Tržište postoji, naplata osigurana – optimist sam

Tržište postoji, naplata osigurana – optimist sam
Sanja Bukvić

Dubravko Gubić novi je direktor Drvne industrije Nova Gradiška.
Ovu funkciju preuzeo je prije mjesec dana, stoga smo iskoristili prigodu razgovarati s njim o trenutnom stanju u tvrtci, poslovanju, zapošljavanju, planovima.

Donosimo intervju koji je objavljen u najnovijem broju „Gradskih novina“.

Mjesec dana ste na čelu Drvne industrije Nova Gradiška. Kakvi su utisci, pretpostavljam da je za vas ovo bio izazov?

U svakom slučaju bio je ovo izazov. Nije lako, ali proizvodnja je takva kakva je. Tko zna nešto o poslu, onda on vrlo dobro može razumjeti koliko uopće treba da se otvori pet, deset ili dvadeset radnih mjesta, a kamoli sadašnjih stotinu koliko je trenutno zaposleno u Drvnoj industriji.To je jedna od situacija s kojom baš nisam zadovoljan. Mislim da se išlo prebrzo, prenaglo. Veliki su problemi od samog ovog prostora koji je takav kakav je te tehnologije koja je zastarjela. Na nama je da se što prije izvučemo iz ove situacije, da se naprave određena ulaganja i da se ta tehnologija dovede na približan nivo suvremene tehnologije s kojom se radi u našem širem okruženju. Sve ovo je nužno kako bi se dovelo do racionalizacije prije svega među ljudima, da bi se dovelo do produktivnosti i napokon da bi počeli ostvarivati extra prihod, odnosno extra dohodak.

O TRENUTNOJ PROIZVODNJI

Što trenutno radite? Radite u iznajmljenom prostoru, na iznajmljenoj opremi. Četvrta dražba za prodaju nekretnina i opreme na Trgovačkom sudu zakazana je za 7. studenog. Mislite li da će se ovoga puta pojaviti kupac i je li to za Vas otegotna okolnost?

Ove dražbe se nas jako malo tiču. Mislim da su cijene opreme i prostora nerealno procijenjene. Mi nemamo interesa za opremu, za prostor jako malo. Sva oprema nije u najmu, jedan dio opreme je naše vlasništvo. To su nužni strojevi koji su bili neophodni za osnovnu proizvodnju kojom se bavimo, dakle za proizvodnju podova. Trenutno radimo primarnu preradu drveta, proizvodnju piljene građe i podova. Nabavili smo dva nova stroja koja su bitna za proizvodnju i koji su na tehnološkom nivou na kojem bi trebali biti. Trebamo raditi na daljnjem obnavljanju i povećavanju, odnosno poboljšanju ove opreme.

PLANOVI

Na ovome ne namjeravate stati. Prema najavama, planirate proizvodnju masivnih ploča, u nekoj daljnjoj fazi – tvornicu dijelova za namještaj i namještaja?

Planovi se manje više znaju. U tom se smjeru ide. U jednom dijelu sam izmijenio smjer kojim želimo ići jer krećemo od samog početka i moramo uvažiti postojanje problema. Tu mislim na onaj prvi i osnovni – ulaz sirovina, odnosno trupaca i njihov prorez. Pilana je stara 60 godina, ne udovoljava niti jednom kriteriju i dobro je što se na njoj uopće može raditi. Ona je veliki potrošač energije – samo u prorezu negdje oko 185 kW angažirane snage što je za današnje uvjete tehnologije nedopustivo. Danas je takva situacija na tržištu da su cijene drastično pale pogotovo u odnosu na prijašnje godine. Takve cijene diktira svjetsko tržište, a mi se moramo uklopiti sa svojim kapacitetima i tehnologijom.

Koliko trenutno upošljavate radnika, postoje li planovi novog zapošljavanja?

