mu, srcetu mom malom, bude hladno! Mene hvata panika!

joooj, sve mi je to poznato...
što ako ovo, što ako ono..kako će ovo..kako će ono...
Na kraju se doista pokaže da su djeca više cool od svojih mama, koje se ponašaju točno tako.
I onda novi izlet, a mi sve ovo iznova..
Ali ne smiješ to pokazati, jer, na kraju se dijete više brine kako će ta mama bez njega ostati živa, nego kako će ono bez mame tih par dana. Lako će, dočepalo se prilike za novo iskustvo, prilike da pokaže kako zna sam, i bez mame zaspati, ustati, pojesti...
Da, lako je meni to sada pričati...
Trebam se toga sjetiti, kada ja budem ponovo u toj situaciji.