Sada radi 99 radnika. U finalnoj proizvodnji, odnosno proizvodnji podova radi jedna smjena, a na pilani, u procesu dorade radi se u dvije smjene sa pola kapaciteta.
Planovi zapošljavanja postoje, ali ovise o nekoliko čimbenika – realizaciji kredita i dobivanju kreditnih sredstava te nakon toga dobivanju nove opreme. Sve ovo opravdavamo postojanjem sigurnog zapadnoeuropskog tržišta koje nam jamči otkup svih proizvedenih količina i sigurno plaćanje. Jako je malo tvrtki u Hrvatskoj u takvoj situaciji.
Kažu da ova zima i sljedeća godina u drvnoj „branši“ neće biti baš sjajni, najavljuje se nova recesija koja kod nas još nije prošla, međutim naš partner „Holtz Savic“ surađuje sa značajnim i velikim koncernima i kupcima na njemačkom tržištu i jamče nam otkup svih količina koje ćemo proizvesti. To je još jedan povoljan moment, posebice ako se kredit realizira i dobijemo sredstva.
Trenutno obavljamo pripremne radnje za uspostavljanje mreže sušarskih kapaciteta u „Sekuliću“, cca 400 prostornih metara naspram sadašnjih 160, 180. To nam je bitna stavka da možemo osušiti robu kako bi mogli u ovom dijelu finalne proizvodnje organizirati rad u dvije smjene. Iz tih razloga, odnosno zbog nedostatka sušarskih kapaciteta ne stignemo poštivati sve narudžbe. To moramo riješiti što prije. Uz ovo, trebamo što prije riješiti pitanje nove ili rabljene pilane s potrebnom CNC tehnologijom gdje ćemo dobiti kvalitetan prorez i na taj način imati veću produktivnost.

O BANKOVNOM JAMSTVU

Govorite o bankovnom jamstvu i kreditnim sredstvima. Stječe se dojam da se u sve ovo na određeni način miješa politika. Kako to ocjenjujete?

Nažalost, da. Nije Gradiška specifična. Tako nam funkcionira cijela država. Problem je što se rješavanje ovog problema stalno odgađa. Ti koraci su nužni kako bi nam se omogućilo da radimo profitabilnije. Kreditna sredstva su nužna. Ako nije interes ovoga grada i ovih 100 obitelji koje žive od ove proizvodnje, onda ne znam što je. Imamo tržište, imamo naplatu. Svatko tko bi bio protiv ovoga morao bi nas uvjeriti da to što radimo nije dobro i da ima nešto bolje. Zar je bolje da ljudi idu na Zavod za zapošljavanje, da ne radimo ništa i čekamo razrješenje stečajnog postupka i kupca koji bi možda nešto trebao započeti.
Ljudi moji, to može trajati godinama!
Borba je velika, problema ima, ali nisu nerješivi. Moramo stvoriti uvjete kako bi započeli kvalitetnu proizvodnju.

Iskustva drugih u drvnoj branši?

Prije nekoliko dana sam bio u Njemačkoj u posjeti jednoj velikoj tvrtki koja ima tradiciju u proizvodnji drvenih podova dugu 140 godina. Ako su oni opstali sve ovo vrijeme i rade kvalitetno i s dobiti, onda mi u našem području gdje imamo svojevrsni „rudnik zlata“ i ogromne šumske kapacitete pogotovo možemo uspjeti. Najgora je solucija da mi sve ovo režemo i šaljemo u trupcima ili daski i ništa ne napravimo. Ovdje se ipak dolazi do nivoa da se ostvaruje nekakva dodatna vrijednost gdje dolazimo do proizvoda koji imaju nekakav svoj finalni dio, a ne poluproizvod ili samo trupac koji izvozimo i da drugi zapošljavaju radnike na temelju naše sirovine. Ako ovo ne iskoristimo onda bi to stvarno bila katastrofa.

ŠTO DALJE

Optimist ste, usprkos svemu?!

Pa jesam, perspektiva se vidi. Ima još puno posla, borimo se za nabavku osnovnog kako bi funkcionirali, štedimo i racionaliziramo gdje možemo. Želimo realizirati kvalitetne sušarske kapacitete, dobiti kvalitetan prorez u pilani, istovremeno smo u pregovorima za obavljanje poslova dorade. Ona je svugdje u drvnoj „branši“ na rubu isplativosti, ali se ona jednostavno mora raditi. I na ovom području planiramo nabaviti nekoliko CNC strojeva. U proizvodnji podova želimo organizirati rad u dvije smjene, a za proizvodnju masivnih ploča prioritet nam je nabaviti oko 1000 kubnih metara sušarskih kapaciteta koji bi mogli sve to osušiti.
To je neka daljnja faza, ali ne mora biti. Sve se to može ubrzati realizacijom kredita. To je poanta. Predugo sve ovo traje, a za nas svaki dan čekanja definitivno nije dobar.